Paznja i koncentracija

[lady.x]

Postoji li nesto cime se moze uticati na razvoj paznje i koncentracije kod deteta od 4.5 godine?
Bojim se da imamo problem u najavi. Moramo ponoviti istu stvar po nekoliko puta da bi doprla do mozga. Pocne da radi jedno, pa se preusmeri paznja na drugo, pa zaboravi i sta je prvo hteo. Ne drzi ga mesto u situacijama kad je potrebno, kao da ima pundravce u gacama. Recimo bili sad kod fizijatra, zena trazi da stane na odredjen nacin, on se konstantno vrpolji i pomera da to ispada nemoguce.
Sa druge strane je veoma pametno dete, voli brojeve i matematiku, sabira, oduzima, zna da cita i pise, cita cetvorocifrene brojeve... za sve ovo se sam zainteresovao, a mi samo odgovarali na njegova interesovanja. I veoma je razumno dete, stosta mu se da objasniti i mnoge stvari razume za svoj uzrast. Ali, brine me sto je u stanju da pocne da se oblaci i na pola zaboravi sta je poceo da radi, sto mu najjednostavnije stvari ponavljamo nekad sto puta i nije da je bezobrazan i nece da poslusa vec prosto njemu ne dopire do mozga.
Volela bih da tome poradimo na vreme jer ce i ranije krenuti u skolu, bice najmladji u generaciji, sledecu jesen vec predskolsko.

[vissnja]

Čitajući tvoj post setila sam se sebe kada mi je dete imalo toliko godina.
Našla sam joj već i mini dijagnozu, pa zakazivala termin kod dečijeg psihologa da mi to potvrdi. Žena me je u tri koraka vratila na zemlju, i rekla da je to sve manje više očekivano za tu dob, i tek ako bude problema u školi, sa praćenjem nastave, onda da se javimo.
E sad tu dolazi jedna bitna stavka, moja N je u školu pošla sa 7.5 i stvarno sam je bez ikakve brige poslala. Da je trebalo da krene sa 6.5 bome bih se mislila.

Uglavnom televizija i kompjuter, tableti, igrice, razbijaju koncentraciju.
Čitanje i audio priče su jako korisni (hvala Peterlin).
To što se dete vrpolji u dobi od 4.5 godine ne vidim problematičnim uopšte.

[lady.x]

To što se dete vrpolji u dobi od 4.5 godine ne vidim problematičnim uopšte.

Vidis, to mi je nekako skroz u neskladu sa njim. Veoma je razuman sa jedne strane i on potpuno kapira i znacaj pregleda i ranije je dosta saradjivao kod lekara. ALi on kao da ne moze da se iskontrolise.
Ne ocekujem da on miruje, ali skroz mi je druga prica kad je u nekom novom prostoru gde istrazuje okolo, igra se, seta i slicno. ALi, ovde kao da prosto sam sebe ne moze da poslusa i bude miran.

[Peterlin]

Postoji li nesto cime se moze uticati na razvoj paznje i koncentracije kod deteta od 4.5 godine?
Bojim se da imamo problem u najavi. Moramo ponoviti istu stvar po nekoliko puta da bi doprla do mozga. Pocne da radi jedno, pa se preusmeri paznja na drugo, pa zaboravi i sta je prvo hteo. Ne drzi ga mesto u situacijama kad je potrebno, kao da ima pundravce u gacama. Recimo bili sad kod fizijatra, zena trazi da stane na odredjen nacin, on se konstantno vrpolji i pomera da to ispada nemoguce.
Sa druge strane je veoma pametno dete, voli brojeve i matematiku, sabira, oduzima, zna da cita i pise, cita cetvorocifrene brojeve... za sve ovo se sam zainteresovao, a mi samo odgovarali na njegova interesovanja. I veoma je razumno dete, stosta mu se da objasniti i mnoge stvari razume za svoj uzrast. Ali, brine me sto je u stanju da pocne da se oblaci i na pola zaboravi sta je poceo da radi, sto mu najjednostavnije stvari ponavljamo nekad sto puta i nije da je bezobrazan i nece da poslusa vec prosto njemu ne dopire do mozga.
Volela bih da tome poradimo na vreme jer ce i ranije krenuti u skolu, bice najmladji u generaciji, sledecu jesen vec predskolsko.

Evo, mi imamo iskustva s tim... i to puta dva, svako dijete na svoj nacin.

Stariji je bio ovakav - kratak interval paznje (a imao je motoricke smetnje, do pete godine nije mogao koordinirati skakanje sa dvije noge istovremeno). Mladji se lako koncentrira na ono sto zeli (filmovi, recitacije, audio) a tesko na ono sto mu predstavlja problem (pisani materijal).

Vec sam puno puta pisala o tome, pa da se ne ponavljam - forumasice su to citale vec 100 puta:

Prvo - moras djetetu organizirati vrijeme i to fiksno: ustajanje u toliko, umivanje odmah nakon toga, oblacenje (moji i danas pripremaju odjecu navecer, izmjene su samo ako se nocu promijene vremenske prilike), dorucak - obroci uvijek u isto vrijeme, rad za stolom u isto vrijeme (ne predugo), slobodno vrijeme izmedju aktivnosti.

Ovi pametni klinci obozavaju gledanje na sat - probaj ga motivirati da to nauci.

