Razlicitost u ispitivanju i ocjenjivanju

[Deaedi]

Po no kako bih rekla - taj razgovor se može odnositi na ono što djeca vide drugačije na svom razrednom kolegi, a nikako ne na njegovu dijagnozu i način školovanja.

Pa vide, iz njihove perspektive, popuštanje i povlašten tretman: u obliku lakših testova, više vremena za odgovaranje i pisanje, prebacivanja testova na drugi dan...

Ali opet mi nije jasno, zašto ne reći da se provodi IP - jel to nešto čega se treba sramiti?

[Mima]

Pa vide, iz njihove perspektive, popuštanje i povlašten tretman: u obliku lakših testova, više vremena za odgovaranje i pisanje, prebacivanja testova na drugi dan...

Zato se djeci na općenitom nivou objašnjavaju i približavaju različitosti, a i njihovim roditeljima.

Djeca svašta vide kao privilegiju, već sam jednom napisala na forumu da je moja prijateljica u djetinjstvu zavidjela ljudima u kolicima jer nije voljela hodati, a oni su se uvijek mogli voziti.
Zato smo mi odrasli tu, da im objasnimo. Problem je čini mi se što ima i odraslih koji individualni pristup u školi doživljavaju kao privilegiju.

[Deaedi]

Zato smo mi odrasli tu, da im objasnimo. Problem je čini mi se što ima i odraslih koji individualni pristup u školi doživljavaju kao privilegiju.

Slažem se. Zato im treba objasniti da to nije njihova privilegija, nego pravo, i da ne trebaju smatrati da su oni ili njihova djeca dobili privilegiju, nego da je to pravo kojeg se ne trebaju sramiti, i priznati da ga koriste. Ne treba se nitko sramiti radi toga, dapače.

[Mima]

Slažem se. Zato im treba objasniti da to nije njihova privilegija, nego pravo, i da ne trebaju smatrati da su oni ili njihova djeca dobili privilegiju, nego da je to pravo kojeg se ne trebaju sramiti, i priznati da ga koriste. Ne treba se nitko sramiti radi toga, dapače.

Roditelji djece sa poteškoćama jako dobro znaju da to nije privilegija, i svakako je se ne srame, što nema veze sa čuvanjem privatnosti svoga djeteta.

[Deaedi]

Roditelji djece sa poteškoćama jako dobro znaju da to nije privilegija, i svakako je se ne srame, što nema veze sa čuvanjem privatnosti svoga djeteta.

Ja sam shvatila da ti kažeš da to je privilegija i da je zato ne žele isticati. Naravno da nije privilegija, tko bi razuman to mislilo, zato me i iznenadio tvoj stav.

[sirius]

Pa vide, iz njihove perspektive, popuštanje i povlašten tretman: u obliku lakših testova, više vremena za odgovaranje i pisanje, prebacivanja testova na drugi dan...

Ali opet mi nije jasno, zašto ne reći da se provodi IP - jel to nešto čega se treba sramiti?

Naravno da se ne treba sramiti.
Ali dijete je kompletna osoba.
Nije samo osoba koja ima IP.
Pa cemu onda stalno to naglasavati, makar se cinilo kao pozitivna edukacija?

[Deaedi]

Pa cemu onda stalno to naglasavati, makar se cinilo kao pozitivna edukacija?

Kako stalno, pa ako kažeš jednom na početku godine? Zar to nije bolje nego da tijekom cijele godine oko toga djeca ispitivaju, stvaraju neke teorije ljubimaca i mezimaca, veza i vezica i nikad im se ne objasni o čemu se radi? No, razumijem, već sam rekla, ako nekim roditeljima nije ugodno priznati da dijete ima nekih problema i radije neka u očima druge djece bude "mezimac", nego priznati da ima postoji neki problem. No, smatram da to nije dobro za dijete. Jer ako ne priznaš problem, ne znači da ga nema ili da ga drugi ne vide.