 |
|||
Ako se deca na vreme nauče da ništa nigde ne preispituju, bolje će se uklopiti u naše društvo gde je pravilo da nema pravila, a ni objašnjenja zašto nema pravila.Mima prvotno napisa
I sigurna sam da je svako od nas presrećan kad u timskom radu na svako svoje pitanje od šefa dobije odgovor da gleda svoja posla. To je temelj zdravih odnosa unutar tima.
ocito nisu jos dovoljno fine, jer eto vec 4 strane raspravljamo o toj strahoti, da se eto dijete u skoli usudilo pitati zasto netko ima 2 zadatka manje.
ali nadajmo se da ce tu finocu jos razviti, pa cemo doci do tocke u kojoj ni jedno dijete (a ni roditelji) nece vise nista pitati.
Pa nije baš da o tome razgovaramo, uvodni post ove teme je jednostavno vidjeti, a radi se o tome da se dijete kod kuće žalilo na navodne privilegije koje ima njegov razredni kolega, a i roditelj je istu stvar doživio kao privilegiju.
pa uvodni post nam zorno pokazuje, kako to izgleda, kad odgovore ne dobijes u skoli, pa propitujes na forumu.
Ali nema govora o tome da je dijete naišlo na neki problem jer se usudilo nešto pitati.
A odgovore u školi je naravno trebalo dobiti, i djeca i roditelji trebaju biti informirani o tome da se u školi mogu provoditi različiti pristupi u školovanju.
Na nasim roditeljskim sastancima se ne upire prstom npr. u djecu koja imaju socijalne povlastice. Na satancima se kaze da oni sa socijalnim povlasticama se jave u tajnistvo pa imaju odredena prava i sl., ali se ne vice na glas da je to Pero ili Marija.
Posljednje uređivanje od sirius : 07.09.2015. at 13:55
Eto, i to je istina, ja pokušavam pronaći neku paralelu koja će ljudima biti bliskija pa sam navela usporedbu sa vjeronaukom koja nije baš dobro prošla.
Čini mi se da je ovo što je sirius napisala o socijalnim povlasticama najbolje objašnjenje.
Usput činim mi se da činjenica da dijete ne zna zašto razredni kolega piše ovakav ili onakav test sigurno nije produkt samo stava učiteljice gledaj svoja posla. I na kraju krajeva, ljudi nikad ne gledaju samo svoja posla, pa opet često skladno surađuju, žive...
I da ne govori se zasto imaju socijalne povlastice.
Da li su samohrani roditelji, nezaposleni, obitelji sa puno djece ... ili sto vec.
u nekoj fazi se ( naravno) vise manje zna da neki imaju manje iznose na racunima za prehranu ili besplatan izlet, ali nitko bas ne nalazi ( od roditelja na forumu npr.) postavljati pitanja " zasto je tocno tako?".
A djeca u razredu sigurno pitaju. I ucitelji sigurno odgovaraju. Ali sigurno ne ulaze u detalje.
E da, to je stvarno pravi zaključak na citirani tekst. Nema veze što sam ja napisala da ima stvari koje nisu za javnu raspravu, zaključimo da sam htjela reći da ništa ne treba preispitivati.
Ja recimo znam da su neka djeca u razredu imala besplatan izlet, dapače da je novac koji su djeca zaradila na božićnom sajmu potrošen za tu svrhu, ali nemam pojma o kojoj se djeci radi, niti mi je to palo na pamet pitati i preispitivati je li to stvarno bilo potrebno toj djeci, a sigurna sam da mi učitelj ne bi odgovorio da sam pitala.
Cini se da smo se kao drustvo senzibilizirali na ta socijana prava, pa nam je privatnost u tom slucaju prilicno jasna i opravdana.
Obzirom da je ( sluzneni) IP relativna novotarija ocekuje se da " korisnici " istog budu pokretaci promjena i senzibiliziraju drustvo . Mozda ce nam tek za 20 godina postati jasno da kao drustvo nemamo pravo traziti objasnjenja zasto tocno neki pojedinac ima IP ( kad vec ima pravo po zakonu). I da to jest zadiranje u njegovu privatnost.
