Slazem se, ja samo ne znam kako da ga natjeram. Mogu mu ja reci "moras", ali on ne slusa. Onda obicno dodje do "neces dobit ovo ili ono" onda nekad popusti, a ja sam stvarno vec umorna od svega.
Slazem se, ja samo ne znam kako da ga natjeram. Mogu mu ja reci "moras", ali on ne slusa. Onda obicno dodje do "neces dobit ovo ili ono" onda nekad popusti, a ja sam stvarno vec umorna od svega.
Pa, nemoj tjerat...
1. Reci jednom, ozbiljno, strogo...Danas trebaš to i to napravit... Pitaj ga Kad ćeš? I više ne spominji... Na kraju dan pitaj Jesi li...? Ako nije , aneće prvih bar 20 puta, budi razočarana i jadna...
2. Reci jednom, ozbiljno, strogo...Danas trebaš to i to napravit... Pitaj ga Kad ćeš? I više ne spominji... I više ne spominji i pusti da ne vježba i ne vježba i sramoti se pred tetom logopedicom i sramoti.... pa nakon nekog vremena će mu bit preneugodno pa će počet...
3. Ako prve dvije opcije nisu za tvoje živce, a onda motiviraj, uveseljavaj, osmišljaj i pati... Mislim nema tu čarobnog štapića...Ne moš imat i ovce i novce... Ako želiš da vježba ispravno i dostatno u toj dobi možeš ili šibom ( što nadam se nećeš) ili mrkvom ( u toj opciji ti animiraš stalno) Ili jednostavno pustiš grafomotoiku i izgovor glasova na miru, pa naučit će pisat i imat doktorski rukopis, a naglasak će mu biti neobičan sve dok ne nađe klapu u razredu koju će opponašat da se uklopi...
Jennifer, ja bih se na tvom mjestu vratila u ono doba kad je bio dvogodišnjak, pa kad nešto ne učini odmah, uzmeš ga za ruke i fizički ga vratiš ili odvedeš tamo gdje treba da završi radnju. Mislim da gubiš previše vremena na rasprave i slično, a on te ne doživljava ozbiljno. Npr., ja sam jutros svog 5,5godišnjaka morala doslovno uzeti u naručje i odvesti ga u wc da opere zube i umije se, jer je već bio krenuo s onim "evo sad ću", pa nikada krenuti. Nadam se da kužiš na što mislim. Malac je zaigran, ne doživljava vas ozbiljno i trebate mu blago i odlučno dati do znanja da mislite ozbiljno. Nije ništa strašno, i moji svako malo uđu u tu fazu, a ovo mi je najbolji način kojim rješavam situaciju, bez puno dreke, galame i natezanja. Što sE igračaka tiče, moji će napraviti bilo koji kućni posao, samo mrze pospremanje igračaka. Onda se dogovorimo, oni meni pomognu oko mojih poslova, a ja njima oko spremanja igračaka. Na kraju čak bude i zabavno, ono kvalitetno zajedničko vrijeme i te fore
Ma joj, nema sto nismo probali, nikad mi nije zao dat novaca za bilo sto vezano uz crtanje, slikanje, modeliranje, ima u sobi cijelu policu svakakvih bojica, tempera, plastelina, gline, kin pijeska i sl., al to njega zanima 3 min, onda skuzi da nije dovoljno vjest da napravi sto zeli i odustane. Pa se ja na kraju sama igram.
Mislim dijete ima 5 i po godina... U redu je da mu je grafomotorika slabija, da ne uživa u bojanju i crtanju... Možda doraste do bolje grafomotorike, možda mu se crtanje svidi, možda ne... Ali da se sad cijela obitelj treba prilagođavati tom velikom problemu da maleni ne boja unutar crta... Meni jE to pretjerivanje... Ono ponudiš , dijete ne želi, pa ponudiš opet za par tjedana... I važnije je naučit ga da je ok da mu ne ide, i da se i ono što ne ide treba napravit, nego grafomotoriku i uživanje u bojanju. Vježbice koje je dobio za zadaću U Suvagu mora, a bojat, brate mili, ne mora. Govorimo o pametnom djetetu koje čita od četvre godine i s pet i po ima lošiju grafomotoriku. Pa, nismo svi za sve i ne moramo biti.
