Djeca isto tako trebaju naučiti da postoji sfera privatnosti, i da nije sve što se događa sa njihovim kolegama iz razreda javno dobro, koliko god oni bili kolektiv.

I to se ne odnosi samo na poteškoće u učenju, nego i na brojne druge stvari, uključujući recimo i sukobe među djecom koji se - hvala nebesima - više ne rješavaju pred publikom.

Ako ima nešto što vidim kao veliku prednost današnje škole pred onom u koju sam ja išla, to je baš ta činjenica da se donekle pokušava poštivati privatnost, pa satovi razredne zajednice ne izgledaju kao partijski sastanci na kojima se iznosi kritika i samokritika, a isto tako niti roditeljski sastanci - meni je mama nakon roditeljskog znala reći da je na dnevnom redu bilo ovo ili ono dijete i njegov nestašluk, a toga danas ipak nema, barem kod nas.