Ipak nema potrebe za ruganjem.
Moje dete je jedno od tih koje ima problema sa praćenjem uputa i autoritetima u vrtiću, verujem da će se to nastaviti i u školi.
I drugo ima slične tendencije.
Ali oba deteta reaguju totalno pozitivno na NEKE ljude, njihove autoritete, pristupe i uputstva.
I nigde nisam rekla da dete treba bilo šta da glumi, nego da bude angažovano NEČIM, tako da ostala deca imaju privid, ili utisak, ako je to srećnije odabrana reč, da svi učestvuju u času na neki način, a ne da je to jedno dete učiteljicinom milošću izuzeto jer mu se "ne da" da piše kontrolni, pa eto on može da bira kada će, šta će, i da li će da radi.
Da li će to dete da nešto crta, pravi, broji, glumi, peva, čita, skače - to je do mašte i sposobnosti učiteljice i konkretnog časa na kome su. Ja nigde nisam napisala da dete treba da sedi i ponavlja gradivo iz knjige, pogotovo ne u drugom razredu. Ali mi pada na pamet više kreativnih načina na koje bi dete moglo da pokaže svoje znanje ako hoće, i više stvari kojima bi moglo da se bavi ako tog časa neće da radi ništa vezano uz gradivo.
A ako dete tokom celog tog časa zaista ne može da bude angažovano apsolutno ničim, onda je previše očekivati od ostalih osmogodišnjaka, pa i njihovih roditelja, da to prihvate "zdravo za gotovo" bez ikakvog daljeg razmišljanja o tome, ukoliko nisu blagovremeno pripremljeni na takve situacije od strane škole.
A to da li učiteljica "radi razliku" ili "daje detetu šta mu treba" je stvar semantike, a ne odraz mog negativnog stava prema IP-u. Meni ta politička korektnost i neutralnost jako teško ide, uvažite i vi moje poteškoće u izražavanju i razmišljanju. Činjenica je da se sa detetom radi na drugačiji način i da druga deca to manje ili više vide.
Uglavnom, moja poenta je bila ono što je seni napisala puno bolje.






Odgovori s citatom