Razlicitost u ispitivanju i ocjenjivanju

Čitam ovu temu sa velikim zanimanjem jer i mi u razredu imamo jednog dečka koji sve druge maltretira i ometa u nastavi. U prvom razredu bilo je treba ga pustiti da se smiri... Ali nastavilo se i u drugom. Daj te mi recite da li bi vi reagirale da vam dijete kaže kako je to dijete odbilo pisati ispit jer mu se ne da i učiteljica mu dozvoli nek ga piše drugi dan ponovo??? ako ćemo svi okretati glavu od toga biti će još više toga? Al teško mij e biti ta mama koja će reagirati i reći učiteljici da se tako ne može postupati jer nije fer prema drugoj djeci koja to gledaju!

Originally Posted by vlac

Čitam ovu temu sa velikim zanimanjem jer i mi u razredu imamo jednog dečka koji sve druge maltretira i ometa u nastavi. U prvom razredu bilo je treba ga pustiti da se smiri... Ali nastavilo se i u drugom. Daj te mi recite da li bi vi reagirale da vam dijete kaže kako je to dijete odbilo pisati ispit jer mu se ne da i učiteljica mu dozvoli nek ga piše drugi dan ponovo??? ako ćemo svi okretati glavu od toga biti će još više toga? Al teško mij e biti ta mama koja će reagirati i reći učiteljici da se tako ne može postupati jer nije fer prema drugoj djeci koja to gledaju!

Ja mislim da bi ipak trebala porazgovarati s učiteljicom o tome.

Tko zna - možda dijete ima papire (tko zna kakve probleme) o kojima većina ne zna... S druge strane, čak i da je tako, mislim da nije u redu reakcija učiteljice bez komentara. Pitaj pa ćeš doznati. To je najbolje što možeš učiniti za svoje dijete. Možda dobiješ neko suvislo obrazloženje, ali u svakom slučaju učiteljica mora imati povratnu informaciju da se drugoj djeci i roditeljima ne sviđa takav pristup. Možda ima razloga, ali onda bi se trebalo znati zašto je taj učenik u povlaštenom položaju, ako je. Sretno!

Meni nije nikakav problem nekome reći zašto se moje dijete ne želi družiti s njegovim, ako imaju problema u komunikaciji, nek se ne druže i gotovo. Sve se moze reći normalno i pristojno. Ako druga strana ima s tim problem, nek ga rješava. Ili ne rješava.

Originally Posted by vlac

Čitam ovu temu sa velikim zanimanjem jer i mi u razredu imamo jednog dečka koji sve druge maltretira i ometa u nastavi. U prvom razredu bilo je treba ga pustiti da se smiri... Ali nastavilo se i u drugom. Daj te mi recite da li bi vi reagirale da vam dijete kaže kako je to dijete odbilo pisati ispit jer mu se ne da i učiteljica mu dozvoli nek ga piše drugi dan ponovo??? ako ćemo svi okretati glavu od toga biti će još više toga? Al teško mij e biti ta mama koja će reagirati i reći učiteljici da se tako ne može postupati jer nije fer prema drugoj djeci koja to gledaju!

Meni uopce nije jasno sto tebi smeta koje metode uciteljica provodi.
Pa valjda uciteljica zna bolje od neke mame koja situaciju iz skole tumaci na svoj nacin nakon sto joj je njezino dijete to prepricalo. Mozda dijte ima IP koji uciteljica provodi ili uciteljica smatra da treba imati IP pa ga provodi i bez papira.

Hocu reci da svaki roditelj moze i treba reagirati ako
neko drugo dijete ugrozava njihovo.
ali druge roditelje se apsolutno ne tice, niti treba dobivati objasnjenja zasto se kod nekog djeteta provode drugacije metode poucavanja. Niti su sva djeca ista, niti trebaju jednake metode i pristup. Odlika pravog pedagoga je da nade najbolji nacin za svakog.

a šta je marti?
joj, ja si koji put mislim isto da nisam normalna i da sam grozna :D meni moji svako malo imaju te priče da su neki u razredu u povlaštenom položaju, te im gledaju kroz prste, te ih lakše pitaju, te ih dodatno pitaju...a ovi moji uvijek najjadniji od najjadnijih. apsolutno ne ulazim u te rasprave. i jel imaju papire ili nemaju papire ili su u rodbinskoj vezi s učiteljicom il su u šumi.
lako moguće i da griješim, al ja to uopće ne uzimam za ozbiljno. i kažem im da gledaju da oni dobro napišu test. a ako već vide nepravdu, nek tamo odmah reagiraju. sad je kasno. rekao bi moj j, tough life.
uglavnom, o tome ne bih razgovarala s učiteljicom

ja se slazem sa cvijetom, da djecje opise skolskih zbivanja djece treba uzimati sa rezervom.
i da je bitno djeci objasniti da je neka 100% "jednakost" i "pravednost" skoro pa nemoguca, te da naravno ovisi i o kutu gledanja. to je dobra prilika za razgovore sa djetetom o opcem i pojednicanom, sto znace etika, vrijednosni sustavi kao teorijski modeli, a sto znaci njihovo provodenje u realnosti. i da je bitno pokazati da stalno tuzakanje nije bas simpaticno.

no u konkretnom slucaju, da jedno dijete kaze da nece pisati test, pa da dobije mogucnost da ga pise neki drugi put, mislim ne samo da je uciteljica duzna drugoj djeci pojasniti razloge drugcijeg tretmana, nego mislim da je i vrlo nespretno od nje, ako to ne ucini. (ne znam da li se moze pozvati na neke zakonske akte, koji joj dozvoljvaju da ne mora nista objasnjavati)

razred je zajednica sa nekim pravilima, sa transparentnim nacinom ocjenjivanja, mjesto u kojem bi djeca trebala i vjezbati sto znaci zajednistvo i slicno.

za mene bi zapravo bilo tuzno i zalosno, da nijedno dijete ne upita uciteljicu, (ili ako se ne ufa, onda roditelje) zasto je tome tako. jer bi to znacilo da se vec unaprijed slaze s tim, da ovako i onako njegovo pitanje i misljenje nije bitno. (pretpostavljam da djeca to vide i sami sebe pitaju, zasto su pravila za neke ovakva, a za druge onakva). te da mora biti kus i gledati svoja posla.

tu se uopce ne radi o tome da djeca s razlogom mogu imati drugacije tretmane, ali to mora biti komunicirano i objasnjeno.

Ne vjerujem da postoji i jedna uciteljica koja ne objasni djeci da poneko dijete ima drugaciji pristup i kriterije.
ali preporuke su uvijek da se to radi diskretno , bez isticanja i bez navodenja dijagnoza.
Ok, nisu djeca bedasta pa da ne vide drugacije kriterije, ali po osobnom iskustvu dobar broj odraslih pedagoga ne shvaca da neka djeca trebaju drugaciji pristup , a tesko da ocekujem da to shvati vecina djece. Posebno one ciji roditelji nisu nikad imali potrebe razgovarati o razlicitostima.

Originally Posted by sirius

ali druge roditelje se apsolutno ne tice, niti treba dobivati objasnjenja zasto se kod nekog djeteta provode drugacije metode poucavanja. Niti su sva djeca ista, niti trebaju jednake metode i pristup. Odlika pravog pedagoga je da nade najbolji nacin za svakog.

Ne slazem se. Ako neko dijete u razredu ima drugaciji tretman od sve druge djece, uciteljica treba na pocetku godine jasno reci da se takav tretman provodi (ne treba pri tome ulaziti u razloge zasto i temeljem cega, bitno je da upozna roditelje da je to sluzbena odluka skole temeljena na nekim razlozima), i isto tako ukratko reci djeci o tome. Koliko ce informacija dati drugima, treba dogovoriti sa roditeljima tog djeteta, ali smatram da upravo radi izbjegavanja bilo kakvih nedoumica o nekom povlastenom polozaju tog djeteta treba biti transparentan. Mislim, pa taj poseban tretman ce druga djeca vidjeti i osjetiti (pa i cilj je tretman bude drugaciji i individualiziran), pa onda nema smisla praviti se kao da ne postoji.

Mi smo imali slucaj da je u vrticu jedna djevojcica, prema rijecima moje cure bila mezimica: teta je vise voli, moze ici u svoj ormaric i piti sokove, a mi ostali samo vodu. Kada sam pitala tetu o tome, rekla je da je curica bubrezni bolesnik i da si od doma donosi posebne cajeve i sokove. Djeca su pak mislila da tete vise vole tu curicu nego njih, i da joj zato daju piti sokove, sto je kod moje cure stvorilo neki otpor i prema tetama i prema toj curici. Da su tete jasno objasnile djeci o cemu se radi, ne bi bilo takvih problema.OK, to je bilo u dobi od 5g, ali skolarci su jos i vise spremni da shvate razloge posebnog tretmana.

Originally Posted by sirius

Meni uopce nije jasno sto tebi smeta koje metode uciteljica provodi.
Pa valjda uciteljica zna bolje od neke mame koja situaciju iz skole tumaci na svoj nacin nakon sto joj je njezino dijete to prepricalo. Mozda dijte ima IP koji uciteljica provodi ili uciteljica smatra da treba imati IP pa ga provodi i bez papira.

Vidis, ovo mi se nekako ne svidja...Mislim, mozda i neka mama onda moze traziti da smatra da dijete treba imati IP i traziti da ga skola provodi i bez papira. U konacnici, majka je još i kompetentija od uciteljice procijeniti potrebe svog djeteta.

Hocu reci, smatram da IP treba imati podlogu u nekoj procjeni u koju je ukljuceno ipak vise osoba i aspekata, a ne samo 1 uciteljica.

Hoćeš reći ako učiteljica primijeti da se dijete recimo teže koncentrira, ili ako ima takve probleme sa čitanjem koji jasno upućuju na disleksiju, da ne treba uvažiti te probleme kod ispitivanja i ocjenjivanja dok nema pred sobom crno na bijelo papir na kojem piše da djetetu treba IP?

Originally Posted by Deaedi

Ne slazem se. Ako neko dijete u razredu ima drugaciji tretman od sve druge djece, uciteljica treba na pocetku godine jasno reci da se takav tretman provodi (ne treba pri tome ulaziti u razloge zasto i temeljem cega, bitno je da upozna roditelje da je to sluzbena odluka skole temeljena na nekim razlozima), i isto tako ukratko reci djeci o tome. Koliko ce informacija dati drugima, treba dogovoriti sa roditeljima tog djeteta, ali smatram da upravo radi izbjegavanja bilo kakvih nedoumica o nekom povlastenom polozaju tog djeteta treba biti transparentan. Mislim, pa taj poseban tretman ce druga djeca vidjeti i osjetiti (pa i cilj je tretman bude drugaciji i individualiziran), pa onda nema smisla praviti se kao da ne postoji.

Mi smo imali slucaj da je u vrticu jedna djevojcica, prema rijecima moje cure bila mezimica: teta je vise voli, moze ici u svoj ormaric i piti sokove, a mi ostali samo vodu. Kada sam pitala tetu o tome, rekla je da je curica bubrezni bolesnik i da si od doma donosi posebne cajeve i sokove. Djeca su pak mislila da tete vise vole tu curicu nego njih, i da joj zato daju piti sokove, sto je kod moje cure stvorilo neki otpor i prema tetama i prema toj curici. Da su tete jasno objasnile djeci o cemu se radi, ne bi bilo takvih problema.OK, to je bilo u dobi od 5g, ali skolarci su jos i vise spremni da shvate razloge posebnog tretmana.

Za pocetak mislim da je zdravstveno stanje svakog pojedinca njegova privatna stvar. I ne treba necije zdravstveno stanje i potrebe stavljati na sva zvona i razvlaciti po razredu. To se treba napraviti diskretno, bez posebnog isticanja.
takav je i zakon, da se NE raspravlja o tudem zdravstvenom stanju.

Originally Posted by Deaedi

Vidis, ovo mi se nekako ne svidja...Mislim, mozda i neka mama onda moze traziti da smatra da dijete treba imati IP i traziti da ga skola provodi i bez papira. U konacnici, majka je još i kompetentija od uciteljice procijeniti potrebe svog djeteta.

Hocu reci, smatram da IP treba imati podlogu u nekoj procjeni u koju je ukljuceno ipak vise osoba i aspekata, a ne samo 1 uciteljica.

Svaki ucitelj treba naci najbolji nacin da nauci dijete , i da provjeri njegovo znanje.
pa sad , ako je los , moze inzistrirati na tome da sramezljivo dijete MORA recitirati pjesmicu pred cijelim razredom pred plocom, ili moze to dijete ispitati pod odmorom na samo, ili nesto trece.
ne treba ti papir da budes dobar pedagog.
kao sto nikakav papir nece loseg prdagoga natjerati da radi na nacin koji ide u korist ucenika ( ako on nema volje)

I da se razmijemo, uciteljica i strucna sluzba NE smiju imenovati djecu koja imaju IP ili sto vec , pogotovo ne o tome detaljno govoriti na roditeljskom.
Podrazumjeva se ( statisticki) da ce se u svakom razredu naci pokoje dijete sa IP , a onda ce se jos u godinama koje dolaze otkriti jos koje.

Originally Posted by vlac

u razredu imamo jednog dečka koji sve druge maltretira i ometa u nastavi. U prvom razredu bilo je treba ga pustiti da se smiri... Ali nastavilo se i u drugom.

Mislim da je u ovom gore citiranom veći problem.

Originally Posted by sirius

I da se razmijemo, uciteljica i strucna sluzba NE smiju imenovati djecu koja imaju IP ili sto vec , pogotovo ne o tome detaljno govoriti na roditeljskom.
Podrazumjeva se ( statisticki) da ce se u svakom razredu naci pokoje dijete sa IP , a onda ce se jos u godinama koje dolaze otkriti jos koje.

Mislis sa djeca ne shvacaju i ne primjecuju kad netko medju njima ima problema u skoli, bilo koje vrste? Mi u razredu imamo dijete s papirima, a i djecu bez papira s kojima se drugacije radi. Od pocetka je ostalima (djeci) na primjeren nacin objasnjeno zasto je tome tako, bez ikakvih detalja o dijagnozama i drugim problemima te djece. I nitko nema nista protiv.

