Jel' OK ostaviti dijete u vrtiću/jaslicama ako plače?

[daisy2005]

Naime, sjećate se kak' sam bila zabrinuta kak' super podnosi prilagodbu? Dobra fora Danas mu je 4. dan da ostaje cijeli dan u vrtiću i ostavila sam ga tužnog! Bilo mi je grozno, iako nije bilo suza (osim u mojim očima)... Mislila sam da će mi srce puknuti! Teta je naravno bila za to da ga "samo ostavim, bit će sve OK", ali meni je to protiv zdravog razuma, cijelu godinu s njim se trudim da ne bude tužan i čim plače reagiram, tako da on stvarno nije plačljivo dijete, nego baš veselo, a sad bi ga trebala ostaviti i okrenuti mu leđa? Jeste vi bili u toj situaciji, kako se nosite s tim? Znam da tete nemaju vremena za stajanje pola sata s roditeljem i djetetom, ali valjda su djeca na prvom mjestu?!

[Vrijeska]

ako se nema drugog izbora, onda se mora ...


nama je rješenje bilo da ju tata ostavlja - s njim ne plače - dok kada ju ja vodim i dan danas, evo nakon dvije godine, tužna je i ponekad zaplače.

[tanja_b]

daisy, ista stvar je i mene mučila kad sam počela ostavljati Andreja kod tete čuvalice.
Prvi put sam ga ostavila samo na dva sata, on nije ni pisnuo, a kad sam došla po njega, plakao je da se čulo u susjednu ulicu.
Sljedeći dan je počeo tuliti čim sam se okrenula od njega, ali nakon 15 minuta je prestao!
A svakim sljedećim danom bilo je sve bolje i bolje, on bi malo zaplakao na početku, ali po tetinim riječima, vrlo brzo bi prestao i uopće nije imao krize.
Druga stvar je što te taj plač (zadnje što čuješ od djeteta na odlasku) proganja cijeli dan i što ne možeš misliti ni na što drugo...

[daisy2005]

Hvala cure Danas sam ostala zatečena, a i da Tanja, dan na poslu prolazi jaaaaaako sporo

[Sanja]

daisy, klinci često izgledaju kao da super reagiraju na prilagodbu, jer u vrtiću ostaju samo par sati, s njima je i mama i sve je za pet. Problemi nastaju kasnije, kad skuže da će u vrtić ići svaki dan, ostajati određen broj sati i da mame nema na raspolaganju.

Ja sam to riješila tako da je prilagodba trajala zaista onoliko dugo koliko nam je bilo potrebno i da sam cijelo to vrijeme bila malenoj na raspolaganju. Ovdje nema fore "ostavite ju iako plače, priviknut će se" nego, dapače, tete te zovu da dođeš po dijete ako plače duže od deset-petnaest minuta u komadu. Plakanje i tuga se ne toleriraju. Sveukupno nam je prilagodba trajala skoro puna dva mjeseca, krenulo je i više nego fantastično, no u tom je razdoblju bila i bolesna, pa je tjedan dana bila kod kuće i kad smo nakon bolesti ponovno krenuli, bilo je kao da krećemo ispočetka, zapravo puno gore (zato je toliko trajalo).

Ako ikako možeš zbog posla i svog rasporeda, probaj dogovoriti s tetama da produže prilagodbu. Ako ne možeš, vidi može li uskočiti tm, baka, netko kome dijete vjeruje... Važno je da ga ne ostavljaš da plače (naravno da će nakon nekog vremena prestati, ali to tada... :/ ).

[daisy2005]

Sanja, Kao prvo, sa zakašnjenjem, ali od srca čestitam na maloj curici. :D Zadnjih mjesec dana zaokupljeni drugim stvarima pa mi je to promaknulo, sorry

Kao drugo, apsolutno se slažem sa svim što si napisala, od riječi do riječi. Ja sam bila ispanirala 3 tjedna za prilagodbu još dok sam doma, ali smo išli samo jedan tjedan kad je bilo sve super, a onda se bebač razbolio, a onda sam se i ja razbolila i oporavak je trajao dva tjedna! No, bilo kako bilo, ja razmišljam kao i ti i definitivno mi je najbitnije da je on sretan i zadovoljan i prema tome ću se i ravnati i ne namjeravam otići iz vrtića dok plače. Danas sam bila zatečena i jako tužna (ali ni on se nije rasplakao, nego je "samo" negodovao) pa se bojim eventualnog plača ubuduće, a s obzirom da je i teta danas rekla neka samo idem (nisam poslušala), što meni ne sjeda kao idealno rješenje, htjela sam čuti i vaša razmišljanja.

