Mislim da je ovo ful logično. Isto je osobi (prosječno) toplije ako se nadeblja, hladnije ako smršavi...
Pravi zimogrožljivci ne mogu ful riješit svoju zimogrožljivost navlačenjem slojeva. Ja u Splitu u stanu od ćaće umirem, ali umirem... toliko da je popustio pa sad ipak grije skoro pa sve kad mi dolazimo. Mislim, meni nije ni pernata dosta za se u toj temperaturi ugrijat, svjesno izbjegavam budan boravak u stanu (mogu ili ležat u krevetu, ili non-stop špartam vani). Muž i dijete ne pate toliko, nisu toliko zimogrožljivi, a mene ugrožava toliko da bi mi bilo zlo kad se sjetim tog trenutka suočenja s tom ledarom. Jednako tako, dobar broj mojih Splićana umire na ZG grijanje.
Neke stvari su do navike, a neke nisu - uvijek postoji true zimogrožljivci među mojim zemljacima koji su se preporodili u ZG-u i koji tako svaki put pate za Božić... pa se tješimo porukama koliko je kome stupnjeva i što su rekli ćaća i mater i okolina - jedan Dubrovčanin koji je isto u mom Božićnom tješenje krugu kad se vratimo svojoj postojbini je u svojoj spavaćoj sobi (koja se još i zračila, kako to stariji često rade) izmjerio ispod 10 stupnjeva, ako se dobro sjećam...on zasad "vodi").
Najbolja su mi iskustva stranih studenata iz Njemačke u ST-u kojima bi babe iznajmljivačice zimi rekle da otvore vrata od balkona pa će se ugrijat (većina DB je na jug). Tako da su došli studirat sa slikom toplog meditaranskog grada, little did they know naše mediteranske specifikume.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.10.2017. at 09:04