Mi smo u Istanbulu, i ovdje je stanje strasno. Ljudi su po parkovima, sve je puno smeca. Nosili smo vec nekoliko puta odjecu, hranu nosimo vise manje svaki dan. U biti, svaki put kupimo malo vise i na placu i u trgovini pa damo. Ne bih nikoga primila doma, jer ljudima jednostavno ne vjerujem. Jako mi ih je zao, ali imam doma dvoje male djece, i ne bih iz sigurnosti. Ovdje cak i mala djeca kradu, ne zato jer su zla, nego jer nemaju. Ne mogu si priustiti taj rizik dok imam djecu u stanu. Ima i jako puno sposobnih muskaraca koji odbijaju raditi i bave se sitnim kriminalom. Stanje je jako kompleksno.