[anni frani]

Imali smo urnebes skoro 2 mjeseca, bilo je boljih i gorih dana.
Uglavnom ja nikad nisam otišla iz vrtića dok bi Fran plakao..
Ako sam ga i ostavila plačući kod tete, stajala sam iza vrata (da me ne vidi) dok se nisam uvjerila da ne plače!
I uvjek je prestajao plakati nakon pola minute!
Iako sam ja sa mukom i grčem u stomaku išla na posao a i na poslu mi je bilo užasno jer sam samo mislila kak je njemu!

Bilo je jedino super što je on od prvog dana normalno jeo i spavao u jaslicama, da su se i tete čudile...

Sad je mjesec dana sve pet, ide sa smješkom i nema plakanja i još subotom pita da idemo u vrtić

[Sanja]

daisy, hvala na čestitkama , žao mi je što ste bili bolesni i nadam se da ste sad bolje.

Inače, i ja sam čula da neke tete savjetuju mamama da "samo odu", pa sam se malo bacila na čitanje o tome - uglavnom, prema onome što sam našla u literaturi, za ovako malu djecu bi bilo idealno biti s njima na prilagodbi, a kad su već malo veći (minimalno tri, optimalno od četvrte godine nadalje) im je ok objasniti gdje su došli, što će tu raditi, biti s njima dan-dva i zatim ih ostaviti čak i ako plaču, jer je to način da se veća djeca (naravno, uz jako dobre i stručne tete) uče boriti sa stresom. Ali skroz malu djecu ostaviti da plaču, to se nikako ne preporuča (ako mami okolnosti dozvoljavaju da ostane).

[Dianula]

daisy, hvala na čestitkama , žao mi je što ste bili bolesni i nadam se da ste sad bolje.

Inače, i ja sam čula da neke tete savjetuju mamama da "samo odu", pa sam se malo bacila na čitanje o tome - uglavnom, prema onome što sam našla u literaturi, za ovako malu djecu bi bilo idealno biti s njima na prilagodbi, a kad su već malo veći (minimalno tri, optimalno od četvrte godine nadalje) im je ok objasniti gdje su došli, što će tu raditi, biti s njima dan-dva i zatim ih ostaviti čak i ako plaču, jer je to način da se veća djeca (naravno, uz jako dobre i stručne tete) uče boriti sa stresom. Ali skroz malu djecu ostaviti da plaču, to se nikako ne preporuča (ako mami okolnosti dozvoljavaju da ostane).

Meni ne dozvoljavaju uci s curicom. Ona ima godinu i 10mjeseci, poceli smo neki dan s vrticem na sat vremena, ne ide. Cim se priblizimo, jeca i vice mama neee. Prvi dan super, drugi dan nece, ja sam ju cula kako jeca i zove me i usla po nju. Iako mi nije dozvoljen ulazak tamo. Vidjela sam da ju nitko ne tjesi, nego samo gleda u pod i jeca. Danas sam ju ostavila takodjer placuci i zatekla u suzama, nije jela nije pila, sat vremena. Teta kaze da se malo igrala, malo plakala. Ja ne znam trebam li joj vjerovati, dokle god ju dam uplakanu i zateknem uplakanu.. ako to radi djetetu traumu, ja sam spremna i otkaz dati..

[Peterlin]

Meni ne dozvoljavaju uci s curicom. Ona ima godinu i 10mjeseci, poceli smo neki dan s vrticem na sat vremena, ne ide. Cim se priblizimo, jeca i vice mama neee. Prvi dan super, drugi dan nece, ja sam ju cula kako jeca i zove me i usla po nju. Iako mi nije dozvoljen ulazak tamo. Vidjela sam da ju nitko ne tjesi, nego samo gleda u pod i jeca. Danas sam ju ostavila takodjer placuci i zatekla u suzama, nije jela nije pila, sat vremena. Teta kaze da se malo igrala, malo plakala. Ja ne znam trebam li joj vjerovati, dokle god ju dam uplakanu i zateknem uplakanu.. ako to radi djetetu traumu, ja sam spremna i otkaz dati..

