Ne sjećam se gdje smo ono pisali o prometu, pa dakle, .... ovo kao da je divlji zapad... imamo ovdje posebno to raskrižje, gdje voze kao sumanuti. U blizini su dvije škole, djece ko pljeve, ljudi se jedva zaustave na zebri kada idu djeca, kada idem s troje male djece. Ne očekujem da me dočekuju kao kraljicu pa da se promptno zaustave, ali ovo je bi-ne bi. Već mi se par puta dogodilo, izgleda kao da će stati, onako kao da ga sama inercija nekako zaustavlja, ali ne, on nastavi polako da se spakira na nogostup pored, nas kao da ni ne vidi. Na samoj zebri. Ista stvar, ista, pa napravi polukrug na tom nekom uglu gdje se ide na plac, i onda se vraća nazad. Kad ne bih stala na vrijeme valjda bi nas pregazio.

A sada najjača stvar, ljudi koji dovoze klince u školu, idu u parkiralište školsko pa se odvoze, ista stvar, izlaze iz parkirališta, praktički bi pregazili tuđu djecu i roditelje.