i sve ovo sto ste naveli - crtanje, modeliranje, pazle... sve to voli, nemam problem da ga na to sad teram radi treniranja paznje... imam problem sa nekim prostim stvarima, znate onu 'dal sam dos'o il sam pos'o', e takav je on...
 |
|||
|
|
|||
i sve ovo sto ste naveli - crtanje, modeliranje, pazle... sve to voli, nemam problem da ga na to sad teram radi treniranja paznje... imam problem sa nekim prostim stvarima, znate onu 'dal sam dos'o il sam pos'o', e takav je on...
Cure, ja stvarno mislim da je to najnormalnije da djetetu do 7, 8 godine treba tisuću puta ponoviti, podsjetiti itd. da obavi stvari koje su mu dosadne. Imam tri sina, 14, 6 i 5 godina i sva trojica su takva. Najmlađi je pregledan od strane tima i imamo neku dijagnozicu, pa eto možda njemu treba ponavljat do besvijesti radi toga. Ali prva dva su normalna djeca i opet treba ponavljat. Definitivno ne mislim da imaju ikakvih problema s koncentracijom, već s motivacijom. I pomaže odabrat važno od nevažnog, prepustit kontrolu djetetu gdje je moguće, a za ostale situacije bit zen...
Pa ne znam je li normalno, ja se svesrdno nadam da je. Sad kako ide stariji, ne vidim puno poboljšanja pa sam se baš počela brinuti kako će on u školu. Idemo u Suvag dva puta tjedno na govorne vježbe (skoro pa bilingvizam, mm je dosta forsirao engleski s njim od malena i sad izgovara engleske glasove) i to je živa muka, ja sam bila s njim 2 puta unutra na vježbama i nisam znala bi li ga izdevetala, propala u zemlju u srama, čupala kosu ili nešto deseto. 10 puta mu žena kaže da ne ulazi u njen prostor oko stola, on se zaboravi pa opet, ne sluša, upada u riječ, pipka sve živo, vrpolji se, skače, ne surađuje...ne znam. Zadnji put ga je baka vodila pa ga je profesorica baš jako našpotala i rekla da ga moramo voditi psihologu (kao što rekoh, već smo bili).
Joj, sad vidim jennifer sto vas muci. Ako te tjesi sve ovo iz posta postane bolje nakon ( vise ) godina. Motivacija za sve obaveze i monotone stvari ( citaj: SVE vezano uz skolu) nama je i dalje problem ( 14 godina). Ulazem nadu u neku stabilnost tek nakon puberteta.jennifer_gentle prvotno napisa
Pretpostavljam da je to prvo dijete. Oprosti ,ako sam preizravna, ali i sama sam imala sinka koji je baš jednako tako kod logopedice samo radi izgovora slova r, radio problem. Ne jer je imao neki problem on sam, već jer je bio prepoticano prvo dijete kojemu je štošta bilo podređeno.
Evo primjer... Ne sjećam se da sam tad ikad sinu rekla Šuti... i vozim se tako s prijateljicom koja ima dvoje djece i ona starijem bez pardona kaže: Šuti Ja sam tad uistinu mislila da kako je okrutnu, tako malom djetetu reći Šuti... Ja bih svojemu rekla: Treba mi malo mira... pa ako bi nastavio opet bih molila malo mira ili bih mu rekla da je to posljednja stvar koju mi može reći ili da ćemo se sad igrat tko može dulje biti tiho ili Budi tiho, ali nikad Šuti... I dijete se tako ponašalo svugdje, naučeno da su njegovi osjećaji jako važni, da su važni osjećaji drugih ljudi, da se nikome ne kaže Šuti, da se uvijek može nekog još malo saslušati... Radila sam tako iz najbolje namjere, a zapravo dijete nije imalo prilike naučit ušutit odmah i sad kad zatreba. Vjeruj mi, sve je to sad naučio, tako će i tvoje dijete...
A logopedici kaži da ćeš čekati vani, jer vjerojatno će sin biti mirniji i poslušniji bez tebe, a i ti. I daj blagoslov ženi da uvjetuje ponašanje tvog sina na satu kako ona smatra da treba.
Je, prvo je dijete. Kužim što želiš reći, ali mislim da nije u tome stvar. Puno puta sam mu rekla da šuti
I nemam problem s tim da ona uvjetuje ponašanje na svom satu, i ona to zna.
Pa, probaj vježbat s njim doma. Tipa sjedi ovdje 10 minuta i ponavljaj pjesmicu za mnom.... Mi smo tako ponavljali Voćku poslije kiše za početak... To je dosadno i monotono... S vremenom nek pjesma bude što aptraktnija tako da ništa ne razumije a da mora ponavljat... Usput obrazuješ dijete...
To je nama tad savjetovala naša logopedica...
Da, jedno vrijeme smo rješavali one vježbenice s raznim zadacima, mozgalice i sl., samo to njemu brzo dosadi, onda ga moram nagovarati i tjerati, pa mi to sve bude glupo. Crtanje i bojanje mu je dosadno, a baš moramo vježbati grafomotoriku. Onda smo jedno vrijeme crtali pokemone i pogađali, to mu je jedino bilo zanimljivo. Inače baš pruža užasan otpor svemu. Težak je ko mazga. I za vježbanje za Suvag se moramo nenormalno natezati. I na kraju mi treba cijeli dan da njemu osmišljavam zanimljive aktivnosti, uz bebu od 7 mjeseci, a još se vraćam na posao za 2 tjedna. I pitam se mora li sve to biti baš toliko teško, ili on ima neki problem.
Jeste li pokušali krenuti sa temperama, vodenim bojama i markerima ? Obično to djeci u početku bude zanimljivije od olovke. Možete npr bojati i crtati prstima, umjesto kistom. Kasnije, kad stekne ljubav prema crtanju i pisanju, vratite se na olovku.
Gle, mora i ne mora. I najprijateljskiji savjet... njemu sve što mora napraviti ne mora biti zanimljivo. Ti nisi tu da mu sve olakšaš. Neke stvari mora obaviti i točka. I zato smo mi ponavljali pjesmu koja mu je dosadna, i još k tome mora sjedit dok ju ponavlja. I tako uči sjedit na mjestu, uči slušat ono što mu je dosadno i uči da mora bit strpljiv. I nakon dva tjedna napredak je bio vidljiv iz aviona....
Slazem se, ja samo ne znam kako da ga natjeram. Mogu mu ja reci "moras", ali on ne slusa. Onda obicno dodje do "neces dobit ovo ili ono" onda nekad popusti, a ja sam stvarno vec umorna od svega.
Pa, nemoj tjerat...
1. Reci jednom, ozbiljno, strogo...Danas trebaš to i to napravit... Pitaj ga Kad ćeš? I više ne spominji... Na kraju dan pitaj Jesi li...? Ako nije , aneće prvih bar 20 puta, budi razočarana i jadna...
2. Reci jednom, ozbiljno, strogo...Danas trebaš to i to napravit... Pitaj ga Kad ćeš? I više ne spominji... I više ne spominji i pusti da ne vježba i ne vježba i sramoti se pred tetom logopedicom i sramoti.... pa nakon nekog vremena će mu bit preneugodno pa će počet...
3. Ako prve dvije opcije nisu za tvoje živce, a onda motiviraj, uveseljavaj, osmišljaj i pati... Mislim nema tu čarobnog štapića...Ne moš imat i ovce i novce... Ako želiš da vježba ispravno i dostatno u toj dobi možeš ili šibom ( što nadam se nećeš) ili mrkvom ( u toj opciji ti animiraš stalno) Ili jednostavno pustiš grafomotoiku i izgovor glasova na miru, pa naučit će pisat i imat doktorski rukopis, a naglasak će mu biti neobičan sve dok ne nađe klapu u razredu koju će opponašat da se uklopi...
Ma joj, nema sto nismo probali, nikad mi nije zao dat novaca za bilo sto vezano uz crtanje, slikanje, modeliranje, ima u sobi cijelu policu svakakvih bojica, tempera, plastelina, gline, kin pijeska i sl., al to njega zanima 3 min, onda skuzi da nije dovoljno vjest da napravi sto zeli i odustane. Pa se ja na kraju sama igram.
Mislim dijete ima 5 i po godina... U redu je da mu je grafomotorika slabija, da ne uživa u bojanju i crtanju... Možda doraste do bolje grafomotorike, možda mu se crtanje svidi, možda ne... Ali da se sad cijela obitelj treba prilagođavati tom velikom problemu da maleni ne boja unutar crta... Meni jE to pretjerivanje... Ono ponudiš , dijete ne želi, pa ponudiš opet za par tjedana... I važnije je naučit ga da je ok da mu ne ide, i da se i ono što ne ide treba napravit, nego grafomotoriku i uživanje u bojanju. Vježbice koje je dobio za zadaću U Suvagu mora, a bojat, brate mili, ne mora. Govorimo o pametnom djetetu koje čita od četvre godine i s pet i po ima lošiju grafomotoriku. Pa, nismo svi za sve i ne moramo biti.
Možda sam radikalna, ali eto mene ta lošija grafomotorika ne bi previše brinula. Zna li zavezat vezice na cipelicama? Eto,. to bih ga ja učila. Ili recimo da samostalno maže namaz na kruh i reže kruh. To su sve vježbe fine motorike koje su korisnije petogodišnjaku od bojanja unutar crta.
Ma sve pet Casa, nismo svi za sve stvoreni, ali grafomotorika može itekako zagorčati život djetetu u školi, jer nije smisao u bojenju unutar crta. Kad se radi diktat, kontrolni i slično, potrebna je brzina i vještina, a ako dijete nema brzinu i vještinu, test može ispasti lošiji nego što bi inače bio. Pa čak i prepisivanje s ploče može biti noćna mora djetetu koje npr. prečvrsto drži olovku u ruci, pritišće bilježnicu i umori mišiće šake za 5 min, za razliku od djeteta koje ima normalan hvat olovke i ne predstavlja mu problem ispisati gradivo u bilježnicu.
Jennifer, za te specifične probleme ne znam što da ti kažem osim da ti logopedica i psihologinja trebaju dati konkretne upute što učiniti. Lako je uočiti problem, ali treba ga znati riješiti.
Casa, ne zna ništa od toga.
To za grafomotoriku su nam isto rekli na Suvagu, tj. da trebamo vježbati, a i u vrtiću. Ali to sve spominjem onako ovlaš, mene kod njega brine njegova pažnja i koncentracija, a izgovor i grafomotorika može bit i ne mora kako treba.
Ma gle, razumijem ja da je grafomotorika u školi važna, ali dijete ne ide u školu i neka djeca ni uz vježbu nemaju super grafomotoriku već se bore s diktatima i pločom i lošom grafomotorikom i jednog dana izrastu u sretne mlade ljude.
Moji prijedlozi su služili tome da dijete shvati da je fina motorika potrebna za mnoge stvari koje su djetetu korisnije od grafomotorike. Pretpostavljam da će motivacija biti veća ako sam treba narezati kruh i namazati nego ako sam treba riješit ove zadatke. A jedno je s drugim usko povezano. I da i rezanje kruha i vezanje vezica vježba koncentraciju i pažnju.
S tim da se meni ne čini da imate neki Problem, već samo da se djetetu ne da radit ono što mu se ne da radit. Uz to, dijete je naučilo da se sve te stvari, tipa pospremanja ipak nekako obave i bez njegove silne koncentracije i elana... Meni se to čini uobičajeno i očekivano za tu dob i ne bih se brinula.
Od psihologice i od teta u vrtiću sam uglavnom na njegove probleme s pažnjom dobila odgovor da je to "takvo dijete" i uglavnom to stavljaju u nekakav kontekst s njegovom darovitošću, kao on je uvijek u "višim" stvarima pa ne obraća pažnju na ove "prizemljene", a ja ne znam da li da to prihvatim kao tako ili kopam dalje.
Jen, ja bih ti savjetovala da slijediš svoj unutarnji osjećaj. Ako misliš da treba kopati dalje, onda učini to. Ako se slažeš sa tetama i psihologicom, onda pusti.
Komentari na pažnju i koncentraciju? Ili komentari na grafomotoriku?
Na pažnju.
Kod svoje isto vidim taj problem, no kad je u vrticu ponasa se drugacije i vidim da daje bolje rezultate. Jednako tako i uz oca, koji joj predtavlja veci autoritet.
Dakle, mislim da je kod nje samo stvar okoline. Ako je okolina disciplinirana i dosljedna, takva ce biti i ona, a ja moram dati sve od sebe da joj takvu okolinu i ostvarim; sto meni nije nimalo jednostavno, posto mi je ponekad van svake kontrole.. :D
Ima trikova, ja sam ih doznala od logopeda, a dosta toga smo i doma radili:
- nauči ga slušati: imaš audio priče na cd-u (ako nemaš, skini s nekog od servera tipa balkandownload - imaš tamo Andersenove bajke i kojekakve dječje priče u mp3 i audio formatu)
- čitaj mu slikovnice
U oba slučaja kreni s kratkima (2-3 minute), pa kasnije produlji vrijeme slušanja.
Učite stihove napamet.
Traži ga da ponovi što si mu rekla. Tako ćeš i sama provjeriti da li sluša, a i on će učiti slušati sam sebe.
Igrajte igru "kalodont" ili ako vas bude više - pokvareni telefon. Igrajte igru "nastavi niz" (to je ono kad naizmjence govorite i morate pamtiti tekst koji je sve dulji: Ja - Ja idem - Ja idem u - Ja idem u školu ....
Traži od njega da se "stavi u tvoje cipele" i da ti kaže kad je vrijeme da idete van, pripremite večeru i slično.
Nauči ga na sat.
Ima još grupnih igara za povećanje pažnje - to obično rade odgajaetlji u vrtiću jer za to treba veći broj djece (unakrsno dodavanje lopte u krugu s prozivanjem imena ili brojeva koji su klincima dodijeljeni).
Evo, tu ima još ideja: http://www.planetzoe.hr/razvoj-govor...skolskoj-dobi/
Hvala uno
Od ovoga stosta mogu probati. Vec sad vidim da bi imao problem sa slusanjem prica na cd-u, osim ako narator nije ekstra nadahnut, ali moram probati...
I koliko danas pokusavam sa ovim da se stavi u moju kozu...
Na igrice tipa kaladonta i sl. pristaje, neke takve jezicke vec igramo... Motivisan je taj kad treba da pobedi i pokaze sta zna..
Kada se, zapravo, može od njih očekivati duža pažnja?
Mojoj će u aprilu pune tri, a pažnja joj je kao kod muhe. Jedino je drži "crtanje" vodenim bojama, i to u komadu najviše pola sata. Je l još mala da bi od nje očekivala fokus duži od par minuta? Čitanje slikovnica izdrži 2-3 minute, ne dopušta čitanje teksta, samo brzinsko prelaženje preko slike.
U dobi od 3 godine puno više ne možeš ni očekivati. Upravo to je razlog zašto sustavne terapije kod logopeda (2x tjedno) kod djece sa smetnjama izgovora obično ne započinju prije četvrte godine. Čeka se da dijete može zadržati pažnju pola sata na onome što s logopedom radi.
Vraćam se na tvoje pitanje:
Pažnja ti se dijeli na tri vrste (sad ću se teško sjetiti kako se zovu):
- iznenadna (štajaznam, lupiš vratima pa dijete okrene glavu)
- spontana (to je ovo što si opisala - dijete se koncentrira na aktivnosti koje voli)
- usmjerena (to je voljna aktivnost, kad se dijete može svjesno usmjeriti na ono što učiteljica govori - ali ne očekuje se u prvom razredu da traje dulje od 15-20 minuta)
Dobro si počela - interval pažnje se gradi na aktivnostima koje dijete voli (osim ekrana - to su poznati razarači pažnje, pogotovo ako nisu interaktivni) a to je u ovom slučaju crtanje.
Meni je bilo nezamislivo da moji u dobi od 3 godine crtaju pola sata. Aliii igrati se s legicama - to je već bila druga priča. Moj mlađi je kasnije zavolio crtanje, stariji nikada - to mu je mrska aktivnost.
* * *
U dobi od 3 godine djeca će se već biti u stanju dulje zaigrati s drugom djecom, pa ni to ne treba ispustiti iz vida kao motivator za zadržavanje pažnje na jednoj aktivnosti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 09.03.2016. at 11:06
I samo da jos dodam. To nema veze sa odgojem i postavljanjem granica. To je u njemu.
Hvala Peterlin!
Bolje pitati, nego se poslije kajati
Malo sam čitala temu, mojoj odgovara ovako kako Peterlin piše. Sama traži red i to u svemu, od ustajanja iz kreveta do beznačajnih stvari tipa koji se rukav prvi navlači. MM i ja nismo baš organizovani, ali se trudimo radi nje (spavanje, obroci u bar približno vrijeme).
Pozdrav
Imam djecaka starijeg 7 godina. Krenuo je sa nepunih 6 u prvi razred i tu je bio dobar ,znatiželjan ,stalno je zapitkivao i dobivao je jako pozitivne utiske od uciteljice. U drugom razredu smo ga prebacili u novu skolu jer smo kupili stan u blizini. Tu nastaje problem. Izgubio je koncentraciju ,doduše na ucenje ne na igre koje su ga okupirale i youtube. Skroz tako i slabo pamti ,postao je jako los dzak. Sa super petica iz prvog sveo se na dvojke i trojke ,izgubio samopouzdanje jer i mi smo lose uticali na njega nakon silnih losih ocjena. Skroz slabije i teze pamti,Lahko je poceo zaboravljati stvari koje je davno ucio. Sta uraditi ? Dosta je hiperaktivan i vrcav.
No_name, dijete je možda bilo pod stresom zbog promjene okoline, selidbe i škole. Taman se prilagodio u prvom razredu, a onda se dogodila selidba. To je stres i odraslima (znaš iz iskustva) a isto tako i djeci. Što učiniti? Tijekom ljetnih praznika treba ga motivirati da KROZ IGRU radi aktivnosti koje su na neki način vezane uz učenje. Youtube treba smanjiti na minimum, jer ekrani razaraju onu vrstu pažnje koja treba za učenje. Umjesto toga na računalu mu možeš ponuditi interaktivne igrice. Ima ih dosta.... MOji sinovi su sad već odrasli, ali u naše vrijeme mi smo koristili Čistu peticu https://www.artrea.com.hr/cd_petica.html i Cvrčkovu vježbalicu. Sad vidim da i na youtube imaju svoju reklamu https://www.youtube.com/watch?v=kZqcVgwPNf0, ali postoji to i u papirnatom obliku i u digitalnoj formi https://cvrcak.hr/ Imala sam stari komplet na cd-u, ali proslijedili smo dalje kako su djeca narasla. Djeca su mislila da se igraju, a zapravo su učili. Kad su odradili dio na računalu, obično sam im isprintala neke listiće za rješavanje, da ne zaborave držati olovku. Za poticanje pisanja služili su nam enigmatski časopisi za djecu. Ne znam ima li toga sada, ali na internetu se može naći križaljke za djecu, razne mozgalice i slično. Izgleda kao igra i zabava, a zapravo pomaže da dijete tijekom ljeta sačuva naučene vještine i ne zaboravi pisati, zbrajati i drugo. Osim toga, ako niste upisani u knjižnicu, sad je trenutak da to napravite. Tamo ima ne samo knjiga i slikovnica, nego često i drugih sadržaja (u našoj se moglo posuditi slagalice i digitalni materijal, audio priče i drugo). Napravite od tih aktivnosti zabavu. Istražite malo zajedno što daje dobre rezultate. Moji su dečki od malena bili dobri matematičari, ali nisu voljeli pisati. Stariji nije volio ni crtati, ali kad sam mu nabavila nacrt bazena (pravi profesionalni građevinski nacrt i nacrt elektroinstalacija) sreći nije bilo kraja. Mlađi je u toj dobi (a i danas) više volio pripremati hranu, pa mu je zabava bila sjeckanje voća za voćnu salatu i to je dobio pravi nož, ne preoštar, ali nikakvo plastično smeće. Eto... to je bilo nabacivanje ideja. Treba krenuti od onoga što dijete voli i naći mu zabavu koja će istovremeno biti i korisna.
Ovdje sam našla enigmatiku za djecu: https://www.pricazatebe.com/tag/enigmatika-za-djecu/
No_name, još sam samo htjela reći da te aktivnosti učenja kroz igru ne smiju dugo trajati, ali trebaju biti redovite (svaki dan ili još bolje, svaki drugi dan). Ljeti je isto tako važno djetetu osigurati dovoljno kretanja (bazen, igralište, sportovi) a kad se umori od toga, sjesti i zajedno čitati slikovnice... Ja sam svojima znala pročitati slikovnicu do pola i onda ih ostaviti (treba kuhati ručak i slično
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom