Razlicitost u ispitivanju i ocjenjivanju

[Deaedi]

ali druge roditelje se apsolutno ne tice, niti treba dobivati objasnjenja zasto se kod nekog djeteta provode drugacije metode poucavanja. Niti su sva djeca ista, niti trebaju jednake metode i pristup. Odlika pravog pedagoga je da nade najbolji nacin za svakog.

Ne slazem se. Ako neko dijete u razredu ima drugaciji tretman od sve druge djece, uciteljica treba na pocetku godine jasno reci da se takav tretman provodi (ne treba pri tome ulaziti u razloge zasto i temeljem cega, bitno je da upozna roditelje da je to sluzbena odluka skole temeljena na nekim razlozima), i isto tako ukratko reci djeci o tome. Koliko ce informacija dati drugima, treba dogovoriti sa roditeljima tog djeteta, ali smatram da upravo radi izbjegavanja bilo kakvih nedoumica o nekom povlastenom polozaju tog djeteta treba biti transparentan. Mislim, pa taj poseban tretman ce druga djeca vidjeti i osjetiti (pa i cilj je tretman bude drugaciji i individualiziran), pa onda nema smisla praviti se kao da ne postoji.

Mi smo imali slucaj da je u vrticu jedna djevojcica, prema rijecima moje cure bila mezimica: teta je vise voli, moze ici u svoj ormaric i piti sokove, a mi ostali samo vodu. Kada sam pitala tetu o tome, rekla je da je curica bubrezni bolesnik i da si od doma donosi posebne cajeve i sokove. Djeca su pak mislila da tete vise vole tu curicu nego njih, i da joj zato daju piti sokove, sto je kod moje cure stvorilo neki otpor i prema tetama i prema toj curici. Da su tete jasno objasnile djeci o cemu se radi, ne bi bilo takvih problema.OK, to je bilo u dobi od 5g, ali skolarci su jos i vise spremni da shvate razloge posebnog tretmana.