Možda sam radikalna, ali eto mene ta lošija grafomotorika ne bi previše brinula. Zna li zavezat vezice na cipelicama? Eto,. to bih ga ja učila. Ili recimo da samostalno maže namaz na kruh i reže kruh. To su sve vježbe fine motorike koje su korisnije petogodišnjaku od bojanja unutar crta.
Ma sve pet Casa, nismo svi za sve stvoreni, ali grafomotorika može itekako zagorčati život djetetu u školi, jer nije smisao u bojenju unutar crta. Kad se radi diktat, kontrolni i slično, potrebna je brzina i vještina, a ako dijete nema brzinu i vještinu, test može ispasti lošiji nego što bi inače bio. Pa čak i prepisivanje s ploče može biti noćna mora djetetu koje npr. prečvrsto drži olovku u ruci, pritišće bilježnicu i umori mišiće šake za 5 min, za razliku od djeteta koje ima normalan hvat olovke i ne predstavlja mu problem ispisati gradivo u bilježnicu.
Jennifer, za te specifične probleme ne znam što da ti kažem osim da ti logopedica i psihologinja trebaju dati konkretne upute što učiniti. Lako je uočiti problem, ali treba ga znati riješiti.
Casa, ne zna ništa od toga.
To za grafomotoriku su nam isto rekli na Suvagu, tj. da trebamo vježbati, a i u vrtiću. Ali to sve spominjem onako ovlaš, mene kod njega brine njegova pažnja i koncentracija, a izgovor i grafomotorika može bit i ne mora kako treba.
Znam za to i nema puno igračaka u vidokrugu, sve je spremljeno po ladicama, kutijama... ovo što je vani je više za dekoraciju.
Istina, u ladicama ima puno. Ladica s puzzlama, ladica s društvenim igrama, ladica sa svaštarijama... I rijetko uopće otvara te ladice, jer smo sad dok je još lijepo više vani, a i voli sudjelovati u svemu što radim... ali kad otvori, onda brzo prelazi s jedne na drugu. Sad sam se sjetila, jedino Habin voćnjak možemo odigrati nekoliko partija za redom.
Ma gle, razumijem ja da je grafomotorika u školi važna, ali dijete ne ide u školu i neka djeca ni uz vježbu nemaju super grafomotoriku već se bore s diktatima i pločom i lošom grafomotorikom i jednog dana izrastu u sretne mlade ljude.
Moji prijedlozi su služili tome da dijete shvati da je fina motorika potrebna za mnoge stvari koje su djetetu korisnije od grafomotorike. Pretpostavljam da će motivacija biti veća ako sam treba narezati kruh i namazati nego ako sam treba riješit ove zadatke. A jedno je s drugim usko povezano. I da i rezanje kruha i vezanje vezica vježba koncentraciju i pažnju.
S tim da se meni ne čini da imate neki Problem, već samo da se djetetu ne da radit ono što mu se ne da radit. Uz to, dijete je naučilo da se sve te stvari, tipa pospremanja ipak nekako obave i bez njegove silne koncentracije i elana... Meni se to čini uobičajeno i očekivano za tu dob i ne bih se brinula.
Od psihologice i od teta u vrtiću sam uglavnom na njegove probleme s pažnjom dobila odgovor da je to "takvo dijete" i uglavnom to stavljaju u nekakav kontekst s njegovom darovitošću, kao on je uvijek u "višim" stvarima pa ne obraća pažnju na ove "prizemljene", a ja ne znam da li da to prihvatim kao tako ili kopam dalje.
casa, i ja inače baš tako kako kažeš, ne radim od toga preveliki problem, malo vježbamo kad mu se da i to je to, a onda se s vremena na vrijeme dogodi neka situacija ili komentar sa strane pa se zapitam nisam li svemu tome pristupila olako i možda nešto propuštam njemu na štetu...
Komentari na pažnju i koncentraciju? Ili komentari na grafomotoriku?
Jen, ja bih ti savjetovala da slijediš svoj unutarnji osjećaj. Ako misliš da treba kopati dalje, onda učini to. Ako se slažeš sa tetama i psihologicom, onda pusti.
Kod svoje isto vidim taj problem, no kad je u vrticu ponasa se drugacije i vidim da daje bolje rezultate. Jednako tako i uz oca, koji joj predtavlja veci autoritet.
Dakle, mislim da je kod nje samo stvar okoline. Ako je okolina disciplinirana i dosljedna, takva ce biti i ona, a ja moram dati sve od sebe da joj takvu okolinu i ostvarim; sto meni nije nimalo jednostavno, posto mi je ponekad van svake kontrole.. :D
evo mene opet..
neko vreme sam iskulirala, skapirala da je to normalno i gledala da vidim kako da se nosim sa tim...
sad vec opet na svakom koraki dobijam potvrdu da on ima problem sa paznjom
krenuo je na treninge gimnastike, mm bio na prvom i kaze da je sav pogubljen - svi na jednu stranu, on zamisljen na drugu, privuce mu paznju neka sprava on ode... trener nesto 2-3x ponavlja, on nikako da cuje, druga deca gledaju sta se radi, on na svoju stranu zeva... ali kao, ajd, prvi put je... Juce mm pita ima li napretka, trener kaze maaaaalo... Da napomenem, gimnastika je njegova zelja, hoce da ide i svaki put dodje zadovoljan sa treninga.
obuce se na pola i zastane, ne zna sta je poceo da radi..
u vrticu dekoncentrisan cim ga nesto ne zanima...
ima otpor prema dosadnim stvarima (za njih se samo 'iskljuci'), a i prema nekim koje mu ne idu (to je vec odvojena prica)
stomatolog mu jedva popravi zube, jer on svaki cas zapitkuje - cemu sluzi ovo, cemu ono, a da ti ispricam ovo... mislim da je covek bio srecan kad smo zubice popravili da odmori malo od napornog pacijenta
u medjuvremenu svasta naucio, sa brojevima najvise - sabiranje, oduzimanje, jednostavnije mnozenje... masta radi 100 na sat, cita oba pisma, pise, postavlja neverovatna pitanja.... ali muka za proste stvari tipa obuj se, obuci se, jedi (moramo da ga podsecamo da je zapoceo nesto od ovoga)
eto, ukratko...
Posljednje uređivanje od lady.x : 09.03.2016. at 08:34
i sve ovo sto ste naveli - crtanje, modeliranje, pazle... sve to voli, nemam problem da ga na to sad teram radi treniranja paznje... imam problem sa nekim prostim stvarima, znate onu 'dal sam dos'o il sam pos'o', e takav je on...
Da te "utješim" - neke stvari prođu, a neke nikada... Imam sina (osmaš) kojem moram govoriti "jesi li spremio knjige u torbu za sutra", imam brata kojem mama i dan danas govori "idi se ošišati" i slično...
U konkretnoj situaciji porazgovaraj s trenerom, upozori čovjeka na to da je dijete rasterseno, pa zamoli da ga pozove imenom kad treba nešto napraviti. Isto će ti vrijediti i za školu - treba učitelju/ci reći da ga nadzire i zovne ako odluta.
Moj sin ima na mobitelu nekoliko različitih alarma, jer bez toga ne funkcionira - zaboravi otići na informatiku, na dramsku... Neki dan je otišao u školu, a bio je nenastavni dan. Srećom, stanujemo 200 m od škole pa nije bio nikakav problem, ali on jednostavno NE ČUJE bitne informacije jer (kao i tvoje dijete) zuji.... Martin u oblacima.
Sretno!
Ima trikova, ja sam ih doznala od logopeda, a dosta toga smo i doma radili:
- nauči ga slušati: imaš audio priče na cd-u (ako nemaš, skini s nekog od servera tipa balkandownload - imaš tamo Andersenove bajke i kojekