Pricam o gradu i onome sto se radi i gradi da bi stanovnicima bilo ljepse i udobnije zivjeti. Tebi je to shopping centar, meni nije jer nakon 15 minuta dobijem migrenu od onog svjetla, zraka i buke.

Meni bi ti recimo bio lijepi park sa udobnim lijepim skulpturama, gdje bih mogla prosetatibili sjesti. Bio bi mi to nadhodnik ili podhonik preko ili ispod pruge koja dijeli ovaj grad na pola, i svima nam otezavanje kretanje bilo autom, bilo pjesice. Bio bi mi to novi bazen ili klizaliste, da nije uvijek guzva, bio bi mi to trg, koji ne izgleda kao vašar većinu godine, kad osim neukusa, moram paziti da ne slomim nogu po kablovima povucenim po ravnoj povrsini. Bila bi to zicara kojom bih djete caskom odvela na vrh brda kako bih joj olaksala disanje, a ne da vizim pol sata po zavojima, bila bi to zanimljiva zgrada muzeja suvremene umjetnosti, a ne nemastovita betonska "kocka". Bio bi to grad sa vise pjesackih zona, ulice u kojima auti ne smtaju javnom prijevozu, niti javni prijevoz autima, grad sa biciklistickim stazama, grad u kojem bi djeca placala nizu cijenu prijevoza, da ne velim da bi dosta stvari za djecu trebalo biti i besplatno.
Grad koji bi bio utbanisticki planiran, a ne da ljudi jedni drugima gledaju u tanjur. Grad sa dovoljno vrtica i jaslica za svu svoju djecu. Grad sa dobro opremljenim i sigurnim skolama. Grad lijepih fasada. Grad uredjenih procelja koji ne dozvoljava nadogradnje samozivih stanara, cisti grad u kojem se smece odvozi. Grad koji kaznjava svoje stanovnike koji ga uneredjuju od bacanja papirica na pod, do trahova kucnih ljubimaca.

Ma mogla bih pisati unedogled.


Ne zelim samo pisati lose strane, ali dobrih se na zalost ne mogu sjetiti