Last edited by Trina; 12.12.2016 at 17:27.
Eh, mislim da je flopica htjela reći da ti slabo koristi ako se rodiš kao supertalent za violinu ili plivanje ako se rodiš u mjestu gdje nemaš mogućnosti to prakticirati. S pol zadnjice to je istina. Ali ja se slažem s tobom da su ključna karika roditelji, jer čak da se rodiš na carskom dvoru, ako tvoji potencijalni talenti nikoga ne zanimaju, neće se razvijati dalje. A ako se rodiš u Rupi Donjoj, a roditelji shvate da si kapacitet, mogu se preseliti nekamo gdje ćeš imati mogućnosti to i razviti.
Tja, život je lutrija....
Last edited by Peterlin; 12.12.2016 at 17:36.
Trina ajd se malo smiri, tvoj nastup je napadacki
Ne bih ti nista pojasnjavala
Jer tebe zanima prepucavanje a ne diskusija i razgovor
Peterlin da, sve si lijepo rekla, ima tu vise faktora u igri...
Ma ako je Tesla iz Smiljana uspio doći do Pariza i New Yorka, i to u 19. stoljeću, svi mogu![]()
Zašto mislite da se ljutim, ovo zbog pripizdine? Pa ne ljutim se, samo pitam. I vraćam se na svoj post i nije mi jasno kako ste zaključile da se ljutim. Tražim najobičnije objašnjenje jer mi nije jasno što si htjela reći
Aaa, onda znači da je Flopica namjerno napisala nešto za što je očekivala žestoku reakciju. Pa je moje najozbiljnije pitanje shvatila kao ljutnju.
Preselila iz zg u pripizdinu donju i moj dojam... Roditelji su važni ali i vršnjaci. Djeca su različita bas zbog sredine. Ima sto mana i jedno i drugo. Abemumisa, takav je život.
Trina što da ti pojasnim?
kako se ponašaju djeca iz grada a kako djeca iz pripizdine donje?
niti želim, nit mi pada na pamet spuštati temu na razinu "djeca iz grada" su ovakva a iz " pripizdine donje" onakva
moja razmišljanja uopće ne idu u tom smjeru, generalizacije su mi mrske
sve češće, kako mi djeca odrastaju dolazim u situacije da se zapitkujem koliko je zapravo jak i dovoljan naš utjecaj ( naš-roditelja) u odnosu na okolinu?
kako i u kojoj mjeri okolina utječe na oblikovanje mog djeteta/mlade osobe, dakle neizgrađene ličnosti, one koja sad i ovdje izrasta, upijajući svjesno i nesvjesno
utiskujući te poruke u svoj um, svoj duh, dušu, ma sve ono što ga čini...
jer dijete ne možeš iščupati iz okoline u kojoj jest, a nemaš puno izbora i nemaš ga kud drugdje usmjeriti
ako mu se ne sviđa pero perić i ekipa, zapravo ne možete ni ti ni on puno učiniti jer ono drugog izbora nema...
tanja je spomenula svog sina koji se prebacio na ekipu s kojom ima zajedničke interese i razmišljanja
u većoj sredini po tom je pitanju lakše, puno lakše
jer je veći i šarolikiji izbor, jer imaš daleko veće šanse okružiti se većim brojem sličnijih sebi,
ukratko- imaš izbor
otići ćeš, ne znam, npr. na dramsku pa tamo ispucati svoj glumački talent i družiti se s ekipom koju iste stvari čine sretnima, a peru perića ne moraš ni sresti više
u maloj sredini u kojoj nisu te neke stvari posložene možeš taj (možebitni) talent i potrebu da se baviš time, okačiti mačku o rep...
čak i ne znam, ako dijete nije neki vrhunski talent zbog kojeg bi sad cijela obitelj pretumbala život i odselila, nije bitno
kad ima mogućnost izbora ono je neke stavri spoznalo, probalo, iskusilo
proba, pa ako zaključi da to nije to, hvala, doviđenja...
ovako uvijek ostaje "da sam"...
ili npr., dijete jako voli plivanje, obožava plivanje, ali ne može plivati
jer nema gdje
mora čekati ljeto
dijete u velikoj sredini ne mora čekati ljeto
ako mu je plivanje strast ono može otići maltene kad god mu se sprdne (ok. novci i organizacija i tu igraju ulogu ali većinom će se naći vremena za 2x mjesečno na bazen)
ok. nisu to nikakve tragedije , da se razumijemo
ali eto, ne može ovo, ne može ono, mora se uklapati silom u ono što nit voli, nit mu je prvi izbor a svjesno je da to nije svagdje tako...
ne znam koliko je to dobro...
evo, djeca 8. razred, išli bi šetati, družiti se, a gdje će šetati po ovoj zimi, ajde kad je lijepo vrijeme još još, dakle ili van na 0 c ili u kafić
kafić je zadimljena birtija i tamo im nije mjesto
nema predstava, nema klizanja, nema mekića, nema nekog kutka gdje djeca te dobi mogu otići poslije kina sjesti na sok/kakao
ima hrpa toga o čemu razmišljam, nisam se ni dotakla kvalitete obarzovanja i koliko to otežava kasnije upise na željene fakultete (nestručan kadar, itd.itd)
eto, dakle niti mi je cilj nekoga provocirati niti pljuvati po malim gradovima, samo razmišljam što je to što mene točno smeta
i za što bih voljela da je drugačije
naravno, ima tu i podosta prednosti, ali sad se samo žalim...
Evo i mene. Za vikend smo bili u Zg. Do NG sam mirna, napunjenih baterija, a iza toga, a vidjet će se.
Sve sam pročitala što ste pisale i drago mi je da se je razvila diskusija. U načelu, sa svima se slažem. Bezobzira što sam tu gdje jesam, uopće se ne ljutim ni na Flopicu, ni na, hm... tko je ono napisao da je Zagreb nastanjen ljudima izvana i da se je time na neki način srozao. Možda nije baš tako, od riječi do riječi napisano, ali ja sam tako shvatila. Isto mislim, istina je. U Zg su došli mnogi "seljaci". Neki su svoje selo ponijeli sa sobom, dok su ga drugi ostavili tamo, na selu. Nema tu ljutnje, to je živa istina. Ali, meni je i to ok. Jedna mješavina sveganečega, pa opet, u globalu dobro. Barem postoji mogućnost izbora, pa svatko izabere što mu odgovara.
Ja tu, u ovom selogradu izbora nemam. Ne paše mi ništa, baš ništa, ali izbora trenutno nemam.
Razmišljala sam koliko je to do mene i mog stava. Jer, evo, u Zg stvari obavljam bez problema. Možda stvarno nekako drugačije zračim. Zadovoljna sam, lice mi se valjda ozari i ljudi to primijete, pa na moju pozitivnu vibru, odgovore mi pozitivno. Probala sam ja to i ovdje, barem prisiliti se. Ali, ne ide. Ne ide nikako. Možda zato što nije od srca. Molim, oprostite, ispričavam se, biste li..... ma odj.. i makni se da te više nikad ne vidim. Zašto? Zato, jer nema povratne reakcije, nema odgovora. Ništa. Ravna crta. Dobro, dosta o tome.
Neću više. Shvatile ste. Ne paše mi ovaj mentalitet i to je to.
Brine mene i zdravstvo i predškolski odgoj i školstvo i javne službe. Naravno, zbog moga djeteta. Ljudi u gradu, čitam, imaju problem, jer je engleski utorkom ili četvrtkom, a poklapa se sa sa ritmikom. Karikiram. A mi ovdje, u vrtiću engleski nemamo uopće, kao ni javno izvješenog jelovnika, kao ni daske na wc-u, kao ni igračaka, kao ni nikakvih aktivnost. Jedina aktivnost koju vrtić nudi je slobodno jurcanje po vrtičkom dvorištu kao muhe bez glave, dok tete čakulaju ispod jednog drveta i međusobno se zabavljaju. Neš ti nauke!
Škola- Zg djeca idu u školu u prirodi, idu na more, idu u Grad Mladih, naši sa sela idu na selo. I svima to ovdje paše. Ama nitko da bi pisnuo. Ja mislim, da moje dijete koje je vidjelo kravu x puta u životu, ima pravo otići na izlet u grad, pa eto, barem na kazališnu predstavu.
Moje dijete povremeno u školi nema dvoranu za tjelesni odgoj. I nikome ništa. To je ok. A zašto me onda traže bijelu majicu? Za poslijepodnevne termine. Ma nemoj! Ili treba ili ne teba, a ne treba onda kada ravnatelju odgovara, jer nije u stanju organizirati satnicu kako spada.
Blago li vama u gradu! Blago. Eto, barem imate izbor za svoju djecu. Mi nemamo. Uzmi što ti se da i šuti, poklopi se ušima, jer pisneš li- automatski si crna ovca.
Što se tiče posla i zaposlenja. Kome da ja pošaljem zamolbu? Kada i pošaljem, tjedan dana unaprijed već znam tko tamo radi. Bratić me isto nešto nervira, on živi u Zg, radi fin posao u jednom ministarstvu i sit gladnom naprosto ne vjeruje. Kada su me odbili da sa višom stručnom spremom budem spremačica, on me je napao zašto se nisam žalila. Ma čovječe, kome da se žalim? Upravi vodovoda! Sve je to jedno kolo iz kojeg nitko neće, jer pisne i padne li jedan, pali su svi. Pa nisu valjda ludi!
Gledam ja koliko je tu nepravilnosti, nezakonitosti i lagano mi poklopac titra. Mogu ja puno gutat, stvarno, ali bojim se da mi nedostaje ona jedna kap koja će preliti čašu. Tu bi mogao izgoriti mm. Jer, spakujem li se, ja i dijete idemo, a tko želi sa nama, dobrodošao je.
Nabraja on meni tu neke prednosti. Djelomično opravdano, ali dugoročno ne drži vodu. Npr. škola nam je na par minuta, njegov posao je na par minuta, škola stranih jezika nam je tu, blizu jako, "bolnica" nam je isto tu, crkvu vidim sa prozora... centar. Kao, u Zg je to sve kompliciranije. Dijete bi viđali tek navečer. Istina. Zg guta vrijeme. Ali, ovjde vrijeme guta mene. Lagano, ali sigurno. Dijete će narasti i neće me više toliko trebati. Već sada me sve manje i manje treba. Ali, za koju godinu me doista neće trebati ni jedan poslodavac. Gdje sam onda? Eto me sa maramom na glavi, poluluda.
Lijep je grad i nudi doista sve. I dobro i loše, na nama je da izaberemo.
Selo mi ne nudi ništa.
I svaka čast svima sa sela, ne umanjujem ja ničije vrijednosti, ali za kopanje kukuruze, čerupanje pilića i aktivnosti koje selo nudi mi nije trebala diploma.
Tješi me moj sin i kaže, mama, kako ti kukaš da nemaš posao? Pa imaš, domaćica si. Pa znaš, sva zanimanja su jednako vrijedna.
Hvala ti sine moj, i baš zbog toga što vidim da imaš potencijala, osjećam se još jadnije.
Što ja kao roditelj činim za svoje dijete? Ništa!
Srce me boli.
ja ne vidim što vas je tako uznemirilo u flopičinom postu
svaka sredina ima svoje prednosti za dijete
mala sredina omogućuje zdraviju okolinu (uglavnom)
više boravka na svježem zraku
često zdravija okolina u smislu da djeca manje gledaju na firmane stvari, kakav mobitel tko ima, kakvu jaknu tko ima.....
ali grad nudi puno veće mogućnosti za razne aktivnosti
kaže flopica, njena kći nema gdje izaći
moja je počela skitati, svaki vikend s frendicom ili više njih, kino, klizanje, različite palačinkarnice, istraživale su tunel grič, muvale s po gornjem gradu....
uživa (ja malo manje, jer je još sa strahom puštam, ali tako valjda mora biti)
ide na aktivnosti na kojima se druži sa djecom koja imaju iste interese, afinitete, nije "osuđena" samo na djecu iz razreda (s kojima je, većinom, u odličnim odnosima, ali nema sa svima zajedničke interese)
već sam rekla, kao dijete odraslo u maloj sredini, dijete koje je željelo u glazbenu, ali nije moglo jer je prva gš bila udaljena 50 km, a mi nismo imali auto
koje nije imalo na raspolaganju ni jednu vanškolsku aktivnost, uživam u mogućnosti koje grad nudi mom djetetu
nadam se da joj neće ponuditi i aktivnost radi kojih ću zažaliti
Draga rena,
bas is me rastuzila,nemoj biti tako stroga prema sebi. Drz.se!
Uh rena, bome ti nije lako.
Mislim da je problem i sto si doma. Moja mama je bila domacica, mi zivimo u Zg, i nama svima je bilo super kak je ona bila doma, ali njoj nije, iako to ne zeli priznati.
Ima ovdje par žena koje su došle "izvana". Ludih k'o ja. Povodom ljubavi smo došle ovdje. I onda kažu da su mladi zaljubljeni i ludi. Ahahahahahha, šta je bilo meni sa 30 i kusur stvarno nemam pojma?!
Planirala sam razgovarati sa njima, neke su ovdje duže od mene, čisto da razmijenimo iskustva i da vidim kako su se one uklopile. Da čujem koju pametnu i naučim nešto. Pokušat ću i to. Jedna mi je ustvari već i rekla, da se je odlučila gledati svoju kuću, svoja posla i svoje dijete. Ostali je ne zanimaju. Ali, zar nije čovjek društveno biće?
Mogla bi razgovarati sa psihologicom. Znamo se. Poprilično. Neka mi da dijagnozu. Ali, što da ženi kažem, čuj, ovo tu ti je jedna veeeelika seljačija, a žena je ovdje rođena, odrasla, živi i uživa. Zadovoljna. Druga je defektolog, onako u neobveznom razgovoru mi je rekla da ovo tu ne bi mijenjala za ništa na svijetu. OMG!!!! Koje ovo tu? Ženska glavo, daaaaaaaj, tijekom studija si narasla do 10, vratila se tu, i stagniraš, stagniraššššš..... Ne razumijem, ozbiljno ne razumijem. Koji lokalpatriotizam, pa to je prestrašno.
I moj muž isto, ništa drugačije. Završio je faks. Ok, tematika mu je vezana za selo, pa zasigurno zna više od svojih kolega koji istu djelatnost obavljaju u gradu. Ali, njegovi šefovi su gradski momci koji o kravi sude, a vidjeli je nisu.
Tako da.... imali bi mi još o mnogočemu, ali zaustavit ću se ovdje. Dosta sam loša u pismenom izražavanju svojh misli, pa onda ispadne da ja mislim jedno, a čita se nešto drugo. To na ovoj temi ne bi htjela. Nikako.
Uglavnom, ja sam za grad!![]()
A stari Zagrepčanci sve neki fini ljudi
U Zagrebu je , ako nisi znala, mislim 80% "seljaka", ako ne i više ...I to je normalno u jednom glavnom gradu ...
Stvarno me iznenadilo s kakvim riječima opisujete mjesta koja eto, nisu imala sreću postati glavnim gradom države, pa ih se naziva prip... , primitivcima, seljacima i sl.
Nekima odgovara jedan način života, nekima drugi i zato mi je bespredmetno veličanje jedne ili druge sredine, posebno Zagreba, i omalovažavanje druge...
No, uz sve veličanje i poneko pretjerivanje, život u gradu ima svoju cijenu. Osoba ili obitelj koja želi doći u ZG, bez osiguranog posla ili stana, mora biti spremna na velike izdatke i popriličnu ušteđevinu. Možda je istina da je posao lakše pronaći u gradu, ukoliko si vrhunski stručnjak ili ukoliko želiš raditi na blagajni nekog supermarketa... No, s plaćom blagajnice neće biti dostupna sva ta mjesta o kojima govorite jer će cijela plaća otići na stanarinu, osnovne životne potrebe, pa na kraju ostane samo besplatna šetnja Maksimirom ... a šoping centri, mekići, glazbene i baletne škole će i dalje ostati nedosanjani san...
Ukoliko si stručnjak, onda ne kukaš na forumu kako nemaš posao jer su ti već sigurno negdje ponudili posao, s kojim ćeš moći platiti najamninu... najamninu koja u mom dijelu grada, u naselju s kućama, izvan tramvajske zone, iznosi minimalno 250-300 eura za 40 kvadrata... Bez režija. Režije su tijekom zime sigurno zbog grijanja i većinom loših izolacija 100-150 eura... Troškovi hrane, javnog prijevoza ... ako obitelj ima djecu, troškovi vrtića (spominju se ovdje dodatni programi - to je 400kn mjesečno + redovna cijena vrtića - od 600kn...; ako nemaš u blizini gradski ili dijete ne prime onda je cca 1200kn privatni...) ... i tako dalje... s plaćom blagajnice teško...
A ako imaš love, onda si ionako možeš kupiti stan pa opet ne kukaš na forumu nego se preseliš i "uživaš"...
Sretno svima koji žele promijeniti mjesto stanovanja!
PS: I ja bih vrlo rado... da imam love, ili dobar posao, prvi let za Pariz bi bio moj
Ali eto, samo sam realna, i živim tu gdje imam stan, i posao...i ne mislim da zakidam svoju djecu jer im ne mogu priuštiti život u velegradu i sve mogućnosti koje on nudi - od muzeja, moderne arhitekture, multikulturalnosti, izvrsnih sveučilišta, najboljih restorana, grada u kojem zasigurno većina ljudi ne broji tko ima koliko kakvih zrnaca i iz kojeg sela su došli njegovi pradjedovi u velegrad ...
I da, hvala, hvala na razumijevanju <3.
Pomaže, naravno. <3
Vrijeska, mirno spavaj. Kada već ja sjedim skrštenih ruku i samo kukam na forumu, ne poduzimam ništa, što se ti uzrujavaš?!
Neka si ti meni neukoj napisala koliko košta plin, struja, stanarina.... Ja ti to ovdje ništa ne plaćam. Živim od ljubavi.
Nego, meni kako bude, ali moje dijete, jednako kao tvoje, ima pravo na MIOC ili finu Zagrebačku gimnaziju.
Dok sam ja živa da.
A ti pjevaj borbene.
Meni ne smeta.
Laku noć!
Šta ste uvredljive...![]()
Naravno da težiš boljemu, od roditelja se to i očekuje. No ne pričam o tvom djetetu (eto i ti o MIOC-u... ko da je MIOC kraj i spas svega svijeta), nego pričam o nepotpunim činjenicama koje se iznose o životu u gradu (i uvredama koje se iznose na ovom topicu ...)
Isto takve činjenice se prenose na portalima o obećanim zemljama Irskoj, Njemačkoj itd. Živimo u medijski konstruiranoj stvarnosti, nekoj tamo savršenosti kojoj težimo ... Manipulira se ljudima i zato je u našoj državi sve više nesretnih, depresivnih ljudi ... Upadamo sve više u začarani krug ...
Eh da, kako možeš procijeniti da netko nakon završenog fakulteta stagnira ukoliko živi u manjem mjestu?! Napredovanje kao defektolog u gradu? to je 1% njih, ostali rade iste stvari na selu i u gradu... Možda se baš ona bolje razvija nego netko tko radi u oš u centru grada ... Takve osude mene stvarno izbace iz takta... I u to ime, protiv predrasuda, u ime tolerancije i razvoja znanja, prihvaćanje različitosti, obrazovanja djece koja neće vrijeđati na ovakav način, pjevat ću borbene i dalje.
Živila!![]()
Rena7, ja te razumijem skroz.
Iako sam rođena i odrasla u Zagrebu, a zadnjih 25 živim u Zaprešiću, a on je pored Zagreba.
Ovo je isto mala sredina sa svim karakteristikama male sredine.
Ja sam u centru i sve mi je nadohvat, ali posla ovdje nema.
Ima za domaće koji imaju debele veze, za dojdeke nema ništa.
Ima i srednja škola sa nekoliko smjerova uključujući gimnazijski, ali tu idu samo oni koji ne uspiju upisati željenu školu u Zagrebu, ostali putuju.
Kao i odrasli koji putuju zbog posla.
Ja nisam nikad imala posao blizu kuće i putovanje mi je normalna pojava.
Kao i gužve.
No, izbora ovdje ima zaista na pretek.
Da, slažem se, zašto ne bi i tvoje dijete pohađalo Mioc?
Priča mi kći jučer, na bolničkom je liječenju u Vinogradskoj i tamo imaju "školu u bolnici" da ju je pitala učiteljica u koju školu ide i kad joj je rekla Mioc, učiteljici je spontano izletilo:"ooooo, super"
Da, super je.
Nudi puno toga i puno više.
Tamo se zbilja trude oko djece, potiču ih, rade s njima.
Ima naravno i drugih dobrih škola, ali nemam osobno iskustvo s njima no čujem da je V gimnazija isto odlična.
Bazeni, klizanje, ostali sportovi.
Da ne nabrajam.
Puno je toga besplatno ili ima termina s povoljnijim cijenama.
Hrana po dućanima, odjeća na rasprodajama...
Sve je to povoljnije i veći je izbor.
No ti to sve znaš.
I osjećam da si odlučila.
I želim ti svu sreću ❤️
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ovo mi je super, danas se svašta može i od kuće naučiti:
http://www.index.hr/black/clanak/ovo...na/937244.aspx
ps. izgleda da ne rade linkovi, pa potražite po nazivu
Last edited by Angie75; 13.12.2016 at 07:56.
Istina je da u zg ipak postoji mogućnost pronalaženja posla kod privatnika kojeg zanima profit. Za mnoge struke te mogućnostina selu nema, jer nema privatnika a drzavna sluzba je podijeljena davne 92. Samo sto i tad čovjek može pokrenuti nesto svoje.
Sto se tiče obrazovanja, mi imamo sreću da u osnovnoj imamo jednu nadobudnu prof pa djeca putuju posvuda s tim projektom. U gradu smo imali tisuću nekih školskih aktivnosti ali sve se mogu sakrit pred satima te prof. To mi je super primjer kako sami stvaramo tu sredinu. U gradu ako ja nešto mijenjam treba sto godina da se primijeti, ovdje se vidi odmah. To je u osnovi lose, ali se to gledanje tuđih posala, ponekad može iskoristiti.
Ja i dalje mislim da je prvi i najveći problem neimanje posla. Živio u malom ili većem mjestu.
I tek na to se oslanja sve ostalo - tak se nekak meni čini, kaj ja znam. Kaj se tiče MIOC, kod mog malca u razredu je dijete koje je u đačkom domu, btw, sin je mog kolege s faksa.
Možda nam se javi i Forka, ona je u đačkoj dobi došla u Zagreb iz malog mjesta i sigurno bih na tu temu mogla dosta napisati, jer osobno znam samo ljude koji su došli u Zgb studirati, a ne i u srednju.
Inače, kada gledam svoje frendove u zadru, Rijeci, Splitu i Varaždinu - tamo ih imam, za ostala mjesta ne zmnnam, meni se definitivno čini da oni imaju puno kvalitetniji i ugodniji život neg ja ovdje
Jeli jedino Zagreb grad? Ima li još koji grad u Hrvatskoj da ga priznajete pod vrijednim? Ja čitam i ne vjerujem koliko gluposti je ovdje napisano. Vrijedi li npr jedan Zadar dovoljno za grad? Jer u Zd postoje sve srednje škole, skoro svi fakulteti, kazališta, muzeji, noćni život je na popriličnom nivou...
Eto meni od kuće 20 min vožnje, puno manje nego prosječnom Zagrepčaninu većina navedenih stavki iz njegove kuće. Ako mi živimo u malom mjestu u kojem djeca uživaju na friškom, morskom zraku, u prirodi i slobodi, u vrtiću i osnovnoj školi imaju isti program kao vaša djeca u Zg a sve one aktivnosti o kojima pričate imaju, ali ne u Zg nego u drugom gradu, da li mi ima pravo smetati ako mi netko tko je očito ograničen u svom razmišljanju kaže da će moja djeca ipak biti malo ograničena jer ne žive u Zagrebu?
Tak je kod tebe Trina, jer živiš u OK županiji. ja ljetujem u jednom malom mjestu i imam prijateljicu koja je iz tog mjesta. I ona veli da je tužna, pretužna jer djeca u OŠ s učiteljicom gledaju sapunice. Da, dobro sam napisala - sapunice. Ti misliš da će netko od te djece imati volje/želje za nečim drugim?
Sad ću biti party breaker, ali nemaš se šanse uklopiti U NITI JEDNU SREDINU tako dugo dok misliš da si bolja od njih ili da zaslužuješ bolje od toga. Tu se slažem s Trinom, a i s ovom susjedom koja gleda svoja posla. Društveni život počinje od doma. Bar je tako kod mene. Izabrala si muža, pa si s njim "u paketu" dobila štošta - sredinu, roditelje, koješta... Eh, tako to ide.
Ja nisam rođena u Zagrebu i nikad me nije sram reći odakle sam (Podravina) i jednako se dobro osjećam i tamo i ovdje i bilo gdje... To ne dolazi izvana nego iznutra.
rena7 vidi se da si jako nezadovoljna, i kad je situacija takva zaista je najbolje da čovjek to pokuša nekako promijeniti.
Meni se čini da preseljenje u Zagreb nije ogroman problem, posebno što ti muž može zadržati posao.
Činjenica je da u Zagrebu ima više posla nego u manjim mjestima, tako da bi ti s te strane vrlo vjerojatno bilo lakše.
No, nemoj se gubiti u to iščuđavanju ljudima kojima je dobro tu gdje jesu. Zašto im ne bi bilo dobro?
(i ne zaboravi što je rekao mudri pjesnik Kavafis: grad će ići za tobom)
.. a i Peterlin je sad rekla više manje isto što i Kavafis![]()
ja sam došla iz malog mjesta u Zagreb. jako volim Zagreb i kao još neki, da baš moram, mogla bih zamisliti eventualno život u Rijeci. ne smetaju me ni gužve, ni magla. vozim se na posao biciklom ili javnim prijevozom. voljela bih da se biciklisti više poštuju u prometu- bila sam u Amsterdamu do prekjučer, pa sam pod dojmom- i smatram da bi bolji uvjeti za bicikliste dugoročno rasteretili prometne gužve pa bi svi profitirali. najviše od svega volim Dolac i činjenicu da mi je takav plac jako blizu. volim i dućane sa začinima, sirevima i finim posuđem. doduše da živim negdje dugdje valjda bih se snašla i naručivala štajaznam. idemo po kazalištima, idemo u kino Europa, po koncertima, volim ljetne festivale, Dubravkin put, Cmrok, Sljeme, Maksimir. Ne volim Bundek i te velike nabrijane parkove, ne volim baš ni soping centre, iako povremeno u jednom kupimo neki speceraj. mi živimo u centru i čim izađem na ulicu velika je vreva. kad su djeca jako mala stresno je jer moraš jako paziti, hrpa je ljudi, tramvaja, svega. sada puno manje. MM s druge strane uvijek ističe da mu je grozno što čim izađe iz stana uroni u ludnicu. najviše me brine osjećaj nesigurnosti koji se tiče grada i čim vidim negdje radnike uplašim se, dosadašnja iskustva su vrlo neugodna- Cvjetni je upropašten, Kvatrić da ne govorim, Britancu ne znam što se sprema, Europski Trg je jedan veliki sajam, Trg kao takav je sajam već odavno, Britanac je sad na udaru... I to me užasava. Javni prostor se sužava, a privatni interesi cvjetaju. I ovaj Advent mi je očajan. Nema kvadratnog metra bez kućice. Doslovno. Cijeli centar je zakrčen. Ja volim božićni ugođaj, ali ovo nema veze s mozgom.
ja ko sasa, osim kaj cijeli život živim u istom gradu. organizirala sam si najbolje kaj mogu, ali me smeta ono kaj sam već pisala da nema nikakvog poboljšanja za opće dobro
Sapunice, nerad, neznanje, nije to odlika učitelja male sredine.
U jednom finom zagrebačkom naselju, prof. Hrvatskog jezika konstantno s djecom viših razreda gleda filmove. Može to biti i dobro, ako se sat organizira na način da se i obradi gramatika, književnost po planu i programu, no nažalost ovdje nije slučaj.
U svakoj školi ima motiviranijih i manje motiviranijih učitelja.
Lijepo je casa rekla - U gradu ako ja nešto mijenjam treba sto godina da se primijeti, ovdje se vidi odmah.
A ja se isto volim držati one - ako si dobio limun, napravi limunadu.
mislim da nijedan grad niti selo nije idealno mjesto kojem treba težiti
nego to ovisi od osobe, same sredine i životnih okolnosti
reni7 je grozno, Trini je super, FLopi vidi i dobre i loše strane.. ništa čudno, niti su iste osobe niti žive u istom mjestu
Rena7 to što se ti u toj sredini osjećaš zarobljeno, ne znači da se svi tamo moraju tako osjećati, skroz mogu zamislit da je defektologici baš divno, ako radi u vrtiću ili školi, vjerojatno na nju pada manje djece nego što bi je dopalo u većem gradu, pa može kvalitetnije s njima raditi i vidjeti napredak. Ti si očito jako nezadovoljna, pa malo idealiziraš i Zagreb, nije sve tako savršeno, ali to ne znači da ti unatoč manama ne bi bilo bolje.
Meni osobno se čine bjelodane činjenice da je u maloj sredini teže biti drugačiji od većine, a da je u velikom gradu i njegovom ritmu lakše postati usamljen
Ja sam živjela u gradiću od par tisuća stanovnika, Splitu, Zagrebu i radim već godinama u gradu od 30ak tisuća stanovnika s mentalitetom sela
za sebe znam da je Split moja donja granica, štoviše kad sam se vratila nakon 7 godina Zagreba, trebalo je i meni i mužu dobrih godinu dana da se oporavimo od kulturološkog šoka
Zagreb mi nekad jako nedostaje, ali tamo sam živjela kao studentica i mlada zaposlena osoba, nisam isprobala gore ovaj život koji živim sad.
Ja sam u predgrađu Zagreba. Takvom predgrađu da do centra (posla) imam 20 km. Al, kao, još sam u Zg.
Jedino što bih mijenjala jest posao, da mi bude bliže, ali ne želim to dovoljno pa i dalje putujem.
Djeca imaju skoro sve blagodati male sredine, koja nudi puno toga (čak i bazen imamo), a opet je Zg nadohvat javnog prijevoza.
Prigradskim vlakom su za 20 min na Glavnom kolodvoru.
Što želim reci, da sam u Zg, ali kao i da nisam. Volim njegovu blizinu, dohvatljivost, ali ne žalim što nisam bliže.
Ne koristim blagodati te dostupnosti koliko bih željela, al to je zbog tempa, dječjih i mojih obaveza, muževljevih smjena...
Mada, bez beda bih živjela u Zadru, Splitu, Rijeci, Varaždinu, Čakovcu, Koprivnici, Osijeku... Pitanje je samo, da i tamo živim 20 km od centra kakva bi bila povezanost i ponuda tog mjestašca :/
Cubana, pa u Splitu da živiš 20 kilometara od centra, živila bi u Omišu ili Trogiru ili Sinju![]()
Last edited by tangerina; 13.12.2016 at 08:56.
ja isto ne kužim što ste se ražestili na flopicu.
točno kužim što je htjela reći.
evo na osobnom primjeru, da je moje dijete odrastalo tamo gdje sam ja,
nikada ne bi mogla završiti srednju školu (željenu) koju je završila,
naprosto jer je nema tamo gdje sam ja živjela, niti u blizini.
a onda možda ne bi ni upisala faks koji je upisala, jer ne bi razvila vještine koje je razvila,
džaba talenta, ako to ne razvijaš.
možda ne bih imala novca platiti joj privatne sate...
time ne umanjujem vrijednost mjesta u kojem sam odrasla,
jer je meni bilo prekrasno, nego samo hoću reći da točno kužim što je flopica napisala.
isto ovako i ja.Što želim reci, da sam u Zg, ali kao i da nisam. Volim njegovu blizinu, dohvatljivost, ali ne žalim što nisam bliže.
Ja samo znam da sam se rugala sestri što se nakon faksa u Zg mora vratiti u naš grad raditi s tatom (studirala je njegovu struku), a ja frajerica ostajem u Zg, a sad lupam glavom u zid kad gledam koliko lagodnije i ugodnije ona živi u našem malom morskom gradiću.
Ja sam odrasla u pripizdini ( do os sam zivjela kod bake, koja je 10 km u planinu odaljena od prve pripizdine) tamo zavrsila os i u srednju otisla u veci grad u dacki dom. I ne mislim da su djeca iz malih gradica i sela za nesto zakinuta.
Mi smo isto u pripizdini ( istina u centru Ri smo autom za 10min) pa mislim da jim bas nista ne fali. Dapace, imaju slobodu koju u gradu ne bi imali. Cijelo pop po selu i sumama vamo tamo. Grade kucice po stablima, voze bicikle, igraju se, druze se... Bez pretjeranog nadzora odraslih osoba. I to je meni jako bitna stavka u odrastanju, ako ne i najbitnija. Za sticanje raznoraznih "akademskih" naslova imaju vremena.
Jedino cime se slazem je da kad zivis tako u pripizdini se moras kao roditelj malo vise angazirati oko razvozenja na aktivnosti sto trazi i malo vece financije. Stvarno su danas rijetka sela da u krugu od 20-30 km nema aktivnosti. Na plivanje sa klinkom ide malena, svaki dan je voze 30km u jednom smjeru.
A i danas, u vrijeme interneta i globalizacije, mozes zivjeti u zadnjoj pripizdini i ne biti zatucan. Ako imas volje.
Rena7, a sta tvoj muz kaze na preseljenje? Jer, da se mene pita, mi zivimo jos preblizu "civilizacije", ja bi bas selo. Ali mm nece, on voli imati veliki grad blizu. Pa smo nasli kompromis gdje smo svi zadovoljni.
Tashunica, pa isla bi u dacki dom?
Ja ne vidim u tome nista lose, puno djece ide tako. Ja prva. Pa i iz vecih gradova djeca idu u dacke domove ako se bas potrefi da zele skolu koje tamo nema.
Za sve postoji rjesenje samo se treba malo okrenuti oko sebe. Najlakse je kukati i ne napraviti nista.
Ja imam u Slo stvarno veliku obitelj i moje sestricne i bratici su zivjeli svugdje. Moja teta se udala na seosko imanje in the middle of nowhere. Svo troje djece je zavrsilo gimnazije i fakultete. Moja prijateljica zivi pod Roglo u Slo, svaki dan se je dizala u 4, da bi do 7 stigla na prvi sat u gimnaziju. Danas je profesorica u toj istoj gimnaziji i jos uvihek zivi u toj svojoj pripizdini sa obitelji. Sve se moze, samo trazi vise angazmana.
a bože kakav je to primjer? dizala se u 4 kao školarka da bi bila u 7 u školi. mislim išao je moj chacha bos u školu po snijegu, sve se može!
A cuj.. svasta se moze kad se mora.
I sve ovisi o željama i mogucnostima obitelji.
Ja nemam nista protiv toga da mi djeca idu skolskim busom u školu i da im skola nije pod nosom kao sto je, al da ih moram voziti u skoli ili da se moraju dizati prije 6 bome bi se selila.
A opet znam obitelji koje tako zive i selidba im nije opcija.
A znam i onih koji su bas zbog tog razvazanja u skolu, vrtic i aktivnosti spakirali kofere i dosli u grad. Je, divno je selo ako imas vremena uzivati u njemu.
Last edited by Cubana; 13.12.2016 at 11:26.
Pa da, to i zelim rec. Sve je stvar prioriteta. Poslozis si jih tako kako tebi pase. Ali teorija o tome da su djeca koja odrastaju u malim gradovima i selu primitivnija od onih u gradu mi ne pije vodu.
I ako ti ne pase takav zivot tezis ka tome da ga promijenis. A be kukas na forumu kako oni u gradu mogu sve, a mi na selu nista. Jer nije istina. I na selu se moze stosta.