Il na Bracutangerina prvotno napisa
Cubana, pa u Splitu da živiš 20 kilometara od centra, živila bi u Omišu ili Trogiru ili Sinjua mozda bi te dopala i Solta
 |
|||
|
|
|||
Il na BracuCubana, pa u Splitu da živiš 20 kilometara od centra, živila bi u Omišu ili Trogiru ili Sinju
Ja samo znam da sam se rugala sestri što se nakon faksa u Zg mora vratiti u naš grad raditi s tatom (studirala je njegovu struku), a ja frajerica ostajem u Zg, a sad lupam glavom u zid kad gledam koliko lagodnije i ugodnije ona živi u našem malom morskom gradiću.
Ja sam odrasla u pripizdini ( do os sam zivjela kod bake, koja je 10 km u planinu odaljena od prve pripizdine) tamo zavrsila os i u srednju otisla u veci grad u dacki dom. I ne mislim da su djeca iz malih gradica i sela za nesto zakinuta.
Mi smo isto u pripizdini ( istina u centru Ri smo autom za 10min) pa mislim da jim bas nista ne fali. Dapace, imaju slobodu koju u gradu ne bi imali. Cijelo pop po selu i sumama vamo tamo. Grade kucice po stablima, voze bicikle, igraju se, druze se... Bez pretjeranog nadzora odraslih osoba. I to je meni jako bitna stavka u odrastanju, ako ne i najbitnija. Za sticanje raznoraznih "akademskih" naslova imaju vremena.
Jedino cime se slazem je da kad zivis tako u pripizdini se moras kao roditelj malo vise angazirati oko razvozenja na aktivnosti sto trazi i malo vece financije. Stvarno su danas rijetka sela da u krugu od 20-30 km nema aktivnosti. Na plivanje sa klinkom ide malena, svaki dan je voze 30km u jednom smjeru.
A i danas, u vrijeme interneta i globalizacije, mozes zivjeti u zadnjoj pripizdini i ne biti zatucan. Ako imas volje.
Rena7, a sta tvoj muz kaze na preseljenje? Jer, da se mene pita, mi zivimo jos preblizu "civilizacije", ja bi bas selo. Ali mm nece, on voli imati veliki grad blizu. Pa smo nasli kompromis gdje smo svi zadovoljni.
Tashunica, pa isla bi u dacki dom?
Ja ne vidim u tome nista lose, puno djece ide tako. Ja prva. Pa i iz vecih gradova djeca idu u dacke domove ako se bas potrefi da zele skolu koje tamo nema.
Za sve postoji rjesenje samo se treba malo okrenuti oko sebe. Najlakse je kukati i ne napraviti nista.
Ja imam u Slo stvarno veliku obitelj i moje sestricne i bratici su zivjeli svugdje. Moja teta se udala na seosko imanje in the middle of nowhere. Svo troje djece je zavrsilo gimnazije i fakultete. Moja prijateljica zivi pod Roglo u Slo, svaki dan se je dizala u 4, da bi do 7 stigla na prvi sat u gimnaziju. Danas je profesorica u toj istoj gimnaziji i jos uvihek zivi u toj svojoj pripizdini sa obitelji. Sve se moze, samo trazi vise angazmana.
a bože kakav je to primjer? dizala se u 4 kao školarka da bi bila u 7 u školi. mislim išao je moj chacha bos u školu po snijegu, sve se može!
A cuj.. svasta se moze kad se mora.
I sve ovisi o željama i mogucnostima obitelji.
Ja nemam nista protiv toga da mi djeca idu skolskim busom u školu i da im skola nije pod nosom kao sto je, al da ih moram voziti u skoli ili da se moraju dizati prije 6 bome bi se selila.
A opet znam obitelji koje tako zive i selidba im nije opcija.
A znam i onih koji su bas zbog tog razvazanja u skolu, vrtic i aktivnosti spakirali kofere i dosli u grad. Je, divno je selo ako imas vremena uzivati u njemu.
Posljednje uređivanje od Cubana : 13.12.2016. at 12:26
Pa da, to i zelim rec. Sve je stvar prioriteta. Poslozis si jih tako kako tebi pase. Ali teorija o tome da su djeca koja odrastaju u malim gradovima i selu primitivnija od onih u gradu mi ne pije vodu.
I ako ti ne pase takav zivot tezis ka tome da ga promijenis. A be kukas na forumu kako oni u gradu mogu sve, a mi na selu nista. Jer nije istina. I na selu se moze stosta.
in love to je sve šbb kbb.
možda bi moja išla, možda ne bi, ne znam kakve bi mogućnosti bile.
znaš li ti koliko je roditelja baš u mom kraju koji nemaju djeci za mjesečnu kartu?!
a o đačkim domovima, odlascima, dolascima, džeparcu za veliki grad da ne pričam.
ne možemo sve mjeriti vlastitim metrom.
Nisi skuzila poantu. Nije u dizanju i hodanju bos do skole
stvarno, ali stvarno nisam primijetila da je to netko napisao.Ali teorija o tome da su djeca koja odrastaju u malim gradovima i selu primitivnija od onih u gradu mi ne pije vodu.
osobno sam odrastala u malim mjestima i ne primjećujem nikakvu razliku,
primitivaca ima svugdje.
Ovo je Flopica napisala:
Trina vjerujem da su ti djeca pametna i genijaln
ali ne vjerujem da okolina nema baš nikakav utjecaj, koliko god mi dobri roditelji bili
to naprosto nije tako
ono što te okružuje, utječe na tebe i doprinosi tvom oblikovanju
to ne znači da će sva djeca iz "velikog grada" biti bolja, pametnija, inteligentnija, obrazovanija, šira u glavi
ali na startu imaju neke mogućnosti i šarolikiju lepezu koja im može biti od velike pomoći i koristi...
Što to znači nego to da su moja djeca pametna i ja se mogu truditi koliko želim ali ako su okruženi primitivnim ljudima, ljudima uske percepcije koji nikad civilizaciju nisu vidjeli, teško da će dostići onaj nivo kulture, obrazovanja ili civilizacije kao gradska djeca kojima je sve pred nosom.
A ja joj pokušavam objasniti da nisu sva sela ista, da nisu ovo više stara vremena. Postoje sela i sela i ne ulazim u to koliko je nekome nešto dostupno nego objašnjavam da je meni dostupno sve. Teže je naći posao i manje su plaće nego u zagrebu i to je veliki minus. ali veliki plus je što živim na takvom području gdje turizam cvjeta i svi se mi možemo okoristiti tom granom gospodarstva. Ja odrastanje u manjem mjestu vidim kao veliki plus. Kao primjer mogu navesti naše prijatelje iz Zg, visoko obrazovane koji žive u jednom kvartu. Oni iz tog kvarta ni ne izlaze jer je tamo i vrtić i osnovna i srednja škola, kao i njihova aktivnost na koju su upisani. Djeca su genijalna jednako kao i moja i ne vidim apsolutno nikakvu razliku ni prednost naspram mojih. Nama je normalno da studenti idu studirati u Zg, St ili Ri ali više je to zbog tradicije i njihovih gušta nego potrebe jer i ovdje ima skoro svih fakulteta. Djeca u Zg uglavnom ostaju u Zg studirati. ne znam stvarno po kojoj liniji bi djeca iz manjih mjesta bila zakinuta, zato sam i tražila objašnjenje. Predrasude su gadna stvar i teško ih je isčupati iz ljudi.
Naravno da ne. Ali mogucnosti postoje.
To sto na selu nema posla to je malo do trule drzave a malo do mentaliteta.
Istina.
Tash, a i to što odlaze van - idu da im drugi daju posla, jednostavno nismo u startu poduzetnog duha.