Vrijeme adaptacije mjeri se tjednima. Nije to ništa čudno. Nemoj odustati... Ja sam požalila što nisam starijeg sina ostavila na adaptaciji kad se mlađi rodio. Godinu dana kasnije bilo je duplo gore. Njegova je adaptacija trajala cijelu godinu. Bilo bi bolje da sam pregrmila ta 2 tjedna plača u dobi kad je imao malo preko godine dana.

[Kejt]

Cure, malo OT, ali molim vas malu pomoć/savjet.
Naime, bila sam prijaviti Elu na natječaj za jaslice, državne. Usput sam pokušala iz službenice, dakle ne tete, u Tajništvu izvući na brzinu što više informacija. Pa sam tako pitala i za prilagodbu - koliko traje, kako to izgleda, plaču li djeca ... ? Povratna info je bila da prilagodba traje samo tjedan dana te da počinje najranije na prvi rođendan. Je li to točno, jesu li to zaista pravila igre u državnim jaslicama ili imamo neka druga zagarantirana prava? Pitam da se znam postavit i eventualno izborit ...

[Zorana]

Sanja, ne slazem ti se ja s tom teorijom. Uopce ne vidim zasto bi se dijete od tri ili cetiri ili bilo koliko godina na taj nacin suocavalo sa stresnom situacijom. Ako vec ne mora.
I sami smo nedavno imali ovaj problem i ostavljanje da place se pokazalo kao cisti promasaj.

[Sanja]

I sami smo nedavno imali ovaj problem i ostavljanje da place se pokazalo kao cisti promasaj.

Znam, vaša situacije me i potakla na čitanje. Zapravo se ni ja ne slažem s tom teorijom, samo prenosim pročitano, a najbitnije od svega mi je da su svi autori jednoglasni u tome da se dijete mlađe od četiri, eventualno tri godine, ni u kom slučaju ne ostavlja uplakano. (Iako mislim da ja ne bih ostavila ni starije ako vidim da plače.)

[Zorana]

A idealno bi bilo valjda da se nitko ne ostavlja uplakan. Ne znam zasto oni uvijek povlace nekakve dobne granice. Ono, odredjena je dob do kada bi se trebalo prestati s dojenjem, odredjena je dob do kada je ok plakati u vrticu, sve je nesto unaprijed odredjeno. :/
U nasem novom vrticu, ravnateljica je ujedno i psihologica. I ona mi je rekla da se prema djetetu uvijek ponasamo ko sto bi voljeli da se prema nama ponasaju u odredjenom trenutku.
Nije mi jasno zasto se uvijek misli da ce se gomilanjem frustracija u djetinjstvu, osoba lakse nositi sa problemima u zivotu.

[Sanja]

Zorana, posve se slažem sa svime što si napisala, pogotovo o postavljanju dobnih granica. I jako mi je drago da ste našli novi vrtić s ravnateljicom koja ima super stavove.

[tanja_b]

Kejt, ne znam kakva su "pravila" u državnim jaslicama, ali mislim da bi o prilagodbi morala svakako razgovarati s nekim kvalificiranijim od tajnice.

[a zakaj]

Stvarno, kakva su sadpravila u drzavnim jaslicama?

Prije 4 godine bilo je tako da je prilagodba trajala tjedan, najduze dva. Osim toga, dijete nije moglo krenuti u jaslice prije godinu dana, a tad se vec majka mora vratiti na posao (eventualno moze iskoristiti godisnji, ali ni to mozda nije dovoljno za adaptaciju "bez placa").

Tonku sad cuva cuvalica, i adaptacija je prosla bez placa, ali je trajala skoro tri mjeseca - ona je dolazila dok sam ja jos bila doma, i ostajala sve duze (jos treba uzeti u obzir da je to bilo u poznatom prostoru, i da se cuvalica posveti samo njoj). Mislim da je tako nesto u drzavnim vrticima neizvedivo.

Sto se tice ostavljanja uplakanog djeteta u vrticu (ako se mora)- ja seslazem s tetama u tome da je najbolje takvo dijete ostaviti bez pretjeranog oprastanja i uz vedro lice i pusu odlucno otici. Cesto sam gledala roditelje u vrticima kako se ne mogu odvojiti od uplakanog djeteta, i sami s ocajnim izrazom na licu, a na kraju ipak moraju otici. Onda agonija traje duze, a dijete bude nesigurno i nesretno.

[Kejt]

Naravno da ću o prilagodbi razgovarat i s tetama i psihologicom ... ali trenutno ne mogu ni do kog od njih ... navodno kad budu rezultati i 'upadnemo' u jaslice, e onda razgovori i dogovori ... do tad samo štura info u tajništvu

Htjela sam samo s vama provjeriti info o prvom mogućem danu prilagodbe na prvi rođendan i trajanju prilagodbe tjedan dana ... pa ako tko pouzdano zna što mogu tražiti, pliz ...

[Mejra's mommy]

Ja vjerujem da nema djeteta da ne place ili je tuzno kada ga mama ostavlja po prvi put. Cekaj jos malo kada skuzi kako je tamo fino nece htjeti ici kuci.

[pikula]

Moram se ne sloziti da nema djeteta koje ne place kad se prvi put odvaja od mame. Ne place dijete koje se odvaja kad je za to spremno i na primjeren nacin se odvaja. Osnovna teza AP-a je da se djeca trebaju odvajati kad su ona spremna krenuti korak dalje u upoznavanje svijeta i socijaliziranje, a ne kad to nama pase ili treba ili kako je to vrtic propisao. Najbolje je dobro poznavati svoje dijete i slusati svoje majcinsko srce, ako se stislo - mama zna najbolje. Nemojte ga usutkavati. Mozda se ponekad cini nemoguce ali ekstra trud oko klinaca se uvijek isplati. Nema liteature koja spominje socijalizaciju prije treće ili četvrte godine (zavisi kad je dijete spremno), ali i dalje biste vi trebali biti u toku i znati s kim se i kako dijete igra, papa i sl. - vi ste i dalje big mama . A ako se mora - i ja se slazem mora se, ali mislim da se na tom polju imamo jos puno toga za izboriti za nase klince, a iza nas mame.
Sto se tice da ce htjeti ici vrtic nakon mjesec, dva - to mi nije nikakva garancija- djeca se naviknu na sve pa i na lose. Ako je to njihova svakodnevica naci ce oni nesto ljepo u tome, samo moze li bolje?

[BusyBee]

djeca trebaju odvajati kad su ona spremna krenuti korak dalje u upoznavanje svijeta i socijaliziranje, a ne kad to nama pase ili treba ili kako je to vrtic propisao

Slazem se, ali koliko se djece doista prvi put odvoji od roditelja kad su na to spremna? I pod time ne mislim na adaptaciju koja traje tri mjeseca, vec na cinjenicu da vecina nas djecu daje u jaslice i vrtic jer se mora vratiti na posao.
U tim, ne-idealnim okolnostima, reakcija koja ukljucuje plac javi se prije ili kasnije, na pocetku ili negdje sredinom prve godine jaslica/vrtica.

Kejt, ako inzistiras, vjerujem da ces uspjeti dogovoriti duzu adaptaciju.

[pikula]

Naravno. I rekla sam kad se mora mora se i onda, naravno treba biti na miru s tim. I Sears kaze da niti jedno dijete nije attached ako nema krov nad glavom i hranu na stolu - nisam ni mislila da čovjek ide preko svojih granica, ali mislim da se ipak rijetko spominju i druge opcije, a priznajte ponekad ipak postoje. Iako to nije vecina ne znaci da se ne smiju spomenuti. Ako netko ima srece da mu se otvore mogucnosti, pa jos i nade hrabrosti da se odvazi na malo drugaciji razvoj karijere ili financija i brige za klince mislim da to isto vrijedi cuti. Osim toga mislim da nas mame često treba ohrabriti da se izborimo za ono što znamo da je dobro za nas i nase klince. U nasim ustanovama od rodilista do vrtica su se malo previse navikli da oni nama govore kako se nasa djece doje, radaju, odvajaju... Ja prihvacam svaki dobronamjerni savjet, ali mislim da bi se malo autoriteta trebalo vratiti mamama.

[BusyBee]

U nasim ustanovama od rodilista do vrtica su se malo previse navikli da oni nama govore kako se nasa djece doje, radaju, odvajaju

Slazem se s ovim i skroz funkcioniram osobno i u mojoj mikrozajednici da to mijenjam - svojim stavom, zahtjevima prema sluzbama, ocekivanjima od njih i primjerom prema drugim roditeljima (ali ovaj dio, klik u svijesti da je odgovrnost za odluke i nasu djecu na nama, jako je tesko promijeniti - mislim da su roditelji premalo educirani i lakse je prepustiti odgovrnost lijecnicima, odgajateljima i sustavu, nego preuzeti odgvornost na sebe, gdje bi prirodno i trebala biti).

[pikula]

da zato je ipak lakse kad cujemo da nismo jedine... jer meni je trebalo dosta dugo da nademo npr pedijatricu koja nas kuzi i ne mrsti sto jos dojimo, prijavila sam dominika u valjda 4 vrtica dok nisam nasla onaj pravi, a svaki put sam mislila da sam luda jer svi idu. Eto i u ovaj koji je meni super svi idu, a kad se sjetim prvih pokusaja i suza prije tri godine vidim kako dug i ne bas lak put smo odvalili, a ovaj forum je uvijek bio izvor ohrabrenja. Kad bih mislila da samo ja izvodim neke bijesne gliste, a kad ono eto jos neka koja je uspijela i mic po mic od suza do :D. Zato velika hvala

[irenask]

Htjela sam samo s vama provjeriti info o prvom mogućem danu prilagodbe na prvi rođendan i trajanju prilagodbe tjedan dana ... pa ako tko pouzdano zna što mogu tražiti, pliz ...

i ja sam isto ostla u šoku kada sam skužila da prilagodba počinje tek kad napuni godinu dana a ja sam naivno mislila zamoliti da ga već s 1.9. počnem dovoditi na prilagodbu pa da dok krenem na posao to nekako klapa. Inače u "našem" vrtiću kažu da je prilagodba 2-3 tjedna i to mi se čini malo ali šta je tu je a ovih tvojih tjedan dana je skroz nerealno

[Kejt]

Irena, je li vaš vrtić isto državni? Postoji li neka generalna norma, nešto za što se mogu ulovit?

[frodo]

evo, da ne otvaram novu temu malo ću "podići" ovu

naime,treba mi malo utjehe ili savjeta pa da vidim da možda ipak nismo jedini u ovome

B ima tri godine i 7 mjeseci, u jaslice je krenuo sa godinu i pol,dakle ovo mu je već treća godina što ide
prva ona prilagodba prošla je super,bilo je tu i tamo malo plača koji bi prestajao odmah ( znala sam se sakriti iza vrata da se uvjerim da stvarno odmah prestaje plakati )
tada sam ja radila i bio bi u jaslicama od 6:30 do 15:30h, spavao je tamo, jeo,sve bez problema
od 1.12.2010., kada mi je istekao ug.o radu,vodila sam ga u jaslice na 4 sata,od 8:00 do 12:00,da malo uživamo doma zajedno
bio je jako sretan kada sam odmah poslije ručka dolazila po njega
tako je to trajalo cijelo proljeće
ovaj kolovoz uzela sam mu "godišnji",da se malo odmori od vrtića, išli smo na more...
e sad tu nastaje mali problem - od 1.9. krenuli opet,i sve super do danas,pusa i sam ode u sobu...
danas došli u vrtić i vidim odmah na njemu da je tužan
sjeli da obučemo šlapice, on se stisnuo k meni i u plač
ne da skinuti tenisice,išao bi sa mnom,zašto on mora svaki dan u vrtić...
mi mu i dalje govorimo da mama radi da ga ne zbunjujemo,mada mi se čini da on iz razgovora nas odraslih kuži da je ne radim i da sam doma

uglavnom, jedva smo nekako postigli dogovor da uđe u sobu tamo

e sad me malo utješite , jel kod vas bilo tih situacija da su vaši trogodišnjaci i stariji tako teško ostajali u vrtiću ?
jer čini mi se da što je stariji sve je teže, a po logici stvari trebalo bi biti lakše...
već me sad pomalo strah sutrašnjeg jutra
znam da se već sad tamo igra i jede i sve bez problema, ali i same znate da nije lako kad odlaziš iz vrtića i osjetiš na sebi tužni djetetov pogled ...

[Sek@]

Ima nas još. Moja malena je u vrtić krenula sa godinu dana. Prilagodba je bila dosta teška ali i to smo pregrmili nekak. Prošlu godinu je sve bilo ok, voljela je ići u vrtić. E sad... ima 4godine i cijelo ljeto nije išla u vrtić.U ponedjeljak je uhvatila tatu za nogu i nije se htjela odvojiti od njega. Juče je bilo malo bolje da bi danas opet plakala i vikala da ona ne želi ostati u vrtiću i da bi ona doma. Iskreno se nadam da će to što prije završiti i da je to samo kratkotrajno. Poslije posla kad dođem po nju je sve ok, kaže da joj je bilo lijepo.

[Stijena]

ja nakon petogodišnjeg duplog jasličko-vrtićkog staža mogu reći samo da se nikada neću naviknuti na to da dijete ostavljam u suzama, iako sam to iz x razloga morala napraviti x puta
uvijek mi je to jednako gadan šok, ali isto tako je kod većine simptomatično da prestaju gotovo odmah nakon što roditelj ode
rijetka su baš ona djeca koja neutješno plaču čitav dan
velika je uloga tu i teta
to je zapravo i pravilo da plačem reagira na jednu tetu, a kad je druga - nema problema
i moji su znali u određenom periodu jednostavno poluditi da više ne žele u vrtić kad su bili već stariji (od 3), ali onda u razgovoru uvijek dođemo do toga da mu se dogodilo nešto ružno - netko ga je zadirkivao, posvađali su se, nešto-nešto....pa bi onda našli neko rješenje da se pomire, što treba napraviti, pa mu bude lakše i za par dana sve zaboravi

[spajalica]

BC je tek negdje s 4.5 godine konacno prihvatio vrtic. poceo se druziti, ima prijatelje i sad mu vrtic nije toliko omrazen. mada ako postoji opcija da ne ide u vrtic nju ce izabrati. ne jednom sam dosla po njih u vrtic i zurila ko luda, da bi mi on rekao jos samo malo mama. ali to se dogadja uglavnom kad su vani, kad je lijepo vrijeme. kad dodje zima i kad su uglavnom u sobama, onda rado izlazi iz grupe i ide doma.

sad ima par prijatelja s kojim se druzi i ponekad i van vrtica i zapravo mu je vrtic podnsljiv zbog njih.

[Shiny]

Jan je također tek negdje oko četvrte godine prihvatio vrtić (u jaslicama je od prve) a bilo je ovakvih i onakvih dana. Danas je zadnja vrtićka godina, voli ići (barem mislim i tako kaže) jer ima svoje društvo a to mu fali kada je doma jer nemamo susjede ni djecu u kvartu s kojima se druži.

[frodo]

ma i on kad dođem po njega uopće ne žuri doma,još bi tamo malo vozikao one guralice po hodniku i tako...
danas smo dogovorili da od sutra neće plakati i da je on veliki dečko koji mora tješiti bebe koje plaču tamo

inače je jako osjetljiv na djecu koja plaču,općenito na neke situacije,koliko je puta zaplakao kad čuje pjesmu Zeko i potočić, jer zašto je potočić nestao kad ga zeko tako voli i sad je tužan zeko pa je tužan i B
tako i kad ulazimo u vrtić prođemo kraj sobe u kojoj su najmlađi i novi i od kojih uvijek netko plače,pa ga onda to odmah dirne

uglavnom,javim ujutro kako bude,hvala cure

[Lutonjica]

mi mu i dalje govorimo da mama radi da ga ne zbunjujemo,mada mi se čini da on iz razgovora nas odraslih kuži da je ne radim i da sam doma

a da budete iskreni?
moje cure (jedna ide u vrtić, druga u školu), znaju da sam ja doma. i pitaju svako malo zašto one moraju u vrtić i boravak ako sam ja doma, i objasnila sam im da trenutno ne bih mogla s njih troje doma na vrijeme otići na plac, skuhati ručak, pomoći sa zadaćom i slobodnim aktivnostima, iskombinirati sve te vožnje autom, i da još ostanem psihički zdrava uz sve to LOL ... prihvatile su to. nisu presretne, ali prihvaćaju.
za vrijeme cijelih školskih praznika, 2 i pol mjeseca, one su bile doma sa mnom i bebom i punili smo baterije. i to je dobro funkcioniralo jer nismo imali fiksne svakodnevne obaveze, mogli smo se probuditi u 11 i naručiti pizzu za ručak i ništa ne raditi... ali sad kad se svaki dan mora u školu ne možemo tako .... pa sad jedva čekaju novogodišnje blagdane...