Posljednje uređivanje od sirius : 07.09.2015. at 14:30
ali mima to nije dobra usporedba.
velika agenda skole kakva je sada, su pravila:
doci na vrijeme, ne kasniti
pisati zadacu
uciti
dignuti ruku ako zelis nesto pitati,
ne prekidati druge kad govore,
pitati da ides na wc
ne imati salabahter
...
... i milijun drugih stvari
druga agenda su ocjenjivanje.
sve ide u neko objektiviziranje, krivulje ove, one
svaki zadatak ima xy bodova
ovo je granica za pozitivnu ocjenu...
ovolko bodova treba za 2, ovoliko za 4...
potpuno je jasno da druga djeca vide, da su za neke kriteriji drugaciji. i ok je da su drugaciji.
no to ne mijenja cinjenicu da to djeca vide. i da se pitaju zasto, ako im to nitko nije prije objasnio. naravno da ti kao ucitelj neces na roditeljskom sastanku govoriti. to su djeca xy, tk i zh niti o njima javno raspravljati
ali ako zh ne pise test, onda svi vide da zh na pise test. i u tom kontekstu je zh naprosto vidljiv kao zh.
ja stvarno ne razumijem sto je poanta, a iz forumskog iskustva znam da ste suvisle osobe, simpaticne ste mi forumasice.
i valjda ima tu neka kvaka koju ja ne kuzim.
pa eto, ja odustajem
Posljednje uređivanje od seni : 07.09.2015. at 14:41
Mislim da postoji razlika od pitanja i propitkivanja. Recimo, osmogodišnjak, koji se nikada prije nije susreo s terminima IP, PP, zakon, pravilnik itd., upita se zašto netko piše test na drugačiji način i u drugačijem obimu, i mislim da zaslužuje da mu se to objasni na način primjeren toj dobi. On sigurno ne propitkuje opravdanost takve mjere, njegovo je pitanje samo odraz činjenice da je nešto primijetio, nije mu jasno, pa mislim da zaslužuje i pošteni odgovor, bez da se bilo tko dočekuje na stražnje noge zbog takvog pitanja.
Posljednje uređivanje od sandra111 : 07.09.2015. at 15:15
Ja bih se nadovezala na podebljano.
Svi komentarišu kako će dete pitati: "zašto zh može da ne piše test?"
Ali deca ne pitaju to, njih zapravo ne zanima toliko ta/j zh.
Oni pitaju za sebe. Oni pitaju: "zašto JA ne mogu da kažem da mi se ne da danas pisati test (kad već drugi mogu, kao što se očito i javno i jasno i glasno vidi i čuje na času)?"
Njih zanima informacija O NJIMA. Žele da znaju kako bi ONI mogli dobiti tu "povlasticu", da biraju vreme testa.
Iiii - dolazimo opet do toga da nemaju pravo ni na informaciju O SEBI. Jer i to zadire u TUĐU privatnost.
Posljednje uređivanje od pulinka : 07.09.2015. at 17:06
razumijem ja i slazem se sa ovim sto je mima napisala o rjesavanju sukoba pred publikom, i roditeljskim sastancima..itd
jasno mi je i ovaj dio o socijalnim povlasticama.
jasno mi je i to o privatnosti...i slicno.
ono sto ja zaista ne razumijem je kako vi vidite tu prakticnu provedbu.
socijalne povlastice su s jedne strane jasna usporedba na teoretskom nivou. ali na prakticnom levelu bas i nije jasno, jer se sve to oko tih povlastica, rjesava daleko od djecjih ociju.
a ovdje se radi i to tradicionalnoj skoli koja djeci od pocetka objasnjava pravila kojih se svi moraju drzati. ocjenjivanje je takode agenda koja se pokusava sto je vise moguce objektivirati.
(kada mi studenti dodu, da im objasnim ocjenu, zele cuti i jasne kriterije, koje jesu ili nisu zadovoljili)
evo idem natrag na prvi post, a odgodom testa.
dakle dijete A vidi dijete B koje ne pise test. (dakle nemamo situaciju socijalnih povlastica, imamo situaciju u kojoj su djeca naprosto prirodom stvari vidljiva, imenom i prezimenom)
pita uciteljicu.
sto bi mu ona trebala odgovoriti?
s tim da, kad se vratim na prvi post, ja bih kao roditelj se ipak više fokusirala na ovaj dio "maltretira sve oko sebe i ometa nastavu", više bih brinula oko toga kako konkretno smeta mom ili nekom drugom djetetu i kako da se to pitanje rješava, pa bi mi ovo je li pisao test u utorak ili srijedu izgledalo totalno nebitno.
Ali pretpostavljam da interpretacija pokretačice dolazi baš iz tog osjećaja, da je dijete na neki način šef jer se ovo pitanje nije riješilo, pa se onda i na situaciju sa testom gleda iz tih cipela.
Ako dijete ugrozava drugu djecu tada svakako treba reagirati i traziti bolje rjesenje ( za to dijete i ostatak razreda).
Ali objasnio im je, i njima i roditeljima (ili im je trebao objasniti, ja ne mogu znati kakva je situacija u drugim školama).
A kao što je sirius nekoliko puta napisala, dobar IP je u principu nevidljiv. (osim ako djeca čekiraju kontrolne jedni drugima, što po mom dubokom uvjerenju ne bi trebala)
Ako se baš dogodi situacija da neki učenik ima pravo na odgođeni test, pa je to nužno vidljivo (iako uopće ne mora biti, učenik isto tako može i ne doći na sat kad se piše test), onda ja nažalost ne mogu reći što bi učiteljica drugom učeniku trebala odgovoriti na pitanja o tome, osim da gleda svoja posla, zato ja srećom i nisam učiteljica. Možda bi recimo mogla uputiti pitajuće dijete da se koncentrira na svoj test i da to što kolega ne piše test istog dana nikako neće utjecati na njegovu ocjenu, pa onda na satu razredne zajednice ponoviti priču o različitostima.
Što se tiče objektivnosti ocjenjivanja, krivulja i zahtjeva za objašnjavanjem kriterija, ja vjerujem da studenti traže pojašnjenja vezana uz svoju ocjenu, a ne dođu sa ispitima nekoliko kolega pa se uspoređuju.
Na kraju, nažalost morate znati i to da se IP jako često ne provodi dobro, pa se stvarno može dogoditi da dijete koje ima IP objektivno i ima privilegije, iz jednostavnoh a žalosnog razloga što je nastavniku lakše da ga privilegira nego da smisli kako ga neće privilegirati. To opet nikako nije greška djeteta i njegovih roditelja.
sandra, prilično sam sigurna da osmogodišnjacima nitko ne spominje termine IP i PP.
Nego im se objašnjavaju i približavaju različitosti, i ukazuje na to da recimo da se dijete koje sjedi u kolicima ne može jednako ocjenjivati iz tjelesnog kao druga djeca.
Ali to se ne radi na primjeru njihovog kolege iz razreda, nego općenito.
Točno, ali su se ti termini uvukli u cijelu našu raspravu, mi govorimo o opravdanosti IP, a sve je krenulo od situacije u kolektivu osmogodišnjaka i kako oni doživljavaju te situacije. Zar im se ne bi trebalo pojasniti, u nekom primjerenom trenutku i na prikladan način, baš zato što neke/mnoge različitosti nisu, zbog svoje zrelosti, dobi, iskustva i sl., u stanju odmah primijetiti i sebi razjasniti?
Pa, ali djeca znaju i koja djeca su dobila bonove za prehranu jer naprosto vide koja djeca su otišla podignuti ih. I vjerojatno pitaju zašto oni dobiju bonove a ja ne... Ili recimo blagajnik razreda zna koje dijete nije donijelo novce za izlet...
Problem nastaje kad djeca vide i traže objašnjenje na koje jednostavno nemaju pravo. Nemaju pravo znati da je Anin tata ostavio Aninu mamu dok je ona bila mala i da Anina mama ne može naći posao u struci već da pere lokale svako jutro i nema dovoljno novaca da Ana ide na izlet. Imaju pravo znati da nemaju svi ljudi jednako novaca, da nemaju svi ljudi jednake mogućnosti, da nemaju svi ljudi jednake sposobnosti...
Da, to je poanta svega.
Tako je.
Nemaju pravo znati razloge za IP, ali bi trebali imati pravo znati da se nad nekim djetetom primjenjuje IP.
Ja bi se složila s ovom rečenicom kada bi izbrisali boldani dio.
Naime, "socijalna povlastica" je svima poznata kategorija. IP nije.
Da, trebalo bi, i koliko ja znam i objašnjava im se. Ali ne na primjeru.
Čini mi se da se kod nekih forumašica dvije stvari podrazumijevaju:
- da većina roditelja poznaje pojmove IP i PP
- da učitelji u razredima koji provode IP i PP informiraju roditelje (vrlo općenito!) početkom godine o tome
Moje iskustvo nije takvo.
To je onda greška škole i stručne službe, kod nas je i učitelj informirao o tome, i defektologinja je imala posebni roditeljski na tu temu.
Dakle, ako nije objašnjeno, a u razredu postoji problem sa nerazumijevanjem načina školovanja nekog učenika - treba se požaliti učitelju.
Ovo bi mogao biti zaključak teme.
Moje iskustvo je takvo da neki profesori nemaju pojma sto je IP , pa ga onda i ne provode.
U svakom slucaju to je po mene ( koja imam dijete sa IP-om )puno gora sitacija nego da roditelji djece koja nemaju IP ne znaju sto je IP. O djetetu da i ne govorim.
Ne bi, kao što ne znaju niti koje dijete ima socijalne povlastice.
Ok, Mima, mene sad zanima, zašto bi tebe smetalo reći da tvoje dijete ima IP? Na stranu sad općenita razglabanja oko prava na privatnost i slično. Da li te je sram toga ili šta? Mene recimo nije sram reći da smo dogovorili IP u vrtiću. To mi je dapače bilo nešto što bi preporučila svakome da se proba izboriti, ako djetetu treba.
A odakle tebi ideja da moje dijete ima IP??!!
Nije javna stvar da se provodi IP.
To se ne naglasava, niti pise u imeniku .
off...
Iz tvoje perspektive, misliš li da bi bilo "bolje" (u nedostatku bolje riječi) kada bi IP bio dijelom imenika? U smislu da bi bio veći pritisak na učitelje da ga i provode.
Ne. Nema sanse da bi papir i par slova u imeniku naveo nekog da cini nesto ako on nema volje.
I generalno, ako vučemo usporebu sa socjilanim povlasticama, nisam čula da se o tome javno govori u smislu da u razredu ima troje djece koja imaju takva prava.
Kod nas je učitelj rekao da će se nekoj djeci platiti izlet jer je zapravo objašnjavao na što će potrošiti sakupljeni novac. Meni baš i nije dobro sjelo što je on to tako rekao.
Ali morao je objasniti na šta će se potrošiti novac, i logično je da onima koji su dali novac opravda troškove.
Meni je i ova upitno. Učitelj nema što objašnjavati kako će biti potrošen novac koji su roditelji prikupili... Mislim ako nemamo povjerenja da učitelj ne krade, kako mu ostavimo djecu?
Ne mora objasnjavati nista.
npr. kod nas u razredu se zna dogoditi da anonimni roditelj( za ostatak razreda) da uciteljici/ profesorici novac da se plati izlet nekom djetetu iz razreda ciji roditelji to ne mogu platiti. Niti se spominje dijete kojem je izlet placen , niti drugi roditelj koji je dao novac.
Reci kome?
Profesorima i strucnoj sluzbi?
drugim roditeljima?
drugoj djeci?
Pitam koja je korist za tvoje dijete ove zadnje dvije skupine znaju?
Ili je mozda potencijalna steta veca od potencijalne koristi obzirom na stav i dobronamjernost roditelja i djece?
ja cu ti otvoreno reci da moje dijete smeta kad govorim o njegovom IP-u. A sasvim sigurno on zna sto je tocno njegov problem, ne srami se toga, i sasvim pouzdano zna da ja nemam problem sa tim.
Pa ali ako djeca vide da Pero ne piše test kad i oni onda automatski znaju da se s Perom nešto drugačije provodi nastavni proces, iako možda ne znaju da se to zove IP, jednako kao što kad djeca vide da Ana nije donijela novce za izlet, znaju da Ana nekako drugačije plaća izlet od njih, iako ne znaju da se to zove socijalna povlastica.
O IP se ne govori na konkretnom primjeru djeci u razredu ne jer su mama i tata djeteta s IP posramljeni stanja vlastitog djeteta niti zato da se sačuva privatnost dijagnoze već da se dijete s IP ima priliku socijalizirati jednako kao i djeca vez IP. Isto vrijedi i za one sa socijalnim povlasticama. Tako se radi radi dobrobiti tog djeteta nauštrb prava na informaciju ostale djece u razredu.
to sa socojalizacijom mi na teoretskom nivou zvuci suvislo.
ali nisam sigurna koliko to funkcionira na prakticnom nivou. posto se ocito (kako vidimo iz postova) privatnost ne da sacuvati.
Naravno da se da, kod vecine koja ne iskacu vidljivo. Ako se provodi kako treba , prakticno se ne primjeti da test izgleda drugacije ili da se daje prednost usmenom ispitivanju.
sasvim sigurno bi me pitali da im objasnim zasto, recimo dvoje studenata iz grupe mogu predati projekt 3 tjedna poslije, ili da ispitni zadatci za nekoga budu dvostruko veci ili dvostruko manjih od svih ostalih, kada bi se to dogodilo. no to su druge situacije. a i na faksu nema Ip-a
student kao ilustracija nije bas najsretnije izabrana, jer su to maltene odrasli ljudi. no njih sam stavila u post kao pojasnjenje objektivizacije kriterija i ocjenjivanja. no nisu za usporedivanje sa skolom, pogotovo osnovnom.
nisam jos nikada cula da neko dijete nosi svoj i testove druge djece ucitelju i usporeduje ih. ali valjda ima i toga.
no sve u svemu, svako dobro svim akterima, djeci, uciteljima i roditeljima.
Ma nije to bilo prikupljeno nego su oni zaradili prodajući svoje rukotvorine na božićnom sajmu, pa on svake godine da izvještaj na što će se to potrošiti - obično najveći dio ide u humanitarne svrhe a razredu kupi nešto tipa lopte, a sad je rekao da će platiti jedan izlet djeci slabijeg imovinskog stanja.
Eto mislim da je tu stavku trebao objasniti kao subvencioniranje izleta...
Da, ali to su djeca. Oni iako vide nešto, dok im ti ne kažeš to se tako i tako zove, to ne stavljaju u ladicu tako i tako. Barem iz mog iskustva tako je do zadnjih razreda osnovne. Dakle, djeca vide da Ana ne plaća izlet, oni vide da Ana ima ružne tenisice, ali dok im se ne kaže nemojte se rugati Ani što je siromašna... oni su Anu doživljavali kao djevojčicu krivih nogu koja lijepo svira, a otada nadalje kao siromašnu Anu...
Činjenica da je Ana siromašna ne mora nužno odmoći njezinoj socijalizaciji. A tu činjenicu djeca su možda primijetila mnogo prije što je njezin izlet plaćan iz zajedničkih sredstava. Taj način plaćanja se najčešće spominje na roditeljskom sastanku, plaća se preko uplatnica i sl., tako da djeca s tim ne moraju imati nikakvih dodirnih točaka. Vjerojatnije je da su već odavno primijetili neke mnogo očitije pokazatelje, a to ih možda nije spriječilo da se s njome druže.
S druge strane, iskreno, ja čak i ne bih aktivno poticala svoje dijete (kao što ni on ne bi pristao) na socijalizaciju s Perom, koji ima IP, piše smanjeni test iz, recimo, matematike u više navrata, time se očito razmeće pred svima (a među njima možda ima nekih bez IP, ali možda imaju problema s matematikom i pišu cijeli test), s Perom koji ih maltretira i ometa nastavu, pa onda ono što su propustili od nastave zbog takvog ometanja (a ni njima prosječnima nije pažnja baš blistava) morali sve to nadoknađivati kasnije kod kuće. I to prvi razred, pa drugi, pa do kada?...
Posljednje uređivanje od sandra111 : 07.09.2015. at 16:33
Pa. ali taj Pero je onda ili takav zbog svoje dijagnoze ili jednostavno neodgojen. I ne znam kako u takvoj situaciji itko od roditelja može imati problem s Perom a ne s učiteljem? Pero je dijete i nije odgovoran za atmosferu u školi, učitelj je odgovoran. Roditelje ne treba zanimati kako i zašto Pero na satu već kako i zašto učitelj. Mislim ima loših učitelja, ali takvima nije problem dijete s IP već vlastita nekompetencija da vode nastavu.
Što se Ane tiče, naravno da su djeca primijetila a sve dok Ana nije tako etiketiran od autoriteta oni ju sami najčešće neće etiketirati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom