Pretpostavljam da je to prvo dijete. Oprosti ,ako sam preizravna, ali i sama sam imala sinka koji je baš jednako tako kod logopedice samo radi izgovora slova r, radio problem. Ne jer je imao neki problem on sam, već jer je bio prepoticano prvo dijete kojemu je štošta bilo podređeno.
Evo primjer... Ne sjećam se da sam tad ikad sinu rekla Šuti... i vozim se tako s prijateljicom koja ima dvoje djece i ona starijem bez pardona kaže: Šuti Ja sam tad uistinu mislila da kako je okrutnu, tako malom djetetu reći Šuti... Ja bih svojemu rekla: Treba mi malo mira... pa ako bi nastavio opet bih molila malo mira ili bih mu rekla da je to posljednja stvar koju mi može reći ili da ćemo se sad igrat tko može dulje biti tiho ili Budi tiho, ali nikad Šuti... I dijete se tako ponašalo svugdje, naučeno da su njegovi osjećaji jako važni, da su važni osjećaji drugih ljudi, da se nikome ne kaže Šuti, da se uvijek može nekog još malo saslušati... Radila sam tako iz najbolje namjere, a zapravo dijete nije imalo prilike naučit ušutit odmah i sad kad zatreba. Vjeruj mi, sve je to sad naučio, tako će i tvoje dijete...
A logopedici kaži da ćeš čekati vani, jer vjerojatno će sin biti mirniji i poslušniji bez tebe, a i ti. I daj blagoslov ženi da uvjetuje ponašanje tvog sina na satu kako ona smatra da treba.