Preseljenje u Zagreb

[sasa]

a što se studija tiče- pa evo ja sam živjela dovoljno blizu Zagrebu da nisam imala pravo na dom, tj. pravo je ukinuto te godine kad sam ja upisala studij. a studirala sam studij kojeg uza sve obaveze i učenje od 10ak sati dnevno nisam mogla studirati uz putovanje. bila sam državna stipendistica- to mi je značilo točno 800 kn mjesečno- koje nisam dobila do kraja drugog semestra prve godine fakulteta. radila sam sve živo što sam mogla. živjela sam u jako lošim uvjetima. u kojima sam sigurna većina nas ne bi dala djeci da stanuju. tako da financiranje fakulteta definitivno ne znači da se roditelji grbače djeci za kavice. a kako se meni čini obrazovanje će biti samo skuplje za krajnje korisnike. i s te strane lakše je ako student studira u gradu u kojem živi.

[Peterlin]

a što se studija tiče- pa evo ja sam živjela dovoljno blizu Zagrebu da nisam imala pravo na dom, tj. pravo je ukinuto te godine kad sam ja upisala studij. a studirala sam studij kojeg uza sve obaveze i učenje od 10ak sati dnevno nisam mogla studirati uz putovanje. bila sam državna stipendistica- to mi je značilo točno 800 kn mjesečno- koje nisam dobila do kraja drugog semestra prve godine fakulteta. radila sam sve živo što sam mogla. živjela sam u jako lošim uvjetima. u kojima sam sigurna većina nas ne bi dala djeci da stanuju. tako da financiranje fakulteta definitivno ne znači da se roditelji grbače djeci za kavice. a kako se meni čini obrazovanje će biti samo skuplje za krajnje korisnike. i s te strane lakše je ako student studira u gradu u kojem živi.

Slažem se.

Ja sam bila u sličnoj situaciji - rodni grad 100 km daleko, tako da se ne može putovati svakodnevno, uvjete za dom nisam imala (primanja obitelji mrvicu su prelazila crtu) pa sam se svakako snalazila - kod rodbine, po podstanarskim sobama i svakako... Kad se samo sjetim (a pamtim to u nekom romantičnom smislu i gledam dobre strane) - čovjek se nauči snalaziti sam i to je ključno za samopouzdanje. Radiš kaj stigneš... Zapravo, puno mi je značilo to studentsko iskustvo snalaženja u svakakvim situacijama, kad je devedesetih moja firma išla u stečaj i reorganizaciju, pa smo godinu dana bili što bez plaće, što bez posla....

Nije me taj studentski život obeshrabrio - može se putovati u inozemstvo i u okviru studentske razmjene, može se volontirati... može se puno toga.

I baš se pitam da li svojoj djeci radimo uslugu kad im dajemo sve što možemo, a često i više od toga.

[NanoiBeba]

I baš se pitam da li svojoj djeci radimo uslugu kad im dajemo sve što možemo, a često i više od toga.

to ti se ja stalno pitam.

i čak mislim da ja svojima ne radim nikakvu uslugu.

Ja sam živjela i studirala u Zagrebu i bile preljubomorna na svoje frendove koji su došli tu na studij. Ajme koji su oni tu život imali.

da bih to koliko toliko kompenzirala, odlazila sam ljeti na nekakve razmjene studenata, čuvanje klinaca i svaštanešto.

pokušavam svojim natuknuti da počnu razmišljati i tak nečemu - samo frknu nosom. predobro im je valjda.


Osim kaj i njima advent ide na živec.
Slažem se da su ppodnošljive jedino Martićeva i gornjogradska dvorišta što isključuje onaj vašar na platou Gradec

[Lili75]

Sto se tice studija izvan mjesta studiranja - nudi se čitav niz stipendija samo se treba dobro raspitat i naravno - imat osnovne uvjete...
Ja sam konkretno primala od svoje općine i to mi je bio dodatni poticaj za odrzati prosjek i redovno zavrsiti. Iako je u to doba firma moje mame otisla u stecaj, uspjela sam odstudirati bez ikakvih poteškoća. Radila sam samo na zadnjoj godini (apsolventskoj).
Istina, nije bilo novaca za zagrebačke klubove (osim tu i tamo na koji koncert), birceve, pizzerije i sl. ali smo se cisto fino zabavljali po studentskim sobama, stanovima i domovima. Kad pogledam iz ove perspektive - nista ne bih mijenjala, društvo mi je bilo predobro, upoznavanje klinaca iz drugih sredina još i bolje (cijela moja ekipa s faksa bila je iz sasvim razlicitih gradova, nitko iz mojeg kraja).

ovako i ja, imala sam također stipendiju, tako da moje roditelje studiranje u ZG nije uopće koštalo puno: stud.dom, hrana u menzi, stipendija, radila sam povremeno a na apsolventskoj na pola radnog vremena. Sama sam si platila autoškolu (čim sam završila fax) nije mi padalo na pamet da bi mi to trebali osigurati moji roditelji.

I baš se pitam da li svojoj djeci radimo uslugu kad im dajemo sve što možemo, a često i više od toga.

i sad vežem uz ovo što je Peterlin napisala, ja sam mišljenja da im ne trebamo dati sve što možemo nego samo ono što mislimo da im trebamo dati. Sad će neki skočiti al šta mogu tako razmišljam.
Upravo radi njih samih da nauče cijeniti neke stvari.

Rad na pumpi podrazumijevam možda već u srednjoj muž i ja smo radili svašta u stud.doba (dok još nismo bili zajedno) i ne, nije mi ostalo u nikakvoj lošoj uspomeni dapače..upoznala sam tako puno ljudi, obišla neke dijelove Jadrana koje prije nisam vidjela (rad na hotelskoj recepciji) itd.
zahvaljujući tim ljudima pronašla sam prve poslove.

sve bih ja to svojoj djeci priuštila uključujući branje jabuka