Uf, kod mojih nije prolazila ta pozitiva tipa - djeca, igračke, crtanje blabla...

Jedino što je upalilo je surova realnost: mama radi, tata radi, nona radi, baba i dida su daleko, nema vas tko čuvat i morate u vrtić.
Kad završim s poslom dolazim po vas, i onda se igramo/šetamo/kupamo.

Od prvog dana do danas (ravno godina) nikad nismo imali većih problema. Ali naravno, bez dobre pripreme sumnjam da bi postigli ovakav uspjeh.