eto, a ja svoje penzionerske dane zamišljam u najužem centru grada. i kvart gdje sam sad i koji mi savršeno odgovara naročito za djecu, će mi biti predaleko. da sa šćapom mogu na korzo, među ljude.
 |
|||
|
|
|||
eto, a ja svoje penzionerske dane zamišljam u najužem centru grada. i kvart gdje sam sad i koji mi savršeno odgovara naročito za djecu, će mi biti predaleko. da sa šćapom mogu na korzo, među ljude.
To je isto stvar navike i stava. Trenutno, moja je svekrva u velikom gradu zarobljena u svoja 4 zida, a moji roditelji u provincijskom gradiću još uvijek idu sa šćapom do centra i sami se servisiraju. Sve im je blizu, na dohvat ruke, svi ih poznaju, ne čekaju ni u jednom redu... Ima to svoje prednosti.cvijeta73 prvotno napisa
eto, a ja svoje penzionerske dane zamišljam u najužem centru grada. i kvart gdje sam sad i koji mi savršeno odgovara naročito za djecu, će mi biti predaleko. da sa šćapom mogu na korzo, među ljude.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.12.2016. at 08:33
Moja mama živi na selu. Tata je nedavno nažalost umro. Za održavanje ima ogromnu kuću i okućnicu. Na svu sreću, još uvijek radi i vozi auto. Zdrava je, Bogu hvala. Ali, i tata je bio, pa je otišao dok si rekao keks. Tako da pravila nema.
Ono što sam htjela reći, da mojoj mami zatreba hitna pomoć, najbliža joj je blizu ili daleko kako hoćete, 60 km.
Do prvog dućana da kupi kruh i mlijeko ima 3 km.
I već sada, vjerojatno potaknuta tatinom iznenadnom bolešću i smrću, pita se što će jednog dana.
Koliku bi mirovinu trebala imati da zimi može plaćati grijanje za kuću?
Što bi bilo da se razboli? Zvala bi mene i brata koji smo od nje udaljeni svaki po 100 km da dođemo po nju. Pa odvezi vaditi krv, pa ajde po nalaz, pa ajde ko specijaliste. Bzvz pišem, ne daj Bože da tako bude, ali ono što hoću reći- stvari bi bile neizvedive.
I ona planira selidbu koju brat i ja podržavamo.
Uzalud joj selskih 200 kvadrata i par hektara zemlje kada ne postoje osnovni životni uvjeti, doktor, trgovina, javni prijevoz i sl.
Živim u gradu koji je ipak grad ali nije veliki grad jer ih takvih u Hr i nema. Živjela sam dvije godine i u Zg, bila sam jako zadovoljna. Studirala sam u rodnom gradu. Iskreno, sve više razmišljam o preseljenju u Zg, čak mogu reći - intenzivno.
Ja kao cvijeta. Sad sam u obiteljskom kvartu 2-3 km od centra. Ja bih isto u centar u penziji. Ovaj mjesec sam dvaput prosla pjesice pored Min kulture i oba puta je stakor pretrcavao. Jednom drito prema ulazu za pedijatriju doma zdravlja. Mora da ih je milijun. Cisto sumnjam da to mali ćiro trčkara. Mislim da je centar koma po tom pitanju. Baka mi je zivjela u centru i znam da je bio uzas.
U centar u penziji?!? (Treba mi neki smajlic koji se baca sa brda u provaliju)
Koliko smo mi ljudi razliciti
Ja mastam o penziji u kolibici daleko od grada, sa malim vrtom, dvoristem i jednom kravom i 2 psa.. i da vise nikad ne moram u grad!
Da, da... ljudi se razlikuju....
Ja isto ne bih u centar, ali bi mi odgovarao mali grad ne predaleko od velikog (da mogu do doktora bez trauma i slično).
A dalje - kako bude... Uostalom, vikendicu i grunt imam, tamo imam sve uvjete za preseljenje, blizu je Dugog sela i sve pet. Od mog zagrebačkog doma 29 km.
Ti si optimisticna. Ne razmatras udaljenost hitneU centar u penziji?!? (Treba mi neki smajlic koji se baca sa brda u provaliju
Koliko smo mi ljudi razliciti
Ja mastam o penziji u kolibici daleko od grada, sa malim vrtom, dvoristem i jednom kravom i 2 psa.. i da vise nikad ne moram u grad!
eh, vidiš. stalno se svađam s arhitektima i urbanistima na tu temu. kad projektiraju domove za penzionere u prirodi. u osami. na miru. krasno. ukratko, u pi*di materini.
moja nona je iz doma svaki dan dva puta išla u grad. nedaj bože staviti autobusnu stanicu ispred doma. zato je i pala i slomila kuk. nije to neka nizbrdica, al dovoljna da oni jadni do stanice moraju pješačiti 500 m, i to ne po ravnome.
bila je i ideja - dom na vrhu učke, u bivšem ininom odmaralištu.
krasno, zrak i to.
kao da će oni ići na vojak dva puta tjedno planinariti.
a unuci kad snijeg zapadne ne mogu ni primirisati.
maknimo starce daleko da ne smetaju, heba ih ćuk. ni na ulici, ni u javnom prijevozu, šta će oni tu.
a, sudeći po mojoj noni, jedino što joj je bilo važno da bude dio života, svakodnevnog života. da gleda mlade kako idu na posao, vraćaju se s posla, da su - uključeni. a ne na vrhu brda.
to sam sto puta napisala, al moram još jednom :D
eto, pozitivan primjer u mome ljetnom mjestu. dom je u centru mjesta. odmah do kafića, knjižnice i tik do ambulante, sve možeš i kad jedva hodaš :D
Bitno da moš do birtije. Sve ostalo, li - la...
E pa to su zbilja i napravili na Medvednici i nekadašnji Dom obrtnika na Hunjki, na blizu 1000 m, bez javnog prijevoza, pretvorili u dom za umirovljenike. Trajalo je par godina pa zatvoreno. Očito nije moglo tako funkcionirati.
po meni je držanje živine za orne ljude u punoj snazi, a ne za penziće (dok ja stignem do te faze, u penziju će se ić sa 102 godine)
ima tu posla, ajde koke, ali krave, koze.. to je naporan posao, a ne možeš se maknut na dva dana nigdje bez da osiguraš nekoga tko će se za te životinje brinuti. moja je baka prije par godina htjela otić vidjet teško bolesnu sestru u Zagreb, imala osiguran prijevoz, smještaj.. najveći se problem pokazalo pronaći osobu koja bi tih dana mogla doć pomust koze. Jedva su jednu ženu u cijelom selu našli, velika većina ih to - ne zna.
ja bih isto u starosti voljela biti dio vreve, aktivnog života, različitih generacija... ali živila u centru mog grada ne bih, u biti se vidim točno na mjestu di sam i sad, tu bi mi bilo taman. i da kad hoću do grada ili di već, naručim taksi (bez vozača, leteći, na solarni pogon naravno)
inače čitajući na ovoj stranici kako se jedni žale na svoja mala mjesta, drugi na Zagreb, sve mi se ljepšim čini život u Splitu
Meni idealka di sam sada, al dio godine bi rado u mirovini bila na moru, dio na selu.
Jedni moji poznanici, dosta vremešni, 5 mjeseci žive u Parizu, a 7 u Brusju na Hvaru. Meni bi pasalo :D
Ajme predobro
znam za istu takvu situaciju, naš mali otok i New York
n.grace zadovolji mi znatizelju pls, koji je to mali otok?znam za istu takvu situaciju, naš mali otok i New York
ne bih, nemoj zamjeriti
ne radi se o meni, a forum čita jako puno ljudi
Samo mala ispravka cvijeto:
nemaju ti arhitekti s određivanjem lokacije ništa. Oni projektiraju, lokaciju određuje tržište - ne isplati im (politici, gradu, investitorima....) se, jer ce puno vise love namlatiti sa kafićima, zarom, h&m, stanovima ala ban centar.
na žalost s cijelom pričom nemaju ni urbanisti, puno dodirnih točaka, mada bi naravno trebali imati, jer se njih niti sto pita, niti imaju pravo glasa. Pogledaj razvoj Zagreba u zadnjih 20 godina (nano i beba već spomenula)
ovdje ima pristojnih domova i na periferiji i u centralnim dijelovima grada. I mislim da je to dobro. Jer potražnja postoji i za jednima i za drugima.
inace se slažem s tvojom poantom.
U Zadru je jedan dom umirovljenika na predobroj lokaciji . Snimila sam ga valjda pred 20 godina
U Rijeci si svi ludi za Adventom u Zagrebu! Ne znam kako inače objasniti to da karata za 9 više nema, a za 8 sam našla u 4.,ČETVRTOM, busu!!
Idem službeno u ZG, prilično često, ali ovakvu navalu nikad nisam vidjela.
Valjda ću imati vremena prošetati po Trgu i Zrinjevcu, da vidim što je tako privlačno tamo
PS, bila sam i lani, i preklani u ovo doba, i prošli mjesec... Nemam ja ništa protiv Zagreba, naprotiv, budi mi divne uspomene na studentske dane. Ali (volim ali) meni je superovdje uz more, popodne sam provela oko kamelija u mom vrtu, pune pupoljaka, kad se to rascvate!
Svakom svoje veselje.
Pa ja baš ne bih u Brusje.... daleko je od obale i visoko. Ali ja sam razmažena....uff.... Pariz može, ali tam još nisam bila, pa ne znam odabrati kvart... Ali sigurno bi našla mane, hehehe.... Danas imam napade klimakterične zlovolje.
Što god mi mislili ovdje u našim hrvatskim razmjerima, Zagreb je zapravo mali grad. Bila sam nedavno na nekoj poslovnoj radionici s kolegama iz drugih zemalja i upoznala sam kolegicu iz Turske koja živi u Istanbulu. Kćer joj studira u istom gradu ali preko tjedna je u studentskom domu jer je predaleko da bi došla doma, dođe samo vikendom.
Ha ha - mi smo bili u Istanbulu i svaki dan gledamo lrognozu. Svaki mobitel pokazuje nekaj drugo. I onda pita junior da za koji dio grada je uopce ta prognoza. Ogroman je, ne znam ima li 12.000.000 ili cak i vise stanovnika.
Mi smo mala zemlja pa su nam i gradovi mali. Al ipak mislim time i ugodniji za život.
Samo malo, barem malo da se vidi neki pomak na bolje. Ali pomak za svako dobro odnosno za sve stanovnike, a ne pojedince
Samo da vas obavijestim da večeras u gradu nije bilo nikakve prevelike gužve, tako da je adventska gužva očito rezervirana samo za vikend.
kad dolaze silni autobusi
kolegica je bila na sajmu u Istanbulu i razgovarala s vodičem o veličini grada - kad mu je rekla da u cijeloj Hrvatskoj živi 4 milijuna ljudi, njegov jedini komentar je bio: ooo, pa onda se vi svi znate
ja nekad i imam dojam da stvarno znam pola zemljekolegica je bila na sajmu u Istanbulu i razgovarala s vodičem o veličini grada - kad mu je rekla da u cijeloj Hrvatskoj živi 4 milijuna ljudi, njegov jedini komentar je bio: ooo, pa onda se vi svi znateako ne osobno, bar preko prijatelja ili rođaka.
i jaja nekad i imam dojam da stvarno znam pola zemlje
Istanbul je velik, smješten još i na dva kontinenta i preeeedivan grad - tak mi je žal da je tam frkovito - nadam se da ću ga još koji put posjetiti.
Joj, a npr Buenos Aires - 12 traka - pa možete si zamisliti koliko vam treba da pređete cestu. Mi smo jako jako mali.
Ima po svijetu puno tih peogromnih gradova
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 16.12.2016. at 11:00
i ja isto ovakoja nekad i imam dojam da stvarno znam pola zemlje
n.grace sve 5
To je samo do prometne (ne) kulture vozača. Vozim karavan koji je 7cm širi nego je bio taj moj bivši suv i na ta mjesta o kojima Jelena priča nikad ne parkiram i kad vodim dijete u Klaicevu baš zato što ak parkiram pored mene možda stane smart. Možda.
Ima okolo dovoljno mjesta za stat normalno tko želi makar vozio suv (ili karavan
Ja sam par godina vozila terenac/suv
Koja divota
Izvrsna preglednost, i još automatik plus tempomat
Pogon na sva 4 - nikad nije proklizao, uvijek drži cestu, milina
Nevjerojatna količina ležećih policajaca, često poluraspadnutih, ogromni rinzoli, rupe na cesti, križanja na kojima moraš prec na pol susjedne trake ak ne želiš zakačiti kotačem rinzol - sve je bilo nebitno u tom autu
Na križanjima mi nitko nije oduzimao prednost nit mi blokirao da se ukljucim
Na žalost presudila mu potrošnja od preko 14l/100km po gradu i suludo skupi popravci, smrc...
Je preglednost milinaJa sam par godina vozila terenac/suv
Koja divota
Izvrsna preglednost, i još automatik plus tempomat
Pogon na sva 4 - nikad nije proklizao, uvijek drži cestu, milina
Nevjerojatna količina ležećih policajaca, često poluraspadnutih, ogromni rinzoli, rupe na cesti, križanja na kojima moraš prec na pol susjedne trake ak ne želiš zakačiti kotačem rinzol - sve je bilo nebitno u tom autu
Na križanjima mi nitko nije oduzimao prednost nit mi blokirao da se ukljucim
Na žalost presudila mu potrošnja od preko 14l/100km po gradu i suludo skupi popravci, smrc...
Ma vraga nije gužva.
Uopće se ne može hodati po centru.
A u McDonalds nema šanse doći do blagajni.
Btw. jučer je otvoren novi McD u Vrapču
A tek predrasuda.
Za početak taj suv je manje zagadjivao od sadašnjeg auta jer je bio na plin a ovaj je euro6 norma na diesel.
Drugo bio je puno bolje prilagođen gradu nego je moj sadašnji "obiteljski" auto koji je dulji nego je bio taj suv, jednako širok ali po cestama vozim slalom da izbjegavam rupe a s parkiranjem sam još više ograničena jer ga na pol mjesta ne mogu spakirati na nos posto su nam rinzoli nenormalno visoki...
Uostalom baš je ekološki forsirati nekog tko treba terenac/suv da ne smije s njjm u grad pa da mora još jedan auto kupit.
Posljednje uređivanje od sillyme : 06.12.2022. at 12:23
Sto posto neki oko Lošinja, Ilovik ili Susak :eureka:
Onda bi u Kini rekli da smo si svi rodbina.
Pa u manjim gradovima je tako. To su sela i svak svakog zna.
Odrasla u jednom pa iz iskustva.
A sad iz "velegrada" pobjegla nazad na selo.
To opet ovisi o osobi. Ja živim u jako malo gradu pa opet malo ljudi znam.Pa u manjim gradovima je tako. To su sela i svak svakog zna.
Odrasla u jednom pa iz iskustva.
A sad iz "velegrada" pobjegla nazad na selo.
Sve moje prijateljice koje su se udale ovdje, što znače da žive barem triput kraće od mene u ovom gradu, znaju triput više ljudi od mene.
ja sam primjer poput tebe jurana.
zivim s nerom (doslovno, ista kuca, druga vrata), ljudi jako malo znam. trebalo mi je ravno 4 godine dok nisam shvatila ko je Vlado, a njega svi, ali svi znaju. imena ulica jos ne znam. a u zagrebu znam ih jako jako puno. cak i sama sebe iznenadim, da znam kako se neka ulica zove. a ljudi tek. nekidan sam srela osobu i vidim da je znam. reakcija s fkasa se znamo, al ispalo da se znamo sa sela. djeca nam zajedno na engleski idu, a razred od razreda su
Znala bi ti cijelu ulicu da si se okupljala s nama i prolazila traume hoće li nam cijelo naselje srušiti ili će ipak investitor dobiti sud i moći ćemo useliti.ja sam primjer poput tebe jurana.
zivim s nerom (doslovno, ista kuca, druga vrata), ljudi jako malo znam. trebalo mi je ravno 4 godine dok nisam shvatila ko je Vlado, a njega svi, ali svi znaju. imena ulica jos ne znam. a u zagrebu znam ih jako jako puno. cak i sama sebe iznenadim, da znam kako se neka ulica zove. a ljudi tek. nekidan sam srela osobu i vidim da je znam. reakcija s fkasa se znamo, al ispalo da se znamo sa sela. djeca nam zajedno na engleski idu, a razred od razreda su
Jurana, možda ljude ne poznaješ, ali ih vjerojatno prepoznaješ na ulici, znaš da si ih već vidjela u prolazu i jučer i prošli tjedan.
Pa ja u Zagrebu prepoznajem ljude koje često srećem a ne znam kako se zovu niti se poznajemo uopće.
Dogodilo mi se jednom tako kad sam prije puno godina bila u San Franciscu i naletjela na ljude iz Hrvatske koje sam znala tako na bazi prepoznavanja lica koje povremeno srećeš. Očito su i oni mene na taj način prepoznali pa smo srdačno pozdravili.
ovo mi je superkad mu je rekla da u cijeloj Hrvatskoj živi 4 milijuna ljudi, njegov jedini komentar je bio: ooo, pa onda se vi svi znate
upravo tako, neki ljudi jednostavno znaju sve i svakoga, ne samo u svom gradu već i puno šire. ja se zato nekad čudim kako, došli su ne iz drugog grada već i druge države i odmah se "umrežili", kraj njih se osjećam potpuno asocijalnim bićem. zapravo, ja ne volim te površne kontakte, upoznavanje i povezivanja, koje je samo sebi svrha (sad vidim što je razlog što nisam niti na jednoj društvenoj mreži), potrebu da budemo "vidljivi" i tako to...
Meni je sjajno na planinarenju kad nekog sretneš da ga pozdraviš. Obično oni koji se penju prvo pozdrave one koji se spuštaju.
A to je običaj i na selu da svak svakog pozdravlja, znao ga ili ne znao (ne onom u kom sam sada, ipak je preveliko).
Je, to je dio planinarskog bontona i meni je isto simpatično, naročito kad planinarimo negdje u inozemstvu.
Ljetos smo u Dolomitima usput i pročavrljali s jednim parom iz Zagreba, u onoj masi ljudi reagirali su na hrvatski (a mi mislili da nas nitko ne može razumjeti
A koliko je Zagreb zapravo malen govori mi i činjenica da vrlo često na Sljemenu susretnem poznate ljude, sasvim slučajno.
Ja ko spajalica. Zivim u selu od 900 ljudi više od 15 godina i nikog ne poznam.
Nema mi pomoći.
Ja ko spajalica. Zivim u selu od 900 ljudi više od 15 godina i nikog ne poznam.
Nema mi pomoći.
vidim da je ovo prastari komentar, ali moram se nadovezati...
otišla sam neku večer u hnk i skužila da sam se pozdravila s više od polovice ljudi u doslovno prepunom kazalištu.
mm je poludio.
vrh je bio kad sam ustala da u red uđe meni nepoznata žena koja je imala sjedalo u sredini, pogledala me i rekla "ja vas odnekud znam"
jeste li čitali Prtenjačino Brdo? dođe mi da napravim istu stvar
Ne idem često prema Dubravi pa me iznenadilo da imate cca 6 zlatarni i srebrnarni načičkanih u krugu 100 m, skupa sa još 4-5 kladionica i lutrija, a ostalo su zatvoreni objekti. Ima li objašnjenja ovom fenomenu?
Ima, prošla si pokraj ulica u kojima su davno došli Hrvati s Kosova koji su se bavili trgovinom i tamo i ostali, i dalje se bave tim.
Kladionica imaš svuda po gradu.
Zatvoreni su lokali i u Ilici nakon Britanca, i na Trešnjevci u Ozaljskoj itd.
Baš nekako otužno grad izgleda s ulicama zatvorenih objekata na svakih par koraka.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
