Moj tata svakako nikad nije išao u rebama (trapericama, ako se ne razumije) na posao, nikad, a ja idem, u istu vrstu ustanove. Ni mama. Nosili su odijela i kostime, ili nekakve varijante toga.
Roba je na kraju ipak samo roba, što se mene tiče. Nisam protiv pravila oblačenja (mislim da golotinja stvarno odvlači fokus s rada, recimo), ali nisam ni za inzistiranje. Bolje rečeno, to mi jedna od onih stvari gdje je lijepo da se razvije neka kultura ponašanja i da se u njoj uživa, ali ako ona nekoga žulja (metaforički i doslovno) onda ljepota nestaje i neka čovjek radi kako mu je dobro.