Ma sve ovisi, naravno. Meni nije odgovaralo biti u kuci, u hladnocom okovanom gradu gdje nema nikakvih organiziranih aktivnosti (da ne pricam o neorganiziranima) koje bi mi odgovarale. Jeb'ga, odrasla sam i zivjela sam u Zagrebu, a onda sam zavrsila u gradu od 60,000 ljudi u kojem je sve, razumljivo, drugacije.
Trebala sam se vratiti na posao nakon 12 tjedana, to mi je bio maksimum koji su pruzali, ali nisam htjela jer mi nije odgovaralo da tako malen ide u vrtic i odlucila sam umjesto toga dati otkaz. To mi nije nimalo zao, ni zbog njega, a ni zbog mene, jer je taj posao bio totalna bezvezarija (a za puno para, pa mi nije bio nikakav problem zivjeti na ustedjevini do daljnjeg). Dijete je rodjeno u prosincu 2012, a ja sam nasla posao koji mi se svidja u kolovozu 2014. Ovo izmedju... ajoooooooooooooooj. Radila sam tu i tamo, pa ovako, pa onako, pa jedan semestar radila na faksu, pa volontiranje za LLL i za lokalni birth collective, pa malo studiranje... ali svejedno mi je bilo grozno.
Napredovala sam sigurno, trudim se da ne nazadujem, nikad.Recimo, naucila sam da moram raditi, a da je jos dodatni bonus da radim gdje mi pase.
![]()