Ja pričam o osnovama makroekonomije i makroekonomskih zakonitosti, odnosno o pojmovima agregatne ponude i potražnje, koji apsolutno nemaju nikakve veze sa bilo kakvim "lijevim" ili "desnim" ekonomskim stanovištima, jer svi ekonomisti ovog svijeta razumiju i priznaju te zakonitosti. Jer tema je bila "zaštita radnika od otkaza" - a ja kažem da u ekonomiji pune zaposlenosti radniku praktično ni ne treba neka posebna zaštita - jer može bez problema naći drugi posao. Koga od radnika briga kako se zove firma u kojoj radi ako su radni uvjeti ok a plaća redovna i dostatna za pristojan život? Mene prvu iskreno nije briga.
A da ti ilustriram 1000x prožvakanim primjerom prodavačice u Bosa u nekom selu u Slavoniji - dokle god je radno mjesto u Bosa JEDINO dostupno niti jedan ZOR je neće zaštiti odnosno može je zaštiti samo na način da tuži poslodavca i rješava stvari sudskim putem i to traje i traje a u međuvremenu ona nema prihoda. I zato se ne odlučuje na to. U situaciji gdje u selu ima još 10 potencijalnih izvora zarade ona jednostavno da otkaz (jer joj se ne za**ava s pravnim sustavom) i ode raditi kod drugog poslodavca, i tu je priči o nehumanim uvjetima u Bosa za nju kraj.
Ništa od toga ne implicira da nam ne treba i ZOR i sindikati i nekorumpirano efikasno pravosuđe. Jer, dapače, jasna i efikasna pravna situacija i funkcioniranje države je jedan od osnovnih čimbenika koje definira "doing business" okolnosti i privlačnost neke države/zajednice za investicije i nova radna mjesta. A količina raspoloživih radnih mjesta itekako diktira kretanje cijene rada. Evo jedan citat iz sljedećeg
izvora gdje se uspoređuje period ekonomskog rasta 2000-2008 s ekonomskim padom 2009-2014:
A zna se da je nakon 2014 uz ekonomski rast i smanjenje nezaposlenosti (iz više razloga) opet krenuo veći rast plaća. I da, ja se zalažem za državno "uplitanje" na način da potiče više radnih mjesta, više plaće, više prinose na kapital - sve ono što rezultira eknomoijom pune zaposlenosti i minimalnom potrebom za socijelne mjere jer sam nekako mišljenja da je puno zdravije za društvo da rade i zarađuju nego vise na bioru i žive od socijalnih transfera. Ono za što se zalaže RF bi po meni imalo suprotan efekt. I to je više-manje to.
Ako je sebično željeti da se provode ekonomske politike u kojima ljudi mogu i žele raditi i živjeti od svog rada (jer im se više isplati nego bit doma "majka-odgojiteljica") onda fine. I da, ova najavljena "superhik" reforma meni znači da ću imati na raspolaganju iznos za mjesečnu članarinu za jedno dijete za sport, a da će MB i njegova klika imati toliko manje za stupiće, fontane, spomenike domovini i štovećsetroši ovih dana. Naravno, pod uvjetom da 1.1. i dalje imam posao (jer usprkos tvojoj tvrdnji dio kapitala je već "pobjegao" - onaj koji je bio u najavi da će doći ove godine, a meni posao ovisi o tome da dugoročno taj kapital ipak nastavi pristizati)