Dalje - probaj sa citanjem slikovnica ili slusanjem audio prica - to im obicno veze paznju, ali nemoj poceti s pricom koja traje 20 minuta, nego sa 2-5 minuta, pa postepeno podizi vrijeme. Kad primijetis da je odlutao (kao sto si opisala), vrati ga - podsjeti da zavrsi posao. To je duuuugotrajan proces i ne daje uvijek iste rezultate. Moj stariji, onaj koji je bio jako nemiran predskolac, ove je godine upisao zahtjevnu matematicku gimnaziju. Nikakvih problema - taj sve rjesava sam. Mladji - njega moram nadzirati jer je u stanju zaboraviti bitne stvari (nakon predugih ljetnih praznika ja moram govoriti 14-godisnjaku: uzmi kljuceve sa sobom jer prvi dolazis doma). Ali sve ce se to rijesiti.

Zanimacije koje smo mi radili da naucimo guzu drzati na stolcu:
- puzzle (krenes s manjim brojem komada, pa povecavas)
- labirinti - vjezba i motoriku i koncentraciju
- mozgalice (enigmatski casopisi ili zagonetke iz obicnih novina)
- racunalo (eh, sad mi je tesko reci kako da se DANAS to izvede - prije desetak godina mi smo djeci davali edukativne softvere tipa Suncica i Postujte nase znakove, u ovoj dobi na materinjem jeziku - vidi sto se nudi), ali uz ogranicenje vremena jer uz racunalo klinci lako izgube pojam o vremenu

Od igrica - za motoriku obican Tetris, a danas ima bratemili gomila tih aplikacija, sve je ok dok nadzires vrijeme koje provedu uz to, jer elektronika je poznat razarac paznje (sve, televizija, racunalo, mobitel). Vidi sama - mozda je bolje to zaobici, ali tesko je to izvesti u danasnje vrijeme.

Mozes se posluziti i Office aplikacijama - ja sam davno naucila djecu sluziti se PowerPointom i Wordom, sto im se kasnije visestruko isplatilo do danas (sad se to siri i na druge aplikacije). Mi smo doma radili slikovnice u Power Pointu - djeca su izmislila price, ja sam crtala (CorelDraw), a kasnije su i oni crtali ili skidali slike s interneta.

Kreni s onim sto voli (ako voli crtati - bavite se time) i daj mu da to radi, ali ga potici da zavrsi do kraja. Moze se igrati s glinom ili plastelinom, pijeskom, vodom, lego kockama...moze zabijati cavle, raditi figure od kestena, sivati gumbe... svejedno. Bitno je da ga potaknes da ZAVRSI projekt do kraja.

Dalje - djetetu treba osigurati dovoljno fizicke aktivnosti (gimnastika, atletika, plivanje - bilo sto na otvorenom ili u dvorani) da mu "umiri crve u guzi".

Eto, nadam se da sam pomogla. Sretno!

[čokolada]

Nije mu ništa, nego je napredan i u "neskladu" sa svojom dobi pa traži nove izazove jer mu je dosadno. Zaposli ga uvijek nečim novim. U školi će ti se dosađivati (bar u 1.r.) pa ga okupiraj nekom naprednijom slobodnom aktivnošću.
Nema on problem s koncentracijom, nego s dosadnim radnjama, imam istu takvu doma, a imam i jednu stariju s poremećajem pažnje pa vidim razliku.
Učiteljicu već sad počni tražiti , jer živahni muški bistrići lako stradaju u tom krutom sustavu.

[čokolada]

Svi, kao i obično, pišemo iz vlastitih iskustava. Ono što Lady.x treba "utješiti" jest činjenica da je dijete SAMO savladalo čitanje, pisanje i napredno računanje. To znači da nema nikakvih "felera" u glavi, grafomotorici ili općoj motorici (bar nije navedeno!), nema prikrivene disleksije i disgrafije, samo nemir i kratka pažnja. Ali, tu ipak govorimo o dobi od 4,5 godine pa se meni čini da je ipak riječ samo o bistriću naprednijem od svojih godina, a ne o budućim velikim teškoćama u školi.

Sve ovo što je Peterlin napisala stoji i jako je korisno (uvijek napominjem: i za svu djecu!), osobito predškolsko treniranje sjedenja na jednom mjestu.

[orange80]

Nije mu ništa, nego je napredan i u "neskladu" sa svojom dobi pa traži nove izazove jer mu je dosadno. Zaposli ga uvijek nečim novim. U školi će ti se dosađivati (bar u 1.r.) pa ga okupiraj nekom naprednijom slobodnom aktivnošću.
Nema on problem s koncentracijom, nego s dosadnim radnjama, imam istu takvu doma, a imam i jednu stariju s poremećajem pažnje pa vidim razliku.
Učiteljicu već sad počni tražiti , jer živahni muški bistrići lako stradaju u tom krutom sustavu.

i meni se čini da je prije razlog njegova naprednost nego problem s pažnjom.

isto kao i čokolada imam i jednog i drugog "primjerka".
za ovog koji nema problem s pažnjom sam baš u toj vašoj dobi mislila da će imati problema s pažnjom
jer ga je bilo svugdje i svuda istovremeno. tete u vrtiću su me doslovce molile da dođem malo prije po njega
jer je dijete pričalo pričalo i nije im dalo mira, tražilo užasno puno angažmana. nije bilo stvari koja bi mogla zadovoljiti njegovu znatiželju i zadržati
pažnju na neko vrijeme. sada u školi savršeno funkcionira.

[orange80]

pravi problem s pažnjom, ako postoji, možeš dijagnosticirati tek kasnije,
možda najranije kod predškolaraca, ako ne tek kod školaraca.

[seni]

ja se isto pridruzujem ovim savjetima, da ne treba raditi probleme gdje ih nema.
savjeti od peterlin su kao i uvijek jako korisni.
dodala bih samo da bi meni ovaj njen rezim funkcioniranja po spagi - uvijek dizanje u isto vrijeme, uvijek ista rutina, bio malcice tezak za provodenje, jer nisam tako strukturirana.
s druge strane kada bih to morala raditi zbog dobrobiti djeteta, privikla bih se.

meni se ponasanje tvog sina cini prilicno normalno za njegov uzrast i ne bih iz toga izvlacila zakljucke da to automatski znaci da ce u skoli imati probleme.

za ilustraciju:
moja kcer je jako dobro funkcionirala u skoli u smislu strukture, zadaca i slicno (doduse imala je sjajnu uciteljicu, koja je pristup djeci prilicno individualizirala)
u isto vrijeme sam prve 2-3 godine svaki bozji dan trazila gdje su joj papuce, jakne i slicno kad sam dolazila po nju.
i jedna mi se recenica zaista usjekla u pamcenje:
dosla sam ju podignuti iz boravka. nasla sam je u igri s podu: jedna nozica bosa, na drugoj carapa, papuca nigdje na vidiku, ona u donjoj majici na spaline, majice isto nigdje na vidiku...itd
pitam ja nju: srce moje pa gdje su ti sve te stvari?
ona me pogleda i kaze potpuno zbunjeno:
ali mama, otkud da ja to znam!

i eto, ja sam dalje skupljala stvari po skoli i vrtu... no i to je proslo.

[čokolada]

Ova organizacija špagice mojoj velikoj bila je nasušna potreba. Ni danas nema pojam o vremenu niti se moze organizirati - mora znati da " još 2 sata pa spavanac", " još 1 sat pa ćeš ručati, a poslije cemo to i to..." Da je pustim bez vrememske crte, rastegla bi i disanje.

[čokolada]

pravi problem s pažnjom, ako postoji, možeš dijagnosticirati tek kasnije,
možda najranije kod predškolaraca, ako ne tek kod školaraca.

Postoji puno varijanti problema s paznjom, neki su i nemirni i nepazljivi, neki sjede dugo mirni ko bubice, ali u skoli ce odlutati, neki pak imaju prikrivenu disleksiju pa im se problem "očita" krivo, neki od svega udrobe pomalo....svakako treba pratiti i primijetiti odstupanja u predskolskoj godini kad vecina djece sazri i budu spremni na nesto dulji rad za stolom.

[seni]

Ma znam to, čokolada.
Samo sam sretna da je svemir u tom pogledu bio milostiv prema meni.
S druge strane, da sam bila vise kao peterlin, možda bi curina soba i još poneke stvari, bile puno strukturanije nego što jesu.
ne žalim se ja na svoje dijete, ali moram priznati da sam bila zaista impresionirana na onom nekom topiku, mislim o srednjim školama, kada je peterlin opisivala sto sve njeni sinovi rade ljeti. Ponavljanje gradiva i slično...

[rehab]

.

[rehab]

Peterlin je impresivna osoba u svakom pogledu Rijedak spoj praktičnosti, smirenosti, mudrosti i životnog iskustva. Kad si takva osoba, teško da možeš fulati s djecom
Moja djeca su također od one djece koja jako trebaju rutinu i čim ispadnemo iz tračnica pretvaraju se u elementarnu nepogodu. To mi jako teško pada jer moram prilagođavati svoje želje i navike njihovim rasporedima (koji su različiti, svi troje imaju različite navike jela, spavanja i slično), ali svaki pokušaj nestrukturiranog i "razbacanog" dana završava katastrofom. Fakat zavidim roditeljima čija su djeca fleksibilna...

[LEIRmam]

Ova organizacija špagice mojoj velikoj bila je nasušna potreba. Ni danas nema pojam o vremenu niti se moze organizirati - mora znati da " još 2 sata pa spavanac", " još 1 sat pa ćeš ručati, a poslije cemo to i to..." Da je pustim bez vrememske crte, rastegla bi i disanje.

Morala sam dvaput pogledati da nisam slučajno ovaj post ja pisala, ma kao da o mojoj curi govoriš. S tim da se kod nas i sam ručak mora vremenski limitirati inače mislim da bi dva dugometražna crtića prošla dok ne završi

[Ginger]

Moja srednja isto ima problem s paznjom
Recimo, kazem joj jednu stvar i ona kaze "da" i krene to napraviti, ali 3 sekunde kasnije ugleda nesto na podu i istog trena zaboravi sto sam joj rekla
Ili, gleda me, ali me uopce ne slusa, pet puta moram ponoviti isto
Onda, jede, stavi griz u usta i par sekundi kasnije odluta mislima i prestane i zvakati dok je ne opomenem
Pa onda, velim joj da legne da joj nakapam nos, ona kaze "aha" i produzi u drugu sobu
Inace, voli crtati, modelirati i slicno, i to moze raditi dugo
Voli i puzzle i citanje prica, iako mi se cini da kod duzih prica odluta
Tete iz vrtica je hvale, od ponasanja do njenih radova i ja se onda pitam je li problem samo doma ili to uopce nije problem ili koji vrag
Uskoro ce 5 godina i mene to ponekad izludjuje
Ono, ne znam bi li se smijala, plakala, cudila ili je to onako, neko redovno stanje
Ako usporedim sa starijom - nije
Ne znam, zbunjena sam

[Lili75]

Ginger ko da opisujes mog muza, mislim da ti je srednja kcer po opisu umjetnicka dusa oni ti stalno negdje plove mislima. Ono u stanju su gledat kroz tebe ili cak u lice al odsutni duhom u svome svijetu. Al takvi su ti kreativci....zato stvaraju divna umjetnicka djela netko slike netko glazbu a eto moj muzic zgrade sta s ...ako nadjes nacin za privuc i zadrzat paznju pls javi. Dobro bi mi doslo....

[palčica]

Imam i ja jednog odlutanca, tj. dva. Može slušati debele lektirne naslove i pamtiti najsitnije detalje, cijele rečenice i izraze, satima se koncentrirano igrati s nekoliko grančica sam, ali ima trenutaka kada plovi i ne mogu do njega. Jednostavno ode negdje i nije dostupan. Isključi se iz utičnice za vanjski svijet. Kaže da i hoću, a onda zaplovi. Organizacija mu je također bitna, što ćemo raditi, kako ćemo, koga ćemo sresti. Same strategije.

lady, imaš bistrića, sasvim normalnog. Nešto mu mora biti nebalansirano.

[Peterlin]

ja se isto pridruzujem ovim savjetima, da ne treba raditi probleme gdje ih nema.
savjeti od peterlin su kao i uvijek jako korisni.
dodala bih samo da bi meni ovaj njen rezim funkcioniranja po spagi - uvijek dizanje u isto vrijeme, uvijek ista rutina, bio malcice tezak za provodenje, jer nisam tako strukturirana.
s druge strane kada bih to morala raditi zbog dobrobiti djeteta, privikla bih se.

meni se ponasanje tvog sina cini prilicno normalno za njegov uzrast i ne bih iz toga izvlacila zakljucke da to automatski znaci da ce u skoli imati probleme.

za ilustraciju:
moja kcer je jako dobro funkcionirala u skoli u smislu strukture, zadaca i slicno (doduse imala je sjajnu uciteljicu, koja je pristup djeci prilicno individualizirala)
u isto vrijeme sam prve 2-3 godine svaki bozji dan trazila gdje su joj papuce, jakne i slicno kad sam dolazila po nju.
i jedna mi se recenica zaista usjekla u pamcenje:
dosla sam ju podignuti iz boravka. nasla sam je u igri s podu: jedna nozica bosa, na drugoj carapa, papuca nigdje na vidiku, ona u donjoj majici na spaline, majice isto nigdje na vidiku...itd
pitam ja nju: srce moje pa gdje su ti sve te stvari?
ona me pogleda i kaze potpuno zbunjeno:
ali mama, otkud da ja to znam!

i eto, ja sam dalje skupljala stvari po skoli i vrtu... no i to je proslo.

Eh, draga - tu smo negdje... Ja nisam po prirodi organizirana osoba. Kreativna sam i prilicno slampava, ali zivot me prisilio da se organiziram do neke mjere, narocito kad su djeca bila u pitanju. I danas stariji sin organizira mene jer je bolji u tome, a mladjega jos nadzirem (umjetnicka dusa, kreativac - karakterom slicniji meni) ali raspored je bitan da bi ljudi kao mi uopce mogli funkcionirati. Eh, da se mene pusti na slobodu - ne bi nista bilo na vrijeme gotovo. Ja moram imati rokove i okvir unutar kojega moze biti sloboda. Tako je ispalo i s djecom - raspored je bio nuzan da bi cijela obitelj funkcionirala. Danas vec to nije nasusna potreba, ali dobro dodje.

Ima i smijesnih stvari... Na zidu pise "PRVO ZADACA, A TEK ONDA RACUNALO..." Neki dan vidim ja mladjeg sina da visi na Travianu, pa sam se usudila pitati "Jesi li slozio knjige u torbu za sutra?" Odgovor je bio "Na zidu pise PRVO ZADACA... blablabla, a za knjige ne pise nista! Eto ti rasporeda! To dijete (zapravo, sad vec decko) ce uvijek uhvatiti neku krivinu! Tako mi i treba!

[Peterlin]

Btw. hvala svima na lijepim komentarima o mojim postovima, ali nisam ja bas tako zasluzna - moja djeca su od mene to napravila. Morala sam se prilagoditi i organizirati, to je bio jedini nacin.

[laumi]

Peterlin,

Slicno je i kod mene, nisam bas organizirana osoba, nego sam takva morala postati zbog djece, narocito zbog najstarije kceri. Ta ne zna tko joj glavu nosi - sve joj MM i ja trebamo organizirati. Ipak, napredujemo, i ona i ja.
No, mene to jako gusi, ta disciplina i organizacija, ponekad mi bude bas jako tesko. Jer nije tu samo ona, vec i dvoje mladjih (koji su super savjesni i organizirani, ali opet, treba sve to koordinirati).
Ispricavam se na ovom offu.

On topic, lady.x, i ja bih rekla da je s tvojim sinom sve ok, mali je jos i normalno je da je zvrkast. Vidjet ces kako se se do skole situacija jos promijeniti. Samo mu treba dati puno prilika za ispucavanje fizicke energije. A za produljivanje paznje je odlicno da se djeci cita ( i ne samo za produljivanje paznje). Slaganje Lego kocki isto tako, ako ga zanima.

[Peterlin]

laumi je u pravu - zadnje ljeto prije polaska u školu često donese veeeelike promjene na bolje.

Nije dobna granica od 7 godina postavljena bez razloga. Naravno da ima tu i tamo odstupanja, ali većini djece treba ta sedma godina da se smire crvi u guzi.

[Ginger]

Je, Lili, u pravu si, ona je totalno umjetnicka dusa
Kreativna skroz, za razliku od mame
I ovo sto palci pise, ko da je nju opisivala...
Morat cu se malo prilagoditi tome, a nije mi to lako
Samo se nadam da ona zbog toga nece imati problema u skoli - ono, uciteljica nesto prica, a ona tamo daleko - u svom svijetu

[dodagoda]

Btw. hvala svima na lijepim komentarima o mojim postovima, ali nisam ja bas tako zasluzna - moja djeca su od mene to napravila. Morala sam se prilagoditi i organizirati, to je bio jedini nacin.

jesu Peterlin, ali nemaš pojma koliko roditelja zatvara oči pred problemom ili prebacuje krivnju na sve ostale umjesto da se uhvati u koštac sa problemom. Imam u našem razredu primjer takvih roditelja..nažalost.Ti i mnogi ovdje si upavo to napravila-pograbila se sa problemom i dala sve od sebe da pomogneš svojim klincima. Zamisli kako bi to izgledalo da si ih prepustila sustavu?
Na kraju prošle školske godine sam bila sluđena i ovaj forum i iskustva vas drugih su mi stvarno puno pomogli. Ova godina je krenula ok.. pokušao je malo eskivirati odmah na početku (nije htio pisati na satu) i kad sam ga pitala zašto..frajer mi je iskreno odgovorio:"pa zato jer sam tako mogao u 1. razredu" no odmah smo to doveli u red.
Imala sam i ozbiljan razgovor sa defektologinjom, pa se uz to i nalaz sad i učiteljica malo više trudi oko njega. Najgore mi je to što se doslovno moraš boriti sa sustavom za svoje dijete a nekako bi školski sustav trebao biti taj koji bi trebao prepoznati ono najbolje u njemu a ne od bistrića raditi problem. Evo sad je potpuno sam naučio i na sat, tražio nas je prije par dana da mu kupimo ručni sat (sa kazaljkama , ne digitalni :D)

[lady.x]

Hvala vam puno, dosta korisnog sam procitala, ako nista sad znam da nismo neki ekstreman slucaj.
Ja jos ni ne znam dobro sta je nas problem, jer on na neke stvari moze da fokusria paznju, a na neke ne...

Moja srednja isto ima problem s paznjom
Recimo, kazem joj jednu stvar i ona kaze "da" i krene to napraviti, ali 3 sekunde kasnije ugleda nesto na podu i istog trena zaboravi sto sam joj rekla
Ili, gleda me, ali me uopce ne slusa, pet puta moram ponoviti isto
Onda, jede, stavi griz u usta i par sekundi kasnije odluta mislima i prestane i zvakati dok je ne opomenem
Pa onda, velim joj da legne da joj nakapam nos, ona kaze "aha" i produzi u drugu sobu
Inace, voli crtati, modelirati i slicno, i to moze raditi dugo
Voli i puzzle i citanje prica, iako mi se cini da kod duzih prica odluta
Tete iz vrtica je hvale, od ponasanja do njenih radova i ja se onda pitam je li problem samo doma ili to uopce nije problem ili koji vrag

U ovome se pronalazim doslovno.
On voli pazle, moze ceo dan da ih slaze.. Na neke stvari usredsredi paznju, evo sad pola sata strica nesto makazama. ALi neke proste i jednostavne stvari koje treba uraditi - nikako. Kao da u sekundi zaboravi.
Tete u vrticu ga hvale, ali uvek navode da je lenj. Recimo nece da posprema igracke sa drugom decom. A ja vec odavde vidim da on krene, pa uhvati jednu igracku pa krene da se igra jer zaboravi sta je radio...
Nekad se desi da sam skapira da je nesto poceo, a ne zna sta, pa se vrti po kuci u krug. Ovo isto kad krene nesto da nam prica pa izgubi nit i krene da se vrti...

[lady.x]

Dok sam ovo pisala on smrkce, razboleo se pre neki dan. Trazi maramicu. Ja kazem da je na stolu, on ustaje i krene da se okrece i vrti po kuci i premotava film sta sam mu rekla... Mislim da je u medjuvremenu zaboravio i sta je trazio, a kamoli gde je...

[Mojca]

Pratim...
Moja isto ne može dugo zadržati pažnju na jednoj stvari... Igramo jednu igru, jedva dovršimo, već je na drugoj, pa ne trećoj...
Meni se čini da je to posljedica našeg zbrčkanog života (u smislu organizacije, nedostatka vremena i previše obaveza), pa kao da zna da će vrijeme koje nas ima na raspolaganju, ograničeno, pa mora u njega utrpati što više toga. I jako sam nesretna zbog toga.

[orange80]

Moja srednja isto ima problem s paznjom
Recimo, kazem joj jednu stvar i ona kaze "da" i krene to napraviti, ali 3 sekunde kasnije ugleda nesto na podu i istog trena zaboravi sto sam joj rekla
Ili, gleda me, ali me uopce ne slusa, pet puta moram ponoviti isto
Onda, jede, stavi griz u usta i par sekundi kasnije odluta mislima i prestane i zvakati dok je ne opomenem
Pa onda, velim joj da legne da joj nakapam nos, ona kaze "aha" i produzi u drugu sobu
Inace, voli crtati, modelirati i slicno, i to moze raditi dugo
Voli i puzzle i citanje prica, iako mi se cini da kod duzih prica odluta
Tete iz vrtica je hvale, od ponasanja do njenih radova i ja se onda pitam je li problem samo doma ili to uopce nije problem ili koji vrag
Uskoro ce 5 godina i mene to ponekad izludjuje
Ono, ne znam bi li se smijala, plakala, cudila ili je to onako, neko redovno stanje
Ako usporedim sa starijom - nije
Ne znam, zbunjena sam

to isto ne znači da ima problema s pažnjom, niti da će ga imati.(a i još nema 5 g!)
imam ja jednu dosta stariju od tvoje, koja definitivno nema problema s pažnjom,
dapače, u školi priča pod satom i kad ju se prozove zna nastaviti, ponoviti,
točnije od mnoge djece koja šute, dakle pažnja je prisutna 100% na najmanje "dva kolosjeka".

ali kod kuće isto "odluta" kad joj se nešto kaže ili kad treba nešto dovršiti,
a kad je bila ko tvoja, bilo je ovak ko kod tebe + još pričanje bez prestanka

to je više "igra" između nas roditelja i djece, nema to veze s pažnjom
mislim da su jednostavno "prerelaksirani", opušteni kad su doma i znaju da si to mogu priuštiti...

[orange80]

Dok sam ovo pisala on smrkce, razboleo se pre neki dan. Trazi maramicu. Ja kazem da je na stolu, on ustaje i krene da se okrece i vrti po kuci i premotava film sta sam mu rekla... Mislim da je u medjuvremenu zaboravio i sta je trazio, a kamoli gde je...

da te utješim, to se događa, i to često, i puno starijoj djeci,
a koja nemaju ama baš nikakvih problema sa koncentracijom i pažnjom u školi
tj odlično funkcioniranju.
nemoj se sekirati, barem ne još...

[tanja_b]

to je više "igra" između nas roditelja i djece, nema to veze s pažnjom
mislim da su jednostavno "prerelaksirani", opušteni kad su doma i znaju da si to mogu priuštiti...

I kod nas je ovako. Kad smo zajedno kod kuće, rastresen je do maksimuma, ne zna gdje mu je glava i imam dojam da plovi u mislima tko zna kuda. Kad je sam doma ili u školi, druga priča. Koncentriran, organiziran, bez jedne zamjerke.

[tanja_b]

Ali sad čitam prvu rečenicu uvodnog posta, i mogu reći, da, postoji, primijetila sam da ekrani svih vrsta negativno djeluju na pažnju i koncentraciju. TV, kompjutor, mobitel...
Ograničenja po tom pitanju teže mi je postavljati što je stariji, sad mogu samo apelirati na njegov razum i osjećaj za obaveze... dok je bio manji, u predškolskoj dobi, to je bilo lakše regulirati. Tada i nije imao pristup tolikim igricama, i mislim da je to bilo dobro.

[Lili75]

Pratim...
Moja isto ne može dugo zadržati pažnju na jednoj stvari... Igramo jednu igru, jedva dovršimo, već je na drugoj, pa ne trećoj...
Meni se čini da je to posljedica našeg zbrčkanog života (u smislu organizacije, nedostatka vremena i previše obaveza), pa kao da zna da će vrijeme koje nas ima na raspolaganju, ograničeno, pa mora u njega utrpati što više toga. I jako sam nesretna zbog toga.

Mojca rasplakala si me.Nemoj tako preostra si prema sebi.
Ocito je koliko se trudis oko svoje djevojcice i nastojis joj se posvetit, molim te ne grizi se jer nema potrebe.
jel se moze negdje naci neki pazan prostor za vise druzenja naustrb neceg drugog pa makar i

[Lili75]

Joj jos pun o napisala al nije dalo edit.

naustrb nekih aktivnosti van vrtica.
ti stvarno omogucavas djetetu dq se izrazi na razne nacine ona je centar tvog svijeta i sretna sto ima tebe za svoju mamu a i tatu.

znas i sama da je bitna kvaliteta a n3 samo kvantiteta.
doci ce i boljq vremena kad cete imat svi zajedno vise vremena.

[Ginger]

orange, nadam se da si u pravi
moja prva curka je totalno drugacija, oduvijek, pa mi je ovo sve novo
i stvarno ne znam je li to uobicajeno ili ne...

i bas sto kaze lady.x, gubi se na totalno banalnim stvarima
evo, prosli tjedan je bila pozvana na rodjendan i cijeli tjedan se veseli kako ide m. na rodjendan
i dodje subota, ja je vozim, a ona me pita: "kome idem na rodjendan?"
ja gledam u cudu i kazem: "pa m."
a ona meni: "a joj da, zaboravila sam"

ali, tete u vrticu je stalno hvale, da je divna, krasna, vrijedna, empaticna, svima pomaze, u svemu se trudi i da je bas kreativna
ocito je neka umjetnicka dusa, a ja ovakva realisticna i totalno nekreativana, kakva jesam, se ne snalazim u tome

[Lili75]

Sorry na tipfelerima pisem s moba.

ginger umjetnicka dusa od mog muza nije imao problema s odsutnoscu u skoli, dapace bio je super tuper odlikas i u osnovnoj i MIoc-u.
A za svoj fax je stvoren/rodjen.

[In love]

Ginger, takva je nasa najstarija. Umjetnica prava. Uvijek u nekom svom svijetu. Ali je super cura, malo naivna , jako dobra i neiskvarena.
Da je tezko s takvom djecom u ovom nasem skolskom sustavu - je. Mi smo imali srece sa uciteljicom (1-4r), sada je u 5., vidjet cemo kako bude islo ( za sada je odusevljena ali nisu jos ni krenuli kako treba) inace cemo za nju trazit alternative.

[Lili75]

In love a mozda kcer od Ginger bude kao moj muz. On je u svom svijetu kad ga ja nesto trazim a rec imo takav nije bio u skoli ni na poslu. Sad cu se zapitat....ja sam naravno s obje noge na zemlji i ne bas kreativan tip. Kad se spoje razlike....

[rehab]

Pratim...
Moja isto ne može dugo zadržati pažnju na jednoj stvari... Igramo jednu igru, jedva dovršimo, već je na drugoj, pa ne trećoj...
Meni se čini da je to posljedica našeg zbrčkanog života (u smislu organizacije, nedostatka vremena i previše obaveza), pa kao da zna da će vrijeme koje nas ima na raspolaganju, ograničeno, pa mora u njega utrpati što više toga. I jako sam nesretna zbog toga.

Sad si me podsjetila na vrlo važnu stavku po pitanju pažnje i koncetracije. Greška je okružiti dijete hrpom igračaka. Treba ponuditi djetetu jednu ili dvije igre/igračke, a ostalo maknuti iz vidokruga i promijeniti nakon nekog vremena. Često se dijete krene igrati s jednom igračkom, ugleda drugu koja ga zaintrigira i prebaci se na nju. Ako je prostor oslobodjen od suvišnih podražaja, dijete se može posvetiti jednoj igrački i tako razvijati pažnju i koncetraciju.

[jennifer_gentle]

lady x, ginger, kao da čitam o svom sinu (za 3 mjeseca 6 godina)...I ja sam se počela baš, baš brinuti oko toga. On je uvijek negdje između svjetova, moram ga zvati 10 puta, i na kraju dreknuti, i još naglasiti slušaj me kad ti govorim, jer se on na sekundu okrene pa nastavi gdje je naumio. Pa nešto jede, pa briše ruke u hlače ili majicu, iako sam mu milijardu puta rekla da to ne radi, pa opet ponovim, pa on kaže "aha", pa za 5 sekundi napravi isto, ja ludim, ne znam ima li on neki problem, ili smo mi kao roditelji negdje pogriješili ili što...

Isto tako, pospremanje igračaka je pokora koja traje danima, igra se s nečime, pa mu kažemo da pospremi, pa prvo odbija pa cendra, pa krene kupiti, pa se u međuvremenu zaigra, pa ode čitati, pa krene provoditi neki pokus iz časopisa, pa se prebaci na nešo deseto....a legići rasuti po podu cijelo popodne. Kad se oblači, to traje sat vremena jer oblači hlače i istovremeno čita, pa zaboravi da se oblači, pa sve obuče naopako, poluautomatski navlači majicu na noge....nevjerojatno.

On je isto naučio sam čitati s 4 godine i po dosta stvari je napredan, a po dosta stvarii je isto tako "nazadan". Totalno ista situacija kad idemo kod doktora kao i kod lady x, nema mira, sve pipka, ne može mirno sjediti...Mi smo bili kod psihologa pa su ga testirali, ja sam usput pitala za add, pa je psihologica rekla da ne bi rekla jer je bez problema rješavao zadatke koje djeca s tim poremećajem inače ne mogu, da je darovit i ima problema s monotonim radnjama. Meni je to isto objašnjenje, onako, ne znam, čudno, pa koje dijete nema problema s monotonim radnjama? I baš se brinem, on treba iduće godine u školu.

[casa]

Cure, ja stvarno mislim da je to najnormalnije da djetetu do 7, 8 godine treba tisuću puta ponoviti, podsjetiti itd. da obavi stvari koje su mu dosadne. Imam tri sina, 14, 6 i 5 godina i sva trojica su takva. Najmlađi je pregledan od strane tima i imamo neku dijagnozicu, pa eto možda njemu treba ponavljat do besvijesti radi toga. Ali prva dva su normalna djeca i opet treba ponavljat. Definitivno ne mislim da imaju ikakvih problema s koncentracijom, već s motivacijom. I pomaže odabrat važno od nevažnog, prepustit kontrolu djetetu gdje je moguće, a za ostale situacije bit zen...

[cvijeta73]

On je isto naučio sam čitati s 4 godine i po dosta stvari je napredan, a po dosta stvarii je isto tako "nazadan". .

kad gledaš, sam naučiti čitati s 4 godine je ogroman posao za četverogodišnjaka. ogroman. većini djece je za taj posao potrebno 7 godina, cijeli prvi razred i učiteljica
a oni to tako, uz put.
moraju negdje drugdje štekati, kako drugačije?

[casa]

a, ginger, mene tako mm pita a tko se pričešćuje? iako je bio samnom kad se kupovao poklon, kad se primio poziv i kad se raspravljalo o proslavi na otvorenom...

[casa]

I ja najozbiljnije mislim da nijedno dijete nije samo naučilo čitat, ono netko mu je morao čitat da uopće otkrije čitanje, netko je morao pokazat pojedina slova, netko je morao pooollaaakko čitat da dijete vidi kako od slova nastaju riječi i netko je morao slušat dosadno i polagano rastavljanje i sastavljanje riječi ... Naravno, neka djeca su motivirana pa na sve ovo utroše određenu količinu vremena i nauče. Ali da je dijete samo naučilo čitat.... Govorim kao majka djeteta koje čita od 7 godine, djetteta koje čita od 4 i po godine i djeteta koje čita od 3 godine....

[jennifer_gentle]

Pa ne znam je li normalno, ja se svesrdno nadam da je. Sad kako ide stariji, ne vidim puno poboljšanja pa sam se baš počela brinuti kako će on u školu. Idemo u Suvag dva puta tjedno na govorne vježbe (skoro pa bilingvizam, mm je dosta forsirao engleski s njim od malena i sad izgovara engleske glasove) i to je živa muka, ja sam bila s njim 2 puta unutra na vježbama i nisam znala bi li ga izdevetala, propala u zemlju u srama, čupala kosu ili nešto deseto. 10 puta mu žena kaže da ne ulazi u njen prostor oko stola, on se zaboravi pa opet, ne sluša, upada u riječ, pipka sve živo, vrpolji se, skače, ne surađuje...ne znam. Zadnji put ga je baka vodila pa ga je profesorica baš jako našpotala i rekla da ga moramo voditi psihologu (kao što rekoh, već smo bili).

[jennifer_gentle]

I ja najozbiljnije mislim da nijedno dijete nije samo naučilo čitat, ono netko mu je morao čitat da uopće otkrije čitanje, netko je morao pokazat pojedina slova, netko je morao pooollaaakko čitat da dijete vidi kako od slova nastaju riječi i netko je morao slušat dosadno i polagano rastavljanje i sastavljanje riječi ... Naravno, neka djeca su motivirana pa na sve ovo utroše određenu količinu vremena i nauče. Ali da je dijete samo naučilo čitat.... Govorim kao majka djeteta koje čita od 7 godine, djetteta koje čita od 4 i po godine i djeteta koje čita od 3 godine....

A dobro, kad kažem sam, mislim da ga nitko nije aktivno učio, naravno da smo čitali. Ovo je sad OT, ne znam uopće kako djeca uče čitati, on je znao prepoznati sva slova s 2 godine, pa sam se ja čudila kad je imao 3 kako to da ne zna čitati, a zna sva slova, baš mi je to bio onako misteriozan proces, a valjda mora kliknuti nešto u glavi pa da to kreneš povezivati. A inače, sjećam se da je prvo počeo vizualno prepoznavati riječi, znao je kako riječ izgleda pa je znao što piše (to je uglavnom skužio preko logotipova), pa smo samo odjednom skužili da je počeo čitati i "nepoznate" riječi.

[casa]

Pretpostavljam da je to prvo dijete. Oprosti ,ako sam preizravna, ali i sama sam imala sinka koji je baš jednako tako kod logopedice samo radi izgovora slova r, radio problem. Ne jer je imao neki problem on sam, već jer je bio prepoticano prvo dijete kojemu je štošta bilo podređeno.
Evo primjer... Ne sjećam se da sam tad ikad sinu rekla Šuti... i vozim se tako s prijateljicom koja ima dvoje djece i ona starijem bez pardona kaže: Šuti Ja sam tad uistinu mislila da kako je okrutnu, tako malom djetetu reći Šuti... Ja bih svojemu rekla: Treba mi malo mira... pa ako bi nastavio opet bih molila malo mira ili bih mu rekla da je to posljednja stvar koju mi može reći ili da ćemo se sad igrat tko može dulje biti tiho ili Budi tiho, ali nikad Šuti... I dijete se tako ponašalo svugdje, naučeno da su njegovi osjećaji jako važni, da su važni osjećaji drugih ljudi, da se nikome ne kaže Šuti, da se uvijek može nekog još malo saslušati... Radila sam tako iz najbolje namjere, a zapravo dijete nije imalo prilike naučit ušutit odmah i sad kad zatreba. Vjeruj mi, sve je to sad naučio, tako će i tvoje dijete...
A logopedici kaži da ćeš čekati vani, jer vjerojatno će sin biti mirniji i poslušniji bez tebe, a i ti. I daj blagoslov ženi da uvjetuje ponašanje tvog sina na satu kako ona smatra da treba.

[jennifer_gentle]

Je, prvo je dijete. Kužim što želiš reći, ali mislim da nije u tome stvar. Puno puta sam mu rekla da šuti
I nemam problem s tim da ona uvjetuje ponašanje na svom satu, i ona to zna.

[casa]

Pa, probaj vježbat s njim doma. Tipa sjedi ovdje 10 minuta i ponavljaj pjesmicu za mnom.... Mi smo tako ponavljali Voćku poslije kiše za početak... To je dosadno i monotono... S vremenom nek pjesma bude što aptraktnija tako da ništa ne razumije a da mora ponavljat... Usput obrazuješ dijete...
To je nama tad savjetovala naša logopedica...

[jennifer_gentle]

Da, jedno vrijeme smo rješavali one vježbenice s raznim zadacima, mozgalice i sl., samo to njemu brzo dosadi, onda ga moram nagovarati i tjerati, pa mi to sve bude glupo. Crtanje i bojanje mu je dosadno, a baš moramo vježbati grafomotoriku. Onda smo jedno vrijeme crtali pokemone i pogađali, to mu je jedino bilo zanimljivo. Inače baš pruža užasan otpor svemu. Težak je ko mazga. I za vježbanje za Suvag se moramo nenormalno natezati. I na kraju mi treba cijeli dan da njemu osmišljavam zanimljive aktivnosti, uz bebu od 7 mjeseci, a još se vraćam na posao za 2 tjedna. I pitam se mora li sve to biti baš toliko teško, ili on ima neki problem.

[casa]

Gle, mora i ne mora. I najprijateljskiji savjet... njemu sve što mora napraviti ne mora biti zanimljivo. Ti nisi tu da mu sve olakšaš. Neke stvari mora obaviti i točka. I zato smo mi ponavljali pjesmu koja mu je dosadna, i još k tome mora sjedit dok ju ponavlja. I tako uči sjedit na mjestu, uči slušat ono što mu je dosadno i uči da mora bit strpljiv. I nakon dva tjedna napredak je bio vidljiv iz aviona....