Doduse, nasa uciteljica je zbilja posebna zena s jako dobrim osjecajem za djecu, i sa puno volje u radu s njima . Zbilja dobar pedagog.

Originally Posted by martinaP

Mislis sa djeca ne shvacaju i ne primjecuju kad netko medju njima ima problema u skoli, bilo koje vrste? Mi u razredu imamo dijete s papirima, a i djecu bez papira s kojima se drugacije radi. Od pocetka je ostalima (djeci) na primjeren nacin objasnjeno zasto je tome tako, bez ikakvih detalja o dijagnozama i drugim problemima te djece. I nitko nema nista protiv.

Doduse, nasa uciteljica je zbilja posebna zena s jako dobrim osjecajem za djecu, i sa puno volje u radu s njima . Zbilja dobar pedagog.

Naravno da vide i shvacaju, pa nisu djeca mutava.
Niti mislim da je neki problem/dijagnoza sramotan , pa se ne bi trebalo pricati o njemu.
Ali to treba znati, za to postoji vrijeme/mjesto/nacin. Jasno da se sve to moze izvesti pozitivno i edukativno, bez bilo kakvog posebnog isticanja.
Ipak, ne vidim potrebu drugim roditeljima objasnjavati zasto se sa nekim ucenickma radi drugcije uz prozivku istih.

Mislim , i roditelji bi trebali biti pametniji pa pretpostaviti da ta " povlastena" djeca imaju potrebu biti " povlastena".
A ne da to ucitelji rade jer nekoga posebno vole ili nemaju pametnijeg posla.

u B razredu je bilo dvoje djece s kojima se radilo po PP-u, odmah na početku je učiteljica nama roditeljima i djeci rekla da je u razredu dvoje djece s kojima se radi po pp-u, da to otprilike znači da djeca rade nešto drugačije, da se ocjenjuju po drugačijim kriterijima i sl. Nije rekla o kojoj djeci je riječ niti o kojim poteškoćama. I to je skroz bilo dovoljno svima. I djeci (jedno dijete su poznavali iz vrtića, drugo nisu) ii odraslima, nitko se nikada nije bunio.

Originally Posted by sirius

Mislim , i roditelji bi trebali biti pametniji pa pretpostaviti da ta " povlastena" djeca imaju potrebu biti " povlastena".
A ne da to ucitelji rade jer nekoga posebno vole ili nemaju pametnijeg posla.

Pa, iz vlastitog iskustva znam bas primjere povlastenosti iz drugih razloga, a ne iz * pravih* razloga. Moj dojam je da to ipak prevladava.

Originally Posted by Bubica

u B razredu je bilo dvoje djece s kojima se radilo po PP-u, odmah na početku je učiteljica nama roditeljima i djeci rekla da je u razredu dvoje djece s kojima se radi po pp-u, da to otprilike znači da djeca rade nešto drugačije, da se ocjenjuju po drugačijim kriterijima i sl. Nije rekla o kojoj djeci je riječ niti o kojim poteškoćama. I to je skroz bilo dovoljno svima. I djeci (jedno dijete su poznavali iz vrtića, drugo nisu) ii odraslima, nitko se nikada nije bunio.

To i govorim, da je sasvim dovoljno tako reci. Ne treba ulaziti u dijagnoze, ali niti skrivati da se u razredu provodi IP.

Originally Posted by Deaedi

To i govorim, da je sasvim dovoljno tako reci. Ne treba ulaziti u dijagnoze, ali niti skrivati da se u razredu provodi IP.

Ti mislis da uciteljica to skriva?
Zato sto ne govori o tome na roditeljskom , a posebno zbog toga sto ne imenuje djecu nad kojom se provodi?
IP je samo prilagodba metoda rada, nikakav smanjeni program i sl. To bi se moglo ( i trebalo ) provoditi sa svom djecom u idealnom slucaju . Po mogucnosti da nikome ne upada u oci , i da se dijete minimalno izdvaja.
Ja nemam pojma tko ima sluzbeni IP u razredu mog sina, osim onih ciji su roditelji to sami rekli.
Zdravom logikom se moze zakljuciti da sigurno u razredu ima jedno ili vise djece kojoj treba posebni pristup. Cista statistika. Ne znam zasto bi to uopce trebalo naglasavati? ( iako su to nama znali spomenuti vise puta bez imenovanja na roditeljskim sastancima)

IP nam nitko nije spominjao, a znam da je bio jedan ili dva, PP je.

Originally Posted by sirius

Ti mislis da uciteljica to skriva?
Zato sto ne govori o tome na roditeljskom , a posebno zbog toga sto ne imenuje djecu nad kojom se provodi?
IP je samo prilagodba metoda rada, nikakav smanjeni program i sl. To bi se moglo ( i trebalo ) provoditi sa svom djecom u idealnom slucaju . Po mogucnosti da nikome ne upada u oci , i da se dijete minimalno izdvaja.
Ja nemam pojma tko ima sluzbeni IP u razredu mog sina, osim onih ciji su roditelji to sami rekli.
Zdravom logikom se moze zakljuciti da sigurno u razredu ima jedno ili vise djece kojoj treba posebni pristup. Cista statistika. Ne znam zasto bi to uopce trebalo naglasavati? ( iako su to nama znali spomenuti vise puta bez imenovanja na roditeljskim sastancima)

Pa ako druga djeca misle da ucitelj ima miljenika, a u stvari radi se o IP, nesto se skriva.

Originally Posted by Deaedi

Pa ako druga djeca misle da ucitelj ima miljenika, a u stvari radi se o IP, nesto se skriva.

Ha?
Skriva se sto? Od koga?
To sto se ne upire prstom u odredeno dijete i sto mu se ne daje etiketa?
Ne kuzim?
kako bi ti to napravila?

Originally Posted by Bubica

IP nam nitko nije spominjao, a znam da je bio jedan ili dva, PP je.

Dobro provodenje IP izgleda tako da se skoro pa i ne kuzi da se provodi.
Lose izgleda tako da se to dijete stalno stavlja u fokus , i stalno se naglasava da mu se cine odredeni " ustupci" zbog njegovog " stanja".

Originally Posted by Deaedi

Pa ako druga djeca misle da ucitelj ima miljenika, a u stvari radi se o IP, nesto se skriva.

ili kad se dijete samo hvali drugoj djeci da je ono u testu moralo riješiti 10 pitanja, a test ih je imao 15
onda ostaloj djeci nije ništa jasno

Osjetljive su to stvari, ali mi nekako ovaj primjer sa curicom bubreznim bolesnikom upada u oci. Djeca stvore neki animozitet radi drugacijeg tretmana, znaju biti i okrutna, pa dijete ni krivo ni duzno moze biti sikanirano od ostatka grupe, sto bi mu sigurno teze palo nego da se ovlas i uopsteno opise situacija zbog koje je to tako. Pogotovo moze biti problema sa nadobudnim roditeljima cije mezimce mora u svemu biti najbolje, a zamislite molim vas, uciteljica popusta tamo nekom malom, ko zna kakvu stelu ima.

Sto se tice toga da uciteljica ima pravo da prilagodi metode rada uceniku za koga smatra da je to neophodno, djelimicno se slazem. Ipak, bez potrebnih papira o individualizaciji, to njeno pravo bi trebalo biti ograniceno.

Pa neka im nije jasno, uopće ne vidim na koji im to način šteti.

Ne bih rekla da bi djeca bila manje zbunjena da im se objasni princip IP-a, opet bi si postavljali pitanja vezana uz određenog učenika, dakle što bi trebalo - imenovati onoga tko ima IP i objasniti u detalje njegov problem i dijagnozu?
Zato da djeca ne budu zbunjena? Ne bi to tako išlo.

Originally Posted by aleksandra70vanja

ili kad se dijete samo hvali drugoj djeci da je ono u testu moralo riješiti 10 pitanja, a test ih je imao 15
onda ostaloj djeci nije ništa jasno

Super za dijete jer njegov profesor zna provoditi IP.
npr. ja imam one koji ne znaju. Pa ga onda i ne provode da se ostala djeca ne bi bunila " sto ce selo reci?"

Ocito je onda da i taj profesor misli da se mom djetetu pravi -usluga. A ne da je to nesto sto je njemu potrebno da bi bio JEDNAK i imao JEDNKE sanse zbog svojih ogranicenja.
Iskreno, meni su djeca koja primjecuju takve stvari i potpuno jasna . Samo mi nije jasno zasto to ne pitaju svoje profesore. Ali roditelji koji trkeljaju o tome da bi svi trebali biti jednaki i kako mi je svijet nepravedan i pun mezimaca ...
e, oni mi nisu jasni.
Mislim , ljudi, sto ne mozete objasniti djeci da poneka djeca imaju drugaciji pristup zbog svojih ogranicenja ili poteskoca?
ili je zabavnije misliti da ucitelj ima svoje ljubimce ili pije kavu sa nekim roditeljima?

otkud roditelj može znati da ono ima drugačiji pristup?
može pretpostaviti
samo na osnovu toga što druga djeca kažu da je to dijete reklo
možda su djeca krivo razumjela
može onda na osnovu možda krive pretpostavke djeci iznjeti krive podatke
što ne bi bilo jednostavnije, ako već nastavnik smatra da se ne treba drugoj djeci reći, a i ne treba, objasniti tom djetetu da možda nije potrebno da se ono ostalima ruga jer mora manje rješavati
ništa drugo
jer čak nije bilo pitanje djece zašto to dijete ima manje
nego se dođe iz škole s pričom kako se to dijete hvali da ima manje i ruga drugima jer oni imaju više zadataka

Pretpostavljam da ti govoris o djetetu sa poteskocama koje ocito ne moze drzati jezik za zubima , te vjerojatno zbog toga i ima IP? Dakle, mozda ti imas ideju kako impulsivnom djetetu koje ne kontrolira impulse i ne uci na greskama mozes objasniti da drzi jezik za zubima da mu se skolske kolege ne bi osjecale zbunjene?
A pretpostavljam da kolege i nisu toliko zbunjene jer jako dobro vide ( i bez tog testa) da im je kolega pomalo drugaciji.

nemam ideju
samo ti si rekla da roditelj mora objasniti djetetu
roditelj može samo pretpostaviti
ili može reći djetetu da gleda svoja posla i svoj test

Originally Posted by aleksandra70vanja

nemam ideju
samo ti si rekla da roditelj mora objasniti djetetu
roditelj može samo pretpostaviti
ili može reći djetetu da gleda svoja posla i svoj test

Da, ne bi bilo lose da svaki roditelj pretpostavi da ima raznih poteskoca i raznih pristupa.
I da ne moraju svi u sve biti upuceni detaljno jer se to njih niti najmanje ne tice, niti su time osteceni ( niti pristupom, niti neznanjem o detaljnoj dijagnozi i terapiji).

Pa, točno tako, ja bih rekla djetetu da gleda svoj test i svoj uspjeh, i da ga test drugog djeteta ničime ne ugrožava.

Postoje stanja koja su ocita, moja kcerka sjedi uvijek u prvoj klupi, dva puta je operisala strabizam i dioptrija joj je +4 i +6. Stakla na cvikama k'o dno od tegle. Masa djece je htjela da sjedi bas tu, ispred uciteljice. Ali je jasno zasto tu sjedi bas ona. I niko se nije bunio niti pitao zasto je to tako. Postoje stanja koja nisu ocita, ali je jasno da traze drugaciji pristup. Zbog tog pristupa i djaci i njihovi roditelji mogu postavljati masu pitanja. Za mene je to sasvim ocekivano. Da li bi iko imao volje da mi objasni zasto to smatra uvredljivim?

I da dodam odmah, ja sam od onih roditelja koji usmjeravaju djecu da gledaju sebe i svoja posla, da si sam sebi reper i takmac i da je uspjeh danas biti bolji nego sto si bio juce. Svako za se travu pase, sto bi rekla moja mater.

Pa ja ne znam koji bi bio razlog da djeca i roditelji postavljaju tu masu pitanja, osim znatiželje.

I ne mislim da itko smatra postavljanje pitanja uvredljivim, nego su dijagnoze privatna stvar, i zaista ne vidim niti jedan razlog da se dječje dijagnoze daju svima na uvid.

Originally Posted by aleksandra70vanja

ili kad se dijete samo hvali drugoj djeci da je ono u testu moralo riješiti 10 pitanja, a test ih je imao 15
onda ostaloj djeci nije ništa jasno

Upravo tako, o tome govorim.

Originally Posted by Mima

Pa ja ne znam koji bi bio razlog da djeca i roditelji postavljaju tu masu pitanja, osim znatiželje.

I ne mislim da itko smatra postavljanje pitanja uvredljivim, nego su dijagnoze privatna stvar, i zaista ne vidim niti jedan razlog da se dječje dijagnoze daju svima na uvid.

Ali tko trazi da se da dijagnoza? Dovoljno je reci da se provodi IP, ne treba reci zasto. To nije moja stvar, nego stvar strucnih sluzbi.

Originally Posted by Deaedi

Ali tko trazi da se da dijagnoza? Dovoljno je reci da se provodi IP, ne treba reci zasto. To nije moja stvar, nego stvar strucnih sluzbi.

Mislis da se kaze da se kod KONKRETNOG djeteta provodi IP?
ili opcenito u razredu?
Jer ovo prvo se NE smije.
a drugo se moze, pa onda roditelji mogu nagadati kod koje djece.

Blage nama, kad je poanta svega da svatko gleda svoja posla. Malo ću biti sarkastična, pa ću dodati, valjda je tako i dobro, još lakše će nestajati milijuni doktora Ive, jer eto svatko gleda svoja posla.

ja ovu diskusiju, moram priznati uopće ne razumijem.
jasno je da postoje djeca, koja trebaju poseban pristup u školi. (istinabog, svako bi dijete trebalo imati individualni pristup, ali to je druga priča)
jasno je i to, da takav pristup trebaju i dobiti
jasno je, da treba štititi privatnost djeteta i ne razvlačiti niti njegove dijagnoze, ako ih ima, niti druge privatne stvari.
i moja mama je bila učiteljica, pa i u ona davna vremena, kad nije bilo "papira", uvijek je bilo djece koja su trebala drugačiji pristup, te su ga i dobijala.
pametni nastavnici će uvijek naći način, kako da pomognu djetetu, te kako da to ostalima komuniciraju.

no ono sto meni nikako nije jasno, je ta slika razreda kao neke sobe s robotima, neke kasarne - ono budi kus i gledaj svoja posla. ma sto to znaci?
tu se uopće ne radi o nekoj zavidnosti, ili sto netko gore reče, ne ugrožava to tvoj uspjeh. Ili o onom sto cvijeta priča - djeca koja se žale da svi drugi imaju bolji tretman. Pomalo stvarno i nerviraju te insinuacije, da svako dijete ili roditelji koji nešto pita ima zle namjere.

Djeca jako puno toga i razumiju i osjećaju. I većina djece se vise nego dovoljno puta i u školi i u životu izvan škole, našla u situaciji, da bas ono bude na neki način različito i drugačije od većine. Bez obzira, da li roditelji s njima o tome razgovaraju ili ne. Razumijem ja da ima roditelja koji sve gledaju samo kroz prizmu svog djeteta. Ali to vrijedi i za one roditelje, čija djeca kakti "nemaju problema" (sto god to trebalo značiti), kao i za one čija djeca "imaju posebnosti", pa sve gledaju kroz tu prizmu.

tužno bi bilo i društvo i zajednica u kojoj je modus operandi, da razumiješ samo ono sto si sam proživio i sto te osobno dira.

ne pričamo mi ni o waldorfskoj ili nekoj alternativnoj školi, u kojoj je sve individualno, nego o ovoj klasičnoj sazdanoj na milijun pravila. I na principu da sva ona vrijede jednako za sve.
u tom smislu je vise nego logično, da djeca pitaju ili učiteljicu ili roditelje, zašto postoje iznimke. I u to pitanju nema ništa lošeg. Po meni bi upravo to da nitko ništa ne pita, bio alarmirajući znak.

i roditelji, ako su angažirani, žele znati kakvo je okruženje u kojem njihova djeca provode veliki dio vremena, žele uspostaviti dijalog sa nastavnicima i žele s djecom razgovarati o njihovom razredu u detalju i opcenito. meni je užasno bitno da sa svojom curom razgovaram o svemu i svačemu. I zanimaju me njene opservacije i o nastavnicima i o atmosferi i o tome kako se druga djeca sa svim tim nose. Ne zato sto bi bila znatiželjna baba, nego zato jer to zajednica u kojoj mi dijete provodi vise vremena nego u vlastitoj kući.
i valjda imamo sreće, da joj razred nije kasarna u kojoj svatko gleda svoja posla. nego zajednica, kolektiv. drago mi je vidjeti da oni ne gledaju samo svoja posla, nego i tuda posla. u svakom smislu.
jer mi je bitno da bude osvješteni građanin civilne demokracije.

Ne treba komplicirati: na roditeljskom sastanku na poč.godine kaže se da u razredu sjede razlicita djeca koja imaju razlicite teskoce i koji imaju pravo na razlicite pristupe usmenom i pismenom odgovaranju te da djeci doma objasne da ce se ponekad dogoditi situacije u kojima ce im izgledati da uciteljica nepravedno ocjenjuje ili nesto tolerira. Dodatno pojasniti kojekakve razlicitosti, educirati itd. A na satu SRZa opcenito porazgovarati o uvazavanju razlicitosti (netko ovo, netko ono, svatko je u necemu dobar itd.).

Moje dijete ide u redovni razred, ima IP ali i asistenta. Na roditeljskom u 1-vom razredu školska defektologica je roditeljima rekla da će s njihovom djecom biti i dvoje djece sa autizmom, i za one koji se prvi puta susreću s tim ukratko pojasnila. Onda su tate predstavile ukratko djecu. MM se rasplakao a skupa s njim i sve mame u razredu.
Kako dolazim po dijete u vrijeme kad nitko drugi ne dolazi, djeca su me vremenom pitala što je to autizam, koji su problemi itd. I sasvim normalno sve prihvatili kako to djeca znaju. Doduše pitali su me i zašto moje dijete mrzi Boga jer im je to navela učiteljica iz vjeronauka kao razlog njenog nepohađanja. No to je druga tema
Osobno nemam problem što se drugim roditeljima javno obznanila naša dijagnoza, nemam problem objasniti roditeljima, a pogotovo djeci, ako ih zanima nešto više. Vidim to kao edukaciju koja sam može koristiti svima oko nas.

Ja stvarno ne kompliciram ,jer moje dijete pita ( i kad treba i kad ne treba) . Kao i mater mu.
Meni nekako nije jasno da se na roditeljskim sastancima i na SRZ-u ne prica o razlicitostima , na uspjesan ili manje uspjesan nacin. Kod nas stalno o tome pricaju.
Ali nikad ne spominju konkretno , prozivajuci imena i objasnjavajuci nacin do u detalja.

Originally Posted by MBee

Moje dijete ide u redovni razred, ima IP ali i asistenta. Na roditeljskom u 1-vom razredu školska defektologica je roditeljima rekla da će s njihovom djecom biti i dvoje djece sa autizmom, i za one koji se prvi puta susreću s tim ukratko pojasnila. Onda su tate predstavile ukratko djecu. MM se rasplakao a skupa s njim i sve mame u razredu.
Kako dolazim po dijete u vrijeme kad nitko drugi ne dolazi, djeca su me vremenom pitala što je to autizam, koji su problemi itd. I sasvim normalno sve prihvatili kako to djeca znaju. Doduše pitali su me i zašto moje dijete mrzi Boga jer im je to navela učiteljica iz vjeronauka kao razlog njenog nepohađanja. No to je druga tema
Osobno nemam problem što se drugim roditeljima javno obznanila naša dijagnoza, nemam problem objasniti roditeljima, a pogotovo djeci, ako ih zanima nešto više. Vidim to kao edukaciju koja sam može koristiti svima oko nas.

Nemam niti ja , ali nismo svi isti.
Osim toga moja djeca NE zele da se prica o njihovim poteskocama pred drugima ( stalno) ili da to bude prva stvar koju ce njihovi novi prijatelji cuti o njima. Posebno zbog toga sto po nicemu na prvi dojam ne odskacu od ostale djece ( nemaju asistente , niti PP). Mislim da je to njihova privatna stvar, nista sramotno, ali oni imaju pravo odluciti takoder kada ce se pricati o tome.

Sad smo vec skrenuli sa teme, mozda je podjelim kasnije.
Jer sad pricamo o posebnom pristupu prema djeci koja ne ugozavaju agresivnoscu drugu djecu .

Djeca sa poteškoćama, posebnim potrebama, ili kako ćemo to već nazvati, imaju pravo na privatnost i njihove poteškoće i način njihovog školovanja ne mogu biti predmet javne rasprave, kakav god za želju da bude tako bio motiv - znatiželja, zavist ili neki plemenitiji cilj kao što je želja za razrednim zajedništvom. To nije nešto što ja priželjkujem ili mislim da tako treba biti, nego to tako jest. Ocjene bi generalno trebale biti privatna stvar, a ne predmet rasprave, kao što je privatna stvar kad mene moj šef ocjenjuje i procjenjuje, pa to radi nasamo a ne pred deset kolega.

Da bude jasno - ja nipošto ne mislim da se drukčijatost djece koja su očito drugačija treba skrivati i zataškavati - nikako, baš suprotno, ako u razred ide dijete koje je očito različito, to je svakako nešto o o čemu treba otvoreno razgovarati, objašnjavati, jer je to svakako važno i za prihvaćanje tog djeteta u razredu. Ali, i dijete sa autizmom, i dijete koje ne vidi, i dijete koje ide u školu po prilagođenom programu imaju pravo na to da se njihov način školovanja i njihove ocjene ne komentiraju i ne objašnjavaju nikome (jer se zaista nikoga ne tiču). Isto tako ima poteškoća koje dijete koje ih "ima" ne čine ni po čemu drugačijim od drugih, i ja stvarno ne vidim razlog radi kojeg bi se razredu objašnjavalo da NN pati od poremećaja pažnje pa na testu dobije dva zadatka manje. Čemu?

To je druga stvar. Naš problem se "osjeti" pri prvom kontaktu i djeca su zbunjena i puna pitanja "zašto me ne gleda, zašto tako čudno priča" itd.

Baš smo jučer suprug i ja raspravljali što bi učinili u situaciji kojoj smo svjedočili. Čekamo dijete u čekaonici kod logopeda u društvu majke s dvoje djece i tate sa djevojčicom sa vidljivim pp (između ostalog i nešto sa očima). Djevojčica s mamom pokaže na nju prstom i glasno pita majku "zašto djevojčica ima takve oči?" Majka je rekla tiho nešto u stilu "ne pokazuj, to je nepristojno" i dalje izignorirala cijelu situaciju. Dijete je naravno nastavilo buljiti, svima je bilo neugodno itd.

Ja bih recimo jednako glasno rekla da nije pristojno prstom pokazivati na nekoga i rekla da možemo pitati tatu/djevojčicu, da možda slabije vidi. Ako bi nas tata vidljivo ignorirao jer ne želi pričati o tome, završila bih priču s nekim objašnjenjem koje bi dijete trenutno zadovoljilo i nastavila priču doma, ali ovako je poruka bila "okreni glavu od tuđih problema i pravi se da nisi primjetio".

A možda samo imam drugačiji pristup jer i sama imam dijete sa pp. I mene su smetali komentari tipa "kakvo neodgojeno dijete, ja bih to dovela u red itd." ali me nikad nisu smetala pitanja djece/odraslih o samom problemu.

Moj komentar je bio na post od sirius kad dijete samo NE želi da se o njemu priča.