[frodo]

i o tome smo razmišljali,ali pošto sam predala par molbi za posao sad ćemo pričekati pa ćemo vidjeti

ma ja se nadam da neće biti problema takvih,dogovor je pao pa ćemo vidjeti sutra

hvala Lutonjice

[AndrejaMa]

I ja imam jednog predškolca koji je počeo plakati prije godinu dana.
Sada je to, nakon duljeg izostanka iz vrtića, još izraženije.
Ali teta kaže da prestaje nakon 5-10 min i cijeli dan je sve u redu, čak kad dođem po njega traži da se igra još malo, ne žuri mu se kući.
Mene pomalo to brine, jer nema konkretan razlog za to, barem ga nije rekao, koliko god i na koje god načine pokušavali, a ni tetama nije jasno zašto tava reakcija. Inače je užasno samostalan i sve se uvijek uspijemo dogovoriti osim ovog.
A kako li će tek biti kada dođe beba....ne znam.

Očito imaju neke duboke razloge za takvu reakciju. Kod mog M. ne može biti strah da nećemo doći po njega, ipak je on već pravi dječarac.

[mitovski]

Nemam još vrtičkog iskustva sa svojim djetetom ali ima svoje vrtićko iskustvo. Išla sam s godinu dana u vrtić i iako mi je bilo lijepo nisam se nikada do kraja naviknula i plakala sam uvijek i samo zato jer sam htjela biti s mamom jer mi je s njom bilo jako lijepo, a mama je morala raditi. Samo sam htjela reći da ne mora uvijek biti neki poseban razlog tipa zadirkivanje ili svađe u vrtiću.

[Stijena]

pa ljepše im je s mamom uvijek valjda, a plakanje radi vrtića ih ćopi onak sporadično pa to onda koliko se i može povezati, toliko se i ne može kajaznam

[YellowSky]

I ja imam taj problem... I ne znam sta i kako da radim
Ono, imam vremena za koliko god sporu adaptaciju, ali negde u februaru/martu se vracam na posao, i od onda nema drugog izbora, sem vrtica... Krenuli smo sada da bi mogli da mu priustimo lagano navikavanje.

ALI!

Rekle su da mogu ostajati s njim i 2-3 nedelje, ali sad nekako ispada da ne mogu. Sve druge mame ostavljaju decu. Bila bih jedina. Nije meni to problem, ali imam utisak da drugoj deci je. Cim se pojavi jedna mama, bilo cija, svi se rasplacu. Majke mi mi se cini da samo pravim konfuziju. I Bou i drugoj deci. I vaspitacici. I sebi.

Tako da ga sad ostavljam samog na 25-30min. Juce je bio ok do 5min pred moj dolazak kad se rasplakao. Danas je vise manje bio ok, do trenutka kad me je video i rasplakao se kao kisa. Cim se rasplace kad me vidi znaci da mu nije ok sto je ostao.

Pojma nemam sta da radim :/
Joj kako konfuzan post, u osnovi ne znam ni sta pitam, valjda se samo zalim...

[Stijena]

Moje iskustvo je takvo da koliko god dugo ta adaptacija trajala, uvijek je na kraju kad bi morali ostati sami, bilo plača
vrijeme za adaptaciju mora biti nekako optimizirano, nema koristi od nje niti ako je prekratka niti ako je preduga jer ako je roditelj s djetetom predugo u vrtiću, ono naravno očekuje da će to tako biti stalno i kad više ne bude - opet problemi. isto ko i kad ne plaču prvih par dana jer to stanje smatraju privremenim, onda kad skuže da će to sad tako biti svaki dan do tko zna kada, onda tek počnu protestirati.
po meni je jedina adaptacija da se dovoljno velikom djetetu pokuša što bolje objasniti zašto i do kad ostaje, biti s njim onoliko koliko mu je potrebno da malo stekne povjerenje u prostor i nove osobe, a ono ostalo nekako mora odraditi sam sa sobom

[Peterlin]

Svaki put kad se pojavi ovaj topic (redovito početkom pedagoške godine i nakon božićnih praznika) ja napišem isto:

Djeca razumiju puno više nego mislimo. Treba ih doma prije pripremiti i uvjeravati da ćemo se vratiti. Govoriti im o tome što ih čeka.

Djeca imaju antene i točno osjete našu zabrinutost i strah pa pomisle da je vrtić neko strašno mjesto kad se mama toliko brine...

Djeca često nemaju nikakvo iskustvo razdvajanja prije polaska u ustanovu (a to je jako loše) pa ih je dobro tu i tamo ostavljati poznatim osobama u svom ili tuđem prostoru debelo prije nego se pojavi potreba da ostanu u jaslicama cijeli dan. Trebaju imati pozitivno iskustvo s drugim ljudima i znati da će mama i tata doći po njih.

Djeca jasličke dobi nemaju baš točan osjećaj za vrijeme, pa im je boravak dug i falimo im. Zbog toga plaču i kad odlazimo i kad se vraćamo. Poneki iz protesta ne žele ići doma. Ima svega. Sve je to normalno.... Često nemamo izbora, ali moramo sebe i dijete uvjeriti da mu je tamo dobro. To se postiže razgovorima s osobljem u vrtiću, sa susjedima i drugim supatnicima iz grupe, jer ako moramo na posao, onda moramo i nema tu previše filozofije. S vremenom sve dođe na svoje mjesto.

Istina, ima djece kojima baš nikako ne sjeda vrtić, ali to su rijetki slučajevi (pogotovo za starije od 3 godine kojima treba društvo vršnjaka). Ako do Božića još ima STALNIh problema, treba razmisliti o drugim opcijama.

I još nešto - povremenih smetnji i novih adaptacija bit će nakon svake bolesti i praznika, sve do polaska u školu. Ali mi moramo djeci i sebi osigurati egzistenciju, a mnogi od nas i vole svoj posao, pa prema tome - nije strašno ostaviti dijete u vrtiću ako ponekad plače, ali je svakako svima lakše ako s veseljem ostaje.

[flopica]

uz ovo što je napisala Peterlin još bih dodala da je bitno djetetu vrtić prikazati kao nešto pozitivno, kao mjesto na kojem ga očekuje radost
moja je imala malo više od godinu dana (18 mj.) kad sam o vrtiću počela govoriti u pozitivnom kontekstu
predstavila sam joj to kao mjesto gdje jedva čekamo ići

uvjerila sam se više puta kako odrasli glasno komentiraju vrtić kao nešto što će sigurno biti problem i to pred djecom
ne smijemo djecu podcjenjivati, oni upijaju i prate naše reakcije

[trampolina]

Uf, kod mojih nije prolazila ta pozitiva tipa - djeca, igračke, crtanje blabla...

Jedino što je upalilo je surova realnost: mama radi, tata radi, nona radi, baba i dida su daleko, nema vas tko čuvat i morate u vrtić.
Kad završim s poslom dolazim po vas, i onda se igramo/šetamo/kupamo.

Od prvog dana do danas (ravno godina) nikad nismo imali većih problema. Ali naravno, bez dobre pripreme sumnjam da bi postigli ovakav uspjeh.

[adriana]

Uf, kod mojih nije prolazila ta pozitiva tipa - djeca, igračke, crtanje blabla...

Jedino što je upalilo je surova realnost: mama radi, tata radi, nona radi, baba i dida su daleko, nema vas tko čuvat i morate u vrtić.
Kad završim s poslom dolazim po vas, i onda se igramo/šetamo/kupamo.

Od prvog dana do danas (ravno godina) nikad nismo imali većih problema. Ali naravno, bez dobre pripreme sumnjam da bi postigli ovakav uspjeh.

I kod nas ovako.

[frodo]

eto mene

jučer bilo super,poštujemo dogovor da nema plakanja i da je on veliki dečko i jučer čim je vidio svoju tetu na hodniku rekao da više neće plakati

čini se da je to bio samo takav dan, ( pa i mi imamo dane kad bi na poslu najrađe plakali )ali to ne znači da ih,vjerojatno, neće biti još,mada puno je lakše kad to nije dan za danom

a danas...afta u ustima i temperatura 38...pola ih u vrtiću to ima

[Beti3]

A, zasto ne odeš na trudnicko bolovanje i problem riješen.
Iako, dijete od skoro 2 godine moze ići u jaslice, samo treba neko vrijeme za prilagodbu.

[Peterlin]

A, zasto ne odeš na trudnicko bolovanje i problem riješen.
Iako, dijete od skoro 2 godine moze ići u jaslice, samo treba neko vrijeme za prilagodbu.

Taman posla, pa da iduće godine ima još goru situaciju... Ne lupetam, to sam ja napravila i požalila.

Istina je da ima djece koja se teško adaptiraju na jaslice, ali to su iznimke, a ne pravilo. Prerano je nakon 2 dana reći da se ne može adaptirati. Nisu još vrtiću dali šansu. Nakon mjesec dana može se eventualno revidirati odluka, ali treba izdržati još koji dan ili tjedan.