lili, možda sam te krivo shvatila pa sam zato stekla dojam da se nisu uklopile. Jer ja bih sad da dođem u grad u kojem sam živjela, na sjeveru Europe, mogla otići na kavu, ili nekome doma. Uopće ne poznam taj problem. A ovdje se družim većinom s ljudima koji imaju jako puno obaveza, službenih putovanja i ako se hoću s nekim naći, moram barem tjedan dana unaprijed početi dogovarati, iz veliku vjerojatnost da će se termin pomicati.

ina , ja ne znam kako bih s nekim veseljakom živjela. Tj. znam točno, bilo bi mi užasno dosadno. Stvarno ne znam o čemu bih razgovarala s mužem da je suština veselja. Volim duhovita gunđala . Ali na tragu onoga što lili piše, ovdje je zbilja jako puno namčorastih po cesti. Za površne kontakte volim nasmijane ljude.

Ja imam tu sreću ili nesreću da radim u big brotheru pa me se pismeno ocjenjuje. Imam napismeno da sam vesela (bez obzira što gunđam)