Kako poništiti glasački listić

[tangerina]

ja stvarno ne razumijem, što je sad opći stav, da u ovom članku trebamo iskritizirati novinare?
ili je i to pljuvanje?
sama srž nije važna...

ovaj slučaj je katastrofa i ne može ga se drugačije nazvati
iako su nakon njega uslijedile i neke akcije solidarnosti koje isto zaslužuju svoje mjesto pod suncem

ne govori nitko da treba opravdavati niti žmiriti niti poricati brojne, zaista brojne stvari koje su ovdje katastrofa

ono što ja barem govorim su dvije stvari:
1. da mene osobno, a vjerujem i većinu ljudi, izrazito demotivira kada se sruči čitava sila problema, osjećam se kao da ne mogu ništa napraviti i pojavi s eodređena naučena bespomoćnost u kojoj i kad mogu, mislim da ne mogu ništa napraviti
2. da je toliko sveprisutno kritiziranje svega da se užasno olako svakoga proglašava nesposobnim, iako ljudi možda ne rade savršeno ali se trude i rade najbolje što mogu (evo ovaj primjer sa angie, znam otprilike koja je njena struka pa znam na šta misli, ali npr tu su i struke vezane za obrazovanje, medicinu, svi su vrlo brzi da ih pljunu, ili meni posebno bolno svrstavanje svih udruga civilnog društva u isti koš kao nekakvih uhljeba koji muzu ogromne pare, a znam ih toliko koji ko konji rade za dobrobit zajednice i impresivnu plaću od 4-5 tisuća kuna)


ja sam u duši vječni aktivist, a za to moraš bit malo lud odnosno moraš vjerovat da je promjena moguća i usmjerit se tamo di je
zato ne volim taj stav "ionako u ovoj državi ništa ne funkcionira"
jel to baš ništa? baš ništa ništa ništa?

[betty blue]

ovaj slučaj je katastrofa i ne može ga se drugačije nazvati
iako su nakon njega uslijedile i neke akcije solidarnosti koje isto zaslužuju svoje mjesto pod suncem

ne govori nitko da treba opravdavati niti žmiriti niti poricati brojne, zaista brojne stvari koje su ovdje katastrofa

ono što ja barem govorim su dvije stvari:
1. da mene osobno, a vjerujem i većinu ljudi, izrazito demotivira kada se sruči čitava sila problema, osjećam se kao da ne mogu ništa napraviti i pojavi s eodređena naučena bespomoćnost u kojoj i kad mogu, mislim da ne mogu ništa napraviti
2. da je toliko sveprisutno kritiziranje svega da se užasno olako svakoga proglašava nesposobnim, iako ljudi možda ne rade savršeno ali se trude i rade najbolje što mogu (evo ovaj primjer sa angie, znam otprilike koja je njena struka pa znam na šta misli, ali npr tu su i struke vezane za obrazovanje, medicinu, svi su vrlo brzi da ih pljunu, ili meni posebno bolno svrstavanje svih udruga civilnog društva u isti koš kao nekakvih uhljeba koji muzu ogromne pare, a znam ih toliko koji ko konji rade za dobrobit zajednice i impresivnu plaću od 4-5 tisuća kuna)


ja sam u duši vječni aktivist, a za to moraš bit malo lud odnosno moraš vjerovat da je promjena moguća i usmjerit se tamo di je
zato ne volim taj stav "ionako u ovoj državi ništa ne funkcionira"
jel to baš ništa? baš ništa ništa ništa?

evo se i s tobom slažem, ali isto tako ne čitam ovo što čitaš na ovoj temi - da ništa ne funkcionira
niti imam taj stav
moj stav je da velik dio "stvari" funkcionira inercijom (nismo proaktvno društvo), da ogroman broj ljudi živi u siromaštvu (financijskom, obrazovnom, kulturnom), da u siromaštvu ljudi ne mogu biti sretni, čak ni ako imaju lijepo more i puno sunčanih dana, a imamo potencijal živjeti dobro i biti sretni. Mislim da je velik, velik postotak nas koji ovdje pišemo zapravo privilegirano, o čemu govori i taj guilttrip "toliko je "općih" problema u svijetu, ne mogu se s tim nositi".