Vjerojatno je to i socijalističko naslijeđe, trebat će proći generacije dvije da mladi počnu drukčije razmišljati - ne da si negdje nađu "namještenje", nego da si osmisle posao.
pa ja ne znam, da je baš do mentaliteta ne bi pola slavonije odselilo i radilo po drugim državama.
gle, znam da neki moji poznati u Zagrebu imaju po 2, 3 tisuće kuna benzina mjesečno. E bome, meni je to stzrašno ono baš staršno potrošiti tako puno novca na bengu. Kaj ja znam ima sto načina za potrošiti novce a ne za benzin.
A onda to nije samo benzin neg i živci u prometu
Djeca iz manjih mjesta imaju veliku prednost u tome što odlaze studirati izvan svog grada, a ta im životna škola donese osamostaljenje i dosta dobroga. Preduvjet je da im roditelji imaju plaće tolike da taj trošak mogu podnijeti.
Baš imate "zgodne" dvostruke kriterije....
Kad se određeno dijete budi u 6 ujutro (iako mislim da je čak bilo riječ o 5 sati ujutro, no mislim da je malo pretjerano pa namjerno pišem 6) da bi stiglo u 8 u MIOC - onda je sve odlično, bravo, vidiš kako dijete ima mogućnosti, bit će intelektualac ...
A kad dijete iz Velike ustane u istih tih 6 pa ide u izvrsnu i cijenjenu požešku gimnaziju, onda je - jadno dijete, roditelji mu nisu omogućili bolji život u glavnom gradu, ostat će jadan i bijedan ...
Kad netko vozi dijete 30km na plivanje, onda je - jadno dijete, živi u prip...
A kad sam ja sa svojom kretala sat i pol prije treninga da bismo prošli 12km do bazena u NZ jer je trening počinjao u 17, i taman bismo uletile u špicu, onda je - odlično, dijete ima izbora ( a ja se ne mogu ni vratiti kući dok pliva jer nema smisla, pa na to plivanje potrošim 4 sata x 3 puta tjedno...s malom bebom)... Iako je dijete koje živi 30km dalje od bazena 3 puta brže na tom bazenu od moga, život i sredina se tog djeteta omalovažava ... moja je uz sav talent koji je imala, morala odustati od treninga jer sam se vratila na puno radno vrijeme....
Ja sam odrasla u malom gradiću i imala divno djetinjstvo, studirala u većem gradu i imala fantastičan studenski život a zatim završila u najvećem gradu gdje mi je super od prvog dana. Stvar je u tome da treba tražiti zadovoljstvo u mjestu i ljudima koji te okružuju, pokušati sebi i obitelji organizirati život onako kako želiš i najbolje možeš, a ako nisi zadovoljan onda pokušati nešto promijeniti.
Nema tu pravog ni krivog načina kao ni boljeg ili lošijeg mjesta za odrastanje ili život u odrasloj dobi. Nekom bolje paše jedno, nekom drugo, a u različitoj životnoj dobi također težimo različitim stvarima. I mjestima i društvu.
Mogućnost izbora u bilo čemu samo je paušalna stavka ako niti jedan od ponuđenih izbora nećeš isprobati.
Vrijeska, dijete se dizalo u 4 ujutro
Trina, ja Flopicu nisam shvatila da ona to misli za sva mala mjesta na svijetu, nego da se žali na svoje. Ja sam to pročitala kao njezinu percepciju njezinog mjesta.
Npr. mene je to podsjetilo na situaciju iz mog zagrebačkog kvarta... u kojem živi dosta stanovnika doseljenika / etničkih / nacionalih manjina..., a oni su naravno "manje kulturni, djeca su im u školi koma i sl."... i kako nam se djeca bliže upisu u osnovnu školu samo oko sebe slušam kalkulacije u kojoj školi "ih uopće nema, a u kojoj ih ima po 15 u razredu", i razne kalkulacije i planove razvoženja u druge osnovne škole i slično... Ne mogu reći da me uopće nije briga i da ne razmišljam o svakakvim ocjenama i procjenama o budućnosti naše djece u "tom ili drugom okruženju" koje slušam... (ali ja tolerantna ljevičarka se naravno ne spuštam na taj nivo) ... ali ... na koncu to vidim kao stvar osobne percepcije i preferencije... nekome je nešto stvarno big deal, nekome nije baš toliki.
Kad se već piše o mogućnostima velikog grada i manje sredine i sve to skupa dovodi u vezu sa uspjehom djece, evo mojeg iskustva:
Studirala sam tu u Zagrebu fakultet, odnosno smjer na malim brojem primljenih studenata, svega 20.
Od tih 20, osmero nas je diplomiralo u roku i, vidi vraga, svih osmero smo došli na studij izvan Zagreba. Kolege koji su živjele doma tijekom studija su itekako (ne svi, ali dobar dio njih) razvukli diplomu jer su si to mogli priuštiti. Ja nisam mogla.
Nadalje, otok sa kojeg sam došla danas ima i glazbenu školu (područnu GZ J. Hatze iz Splita), školu stranih jezika, nekoliko sportskih klubova, ples i niz drugih aktivnosti za klince. Dakle, sve aktivnosti koje imaju i djeca u većem gradu. Razlika je u tome što na većinu tih aktivnosti klinci idu sami i ne taljigaju se do njih sat i pol vremena.
Što se srednje škole tiče – postoji i gimnazija koja nije na glasu, dobar dio klinaca šalju u Split u bolje škole, tko si to može priuštiti. Po meni, to je čisti malograđanski hir jer je i iz ove otočke gimnazije većina djece upisala studije u Zagrebu, Zadru i Splitu, pa i one zahtjevnije. Konkretno moji susjedi iz te su škole ovo ljeto upisali FER i medicinu tu u Zagrebu, i to su bili pri vrhu liste na primjemnom. Obzirom da se ne radi o velikom broju (mislim da je bilo 25 maturanata ove godine, svi vrlo dobro znamo što je tko upisao, tako da ne pišem napamet).
U svakom slučaju rekla bih da nije ista situacija u tim malim sredinama kakva je bila nekad i ne vidim nikakvih posebnih razloga za preseljenje u veću sredinu (osim egzistencije naravno, al ovdje se rema razvukla na mogućnosti, odnosno nemogućnosti za djecu).
Ne Trina, ja tebi pokusavam objasniti da nisu sva sela ista i da to sto tvoji imaju neke mogucnosti uopce nije pravilo za sve u malim mjestima
Ali ne, ti sebi dajes puno pravo nazivati mene ogranicenom i punom predrasuda, nek si ti meni rekla nadam se da ti je lakse
Dok ja nebrojeno puta naglasavam da razmisljam o manjkavostima vlastitog grada, nemam se namjeru braniti...
Niti vidim zasto bi se itko trebao vrijedati na moje rijeci.
Neki su shvatili, neki nece, opet dobro ..
Vrijeska ma sve pet, dobro je da se cuje i o negativnim stranama zivljenja u velikom gradu
Osim toga uopce nije poantau zg-u, moze biti rijec i o ri ili st, to nije poanta price.
upravo tako
tema je preseljenje u zagreb
ali dosta nas (barem ja) pišemo općenito o onom što nudi grad
ne mora se zvati zagreb
i ja pišem iz svojih cipela
cipela osobe kojoj je tramak putovanje
koja se ustajala u tih famoznih 6 (i prije 6) da bi do 8 stigla u školu
i da, netko je spomenuo i financije
mjesečni pokaz je tada bio 1/4 plaće moje mame (nas dvije smo bile same)
a gdje su bili ostali troškovi
koji gubitak vremena i novca
moja prijateljica, koja je živjela u gradu u kom smo išle u školu, ustajala se u 7.15, kada sam ja polako stizala autobusom do tablice koja označava ulazak u grad
preporodila sam se kada sam krenula na fax i počela živjeti u gradu
ali i tu su opet bile financije problem
ići u školu, studirati van mjesta stanovanja
nije lako financijski izdržati
niti će netko zato jer živi u gradu automatski postati intelektualac širokih vidika, niti će netko tko živi u selu s tri kuće zbog toga ostati zatucan...
ako netko nije zadovoljan mjestom na kojem živi treba ga mijenjati, ali zbog sebe-ne zbog toga što će drugi reći.
a mislim da je kod nas vrlo veliki problem u tome što su ljudi opterećeni s time što će netko drugi reći, pa im je ipak draže da su iz velikog grada, nego iz nekog sela u lici.
ne znam kako drugačije objasniti da je dobar dio hrvatske prazan, ogromni prirodni resursi, resursi koji bi mogli pružiti ugodan život neiskorišteni, a istodobno odem preko granice u slo i mogu se samo diviti uređenosti njihovih sela i obrađenim površinama...ali kod nas je, hebi ga, sramota biti seljak-nije ti plivanje i kazalište pod nosem, ne možeš isti tren kupiti što ti palo na pamet, intelektualno nazaduješ, i slične nebuloze. ispada da u gradu svi smo hodaju po raznim aktivnostima, kino i kazališnim predstavama, jedu u restoranima itd...ma da, i onda je svizac zamotao čokoladu
Da je selo razvijenije bilo bi i više novca time i sadržaja. Od dućana do kazališta i ostalog.
Ne bi rekla da je sramota biti seljak, dapače i sama potpomažem kućni budžet poljoprivredom. No nema dovoljno zemlje da bi svi mogli živjet od poljoprivrede.
za Slavoniju ovo nije točno, dapače ljudi se tuku za zemlju. Opet su krenule velike firme i velike gazde masovno otkupljivati državnu zemlju i gurati male van, pa što će onda nego za Irsku, Zagreb ili more, istina mogu i sezonski raditi kod velikih gazda za minimalac + putni troškovi.ne znam kako drugačije objasniti da je dobar dio hrvatske prazan, ogromni prirodni resursi, resursi koji bi mogli pružiti ugodan život neiskorišteni,
Ja uopće ne mislim da je dobar dio naše zemlje slabo naseljen jer je sramota živjeti na selu. Jednostavno, u gradu ima više posla, bez obzira na struku. Nismo svi rođeni za poduzetnike niti imamo zemlju, nekretninu, početni kapital da si stvorimo posao tamo odakle smo. Konkretno, odrasla sam u Dalmaciji u jednom od turističkih najpoželjnijih mjesta sudeći po ljetnoj gužvi. Moji nemaju apartmane za rentanje niti su naslijedili kakvu zemlju na kojoj bi se tako nešto moglo napraviti, žive u stanu, mirovinu su dočekali uz profesorsku plaću. Uz sve blagodati života na moru ja bih tamo sa obitelji puno lošije živjela u financijskom smislu - stan bi platila skuplje nego u Zagrebu, zarađivala bi značajno manje u svojoj struci.
Kosjenka-tko je taj tko bi trebao razviti neko selo? bi li se samo od sebe trebalo razviti?
Barbi, to je tvoja konkretna priča-ali ima i mnogo onih koji će (ili već jesu) prodati djedovinu i otići u grad jer eto, u selu nema kina...
banaliziram, znam, ali namjerno, jer nije niti tako daleko od istine.
a o slavoniji ne bih previše. nemam pojma o slavoniji, znam samo da im je u slavoniji, očito, jako dobro kad već 25 godina biraju jedne te iste likove. ili je u pitanju štokholmski sindrom, nemam pojma. ali čini mi se da su mnoge stvari i tamo, i u nekom drugim ruralnim dijelovima hrvatske nepovratno uništene.
dijelom zbog nečijih privatnih interesa, dijelom zbog našeg mentaliteta i nepoduzetnosti.
Čak sam se uspjela i nasmijati.
Ako ljudi imaju posla i od svoje plaće mogu živjeti ostat će dobar dio mladih, stvorit će obitelji za koje će se renovirati škole, vrtići, zaposliti odgojitelji, učitelji...
Selo/grad će imati potrebu za papirnicom, trgovinom, kafićem, kinom, cvjećarnom...
zemlje je premalo, ljudi ne mogu živjeti od 10-15 jutara zemlje, ne na ovaj način.
e pa to, aleksandra
i ja sam u ratno doba (vrijeme izbivanja od kuće) bila u situaciji pune 2 godine da sam ustajala u 5 i 15 da bi došla u školu busom
a dolazila doma u 16 sati
pa zamisli dijete u 2.3. raz. gimnazije i bajnog života, u mrak odlaziš, u mrak se vraćaš
nemaš volje za ništa nego za leći
moje prijateljice koje su bile na mjestu su ustajale u 7.30 a doma dolazile u 14 sati
one su išle na ritmiku, dramsku, jezike
ja sam bila za ništa dok dođem kući...
išla sam na dramsku jedno vrijeme
kad smo imali probe i nastupe uvijek sam morala ostati kod nekoga prespavati
to na duže staze jednostavno nije moglo funkcionirati
teška srca sam se morala pomiriti s činjenicom da nije izvedivo
nekidan razgovaram s mamom čije dijete ima određene poteškoće u razvoju
očajna je,mora par puta tjedno na vježbe i preglede put pod noge 200 km (logoped, defektolog, terapeut , obrade itd.itd.)
a što se tiče troškova studiranja, to je svima čija djeca studiraju ogroman problem (prosječne obitelji koje žive od plaće)
poznanica ima dijete na fakultetu 200 km od kuće
radi za njegov faks, gotovo njena cijela plaća im na to odlazi - još dijete radi preko ljeta da pokrije dio troškova
a još je dvoje čeka u naredne tri godine...
a djeca super potencijali, vrijedna, inteligentna, žele se obrazovati, žele učiti
morat će se zadužiti kreditom da bi im omogućila odlazak od kuće...
i tako, sad se ja pitam je li lakše onda biti na mjestu ili tako krvariti za nešto što je drugima sasvim normalno i ne iziskuje takva dodatna opterećenja?
ovdje se ne radi o tome voli li osoba x, y, svoj grad
i ima li kompleks jer je iz provincije
i misli li da u "velikom gradu" teče med i mlijeko, da svi pohode kazališta u lijepoj obleki, idu na klizanje i ispijaju čaj u gradskoj kavani na okićenom trgu...
Upravo ovako. Točno! Potpisujem.
a heba vas ćuk, baš ste grinchevi. ja iz provincije :D lani bila oduševljena.
Tko živi u centru, sigurno da mu smeta. To ti je sad nešto kao po ljetu u turističkim mjestima.a heba vas ćuk, baš ste grinchevi. ja iz provincije :D lani bila oduševljena.
Lani je bilo više s mjerom, ove godine su pretjeralia heba vas ćuk, baš ste grinchevi. ja iz provincije :D lani bila oduševljena.
a heba vas ćuk, baš ste grinchevi. ja iz provincije :D lani bila oduševljena.
dat ću ti ja provinciju
cini mi se da je cijela poanta u tome da izaberes zivot tamo gdje zelis. gdje te vuce srce i gdje se osjecas kao kod kuce. naravno, ako mozes to ostvariti. ne mozes razlike objektivizirati u nekom plus i minus. sto je nekom vazno, drugom je navazno. sto nekom bode oci, drugi i ne vidi i slicno. ako ne mozes birati, onda pokusas stvoriti neki svoj svijet. ako je tako grdo, kao kod rene, onda je opcija preseljenja sigurno bolja od trajne muke. u pojedinacnom smislu se naravno ne moze generalizirati, ali postoji nesto sto bi se moglo zvati tendencija. cinjenica je da u postotku vise ljudi stremi gradovima, nego obrnuto. a mislim da globalno gledajuci postoji takoder i neka razlika u razmisljanima i percepciji. na zadnjim predsjednickim izborima u austriji van der bellena su iznjele urbane sredine koje su signifikantno cesce glasale za njega. ruralne sredine su puno vise bila za hofera. slicana situacija se dogodila i americi sa trumpom, kao i u engleskoj sa brexitom.
nema lajkanja, pa potpisujem tangerinu i barbi.
angie ja ne znam što bih ti na ovo rekla :/Tash, a i to što odlaze van - idu da im drugi daju posla, jednostavno nismo u startu poduzetnog duha.
Vjerojatno je to i socijalističko naslijeđe, trebat će proći generacije dvije da mladi počnu drukčije razmišljati - ne da si negdje nađu "namještenje", nego da si osmisle posao.
kakav poduzetni duh? to su mladi ljudi doslovno s rupom u džepu, a u njemu koja kovanica.
ovdje rade svakakve poslove za siću pa normalno da će ići za onim što im je bolje.
otkud nekome tko je prije godinu, dvije, tri završio srednju početni kapital da sve ima ne znam kakav poduzetnički duh?
njihovi roditelji su ostali zadnjih 10-15 godina bez poslova u propalim firmama,
hodali po sezonama i radili koješta da prehrane obitelj, gola egzistencija.
raditi od takvih ljudi nesposobnjakoviće mi je malo
a ako ćemo ići u dubinu i pričati o onima koji su nešto i poduzeli
i kako im država otežava na sve moguće načine, ne znam gdje ćemo stići?!
A ja isto ne znam gdje je nestao poduzetnicki duh, kad npr.vracas dugove pok.roditelja cije su financ.dubioze pocele kad su u privatizaciji ostali bez posla i pretakali iz supljeg u prazno da bi te skolovali, te odonda samo rasle i rasle. Nije siromastvo nastalo naglo i ne uvijek vlastitom zaslugom.
jedva čekam vikend, idem malo uloviti tog pretjeranog adventskog duha, a nakon toga se vratiti našem skromnom provincijskom.
I ja, i ja
Moram i ja, a bliže sam (Malnarova Republika Peščenica) ali nisam još ogledala centar. Sve što sam vidjela iz tramvaja je bilo klizalište na ledini kod Trga kralja Tomislava, ali je bio bijeli dan pa nisam mogla zamisliti kako izgleda po mraku.
Mene ne smetaju ukrasi, ali ne volim gužvu i konzumerizam... Dat ću svoje mišljenje kad konačno odem pogledati centar. Kod nas na Volovčici ima jedan veliki lijepi bor okićen ispred knjižnice, a ja sam zadovoljna jer su ranijih godina znali natakariti te ukrase na jednu usku i nakrivljenu Pančićevu omoriku kojoj to sigurno nije baš bilo od koristi. Sad su se opametili.
Lijepo je ZG uređen, ali ljudi je toliko da i radnim danom popodne jedva da možeš proći, a vikendom se ne može koračati uopće. Doslovno. Tijekom dana kolaju velike grupe turista koji potpuno zaustave kretanje pješaka. O Zrinjevcu i Trgu ne govorim, tamo ne možeš ni primirisati iako čak i tramvajski promet zaustave. Govorim o neprohodnosti već od Frankopanske po Ilici do Trga. Ne znam što bih rekla, mene u rijeci ljudi kad ne utječeš na smjer svog kretanja hvata velika nervoza i grčevito držim djecu za ruku da ih ne izgubim. U takvim situacijama ne mogu uživati niti malo, pretprošli smo vikend nakon 45 min. pobjegli u Školsku knjigu na Trgu. Lani smo svaki vikend klizali na Tomislavcu i puno šetali, a ove godine...
Doduše, ja imam PTSP od ljeta u DU.
Točno tako.Lijepo je ZG uređen, ali ljudi je toliko da i radnim danom popodne jedva da možeš proći, a vikendom se ne može koračati uopće. Doslovno. Tijekom dana kolaju velike grupe turista koji potpuno zaustave kretanje pješaka. O Zrinjevcu i Trgu ne govorim, tamo ne možeš ni primirisati iako čak i tramvajski promet zaustave. Govorim o neprohodnosti već od Frankopanske po Ilici do Trga. Ne znam što bih rekla, mene u rijeci ljudi kad ne utječeš na smjer svog kretanja hvata velika nervoza i grčevito držim djecu za ruku da ih ne izgubim. U takvim situacijama ne mogu uživati niti malo, pretprošli smo vikend nakon 45 min. pobjegli u Školsku knjigu na Trgu. Lani smo svaki vikend klizali na Tomislavcu i puno šetali, a ove godine...
Radnim danom je skoro podnošljivo, doduše, ne prolazim onuda navečer nego sredinom popodneva po povratku s posla.
Vikendima bismo rado otišli šetati po gradu (jer i inače često tako šećemo), ali ovolika gužva ubije u meni svaku želju za šetnjom.
Što se tiče rijeke turista, po Vončininoj su turistički autobusi parkirani uzduž cijele ulice s obje strane (ne samo tamo gdje su označena parkirališta), jedva auti mogu proći. I tako je svaki dan.
Olakotna okolnost je što je tako zaista samo u najužem centru, već 2-3 ulice dalje od Događanja je puno mirnije.
a vidiš Ajex, ja to uopće tako ne dozivljavam - ja sam putovala 40 km u srednju i fax, (ok, ti 50), ali sam kretala negdje u isto vrijeme kao i dijete mi da bi došlo do frankopanske. Ništa manje on vremena ne potroši dok promijeni bus i tramvaj nego ja koja sam sjela u bus i vozila se 45 min.
da sam ostala dolje (a u zg sam došla radi muža
a ne znam, meni se zamjerilo
a i nismo imali bus svako malo
ako propustiš onog u 6.30 možeš plakati
navečer škola završi u 19.10, ako ćeš se ić malo prošetati korzom propustiš onog u 19.40, idući autobus je tek u 21 h, doma si poslije 22h
puno je to ako si od doma krenuo u 12.15, umoran si i gladan
možeš ponekad, ali ne prečesto
aaaa,baš si me podsjetila na lijepa vremena. Iz ove perspektive niš to meni nije bilo teško.
a evo istina je i da se u gradu može više birati- pa i društvo i atmosfera. mislim nakon izbora je išao onaj neki filmić o glasačima HDZa iz malog mjesta u zaleđu Dalmacije. ja bih tamo načisto poludila. najmanje zato što nema glazbene škole. to je ovo što priča seni. ja se osjećam slobodnije u gradu. dozvoljavam da to što je meni sloboda drugome je osjećaj otuđenosti.
pa da ti pravo kažem, ni meni nije bilo onda
ali što se tiče puta, kod mene nije proradio optimizam pamćenja
već baš obrnuto
to pamtim gorim nego što je realno bilo
ali vama je bilo drugačije (naravno ovisno gdje ste živjeli, ako ste bili na hru... ili dug....,onda se imali još dodatno cipelariti)
ali meni je jedna od glavnih frustracija iz tog doba kad bi došli kod vas i onda bi bus stajao 5-10 nekad i 15 minuta
a ja bih doma
i tih 10 minuta mi je bila vječnost
hru
i da, vjerujem, to čekanje u busu da krene dalje je noćna mora
Ja sam bila đak pa student putnik, i u jednom trenutku kad sam već počela raditi došlo mi je do tolikog zasićenja da me je bilo kakvo čekanje prijevoznog sredstva znalo izluditi. Grizla bi oko sebe.hru
i da, vjerujem, to čekanje u busu da krene dalje je noćna mora
I ja sam zavidila studentima u domu, djelomično zbog tih putovanja nisam imala studentski život, drugi razlog je bio obiteljski.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
