Netko mi je bas neki dan rekao podatak koliko se ljudi doselilo u Zagreb u zadnje vrijeme. A prica je krenula tako sto sam ja rekla da je blagajnica u samoposluzi izgovorila rijec frizider s takvim naglaskom kojeg nikada, ama bas nikada nisam cula. A za sebe mislim da relativno dibro prepoznajem naglaske iz lijepe nase. Jednostavo zenu nisam mogla locirati.
I jasno mi je da ljudi dolaze - u nekim krajevima se stvarno lose zivi, nema posla i ljudi se nadaju boljem zivotu.
Zagreb vec odavno nije grad mog djetinjstva. Umjesto da kvaliteta zivota ide prema boljem, svake godine je sve losije. Necu o uzroku, jer cu se zapeljati i nazivcirati.
Za sebe mislim da bih umjesti Zg jedino u Rijeci mogla zivjeti, a to opet nikad nisam probala pa pricam napamet.

Druga moja "sreca" je da auto koristim samo kada idem mami, za neki ducan kojeg nema u centru i za GO. Tak da sam relaksirana oko prometa, a i novac od benzina mi ostaje u dzepu..

A kaj me smeta u gradu - puno toga. Nema parkinga, on se plaća, nema žičare, smece je svuda, jos u gradu koliko toliko i odvoze, ali ovo sa pretrpanim kontejnerima mi je prestrasno. Nema lijepo uredjenih povrsina. Onak atraktivno, mozda dizajnirano od strane mladih ljudi punih ideja, vasarski izgled grada, ono znazani satori po trgovima, neprustojnost ljudi. Ma svastanesto. Kako sam i rekla, nije to grad mog djetinjstva.
I normalno da nije, ali ne mogu se sjetiti niti jedne stvari koja je bolja neg prije. Sve je losije. I ti me zalosti. Grad ne brine o kvaliteti zivita svojih stanovnika

Ma, necu vise pisati, bas se rastuzim