Naime, sjećate se kak' sam bila zabrinuta kak' super podnosi prilagodbu? Dobra fora Danas mu je 4. dan da ostaje cijeli dan u vrtiću i ostavila sam ga tužnog! Bilo mi je grozno, iako nije bilo suza (osim u mojim očima)... Mislila sam da će mi srce puknuti! Teta je naravno bila za to da ga "samo ostavim, bit će sve OK", ali meni je to protiv zdravog razuma, cijelu godinu s njim se trudim da ne bude tužan i čim plače reagiram, tako da on stvarno nije plačljivo dijete, nego baš veselo, a sad bi ga trebala ostaviti i okrenuti mu leđa? Jeste vi bili u toj situaciji, kako se nosite s tim? Znam da tete nemaju vremena za stajanje pola sata s roditeljem i djetetom, ali valjda su djeca na prvom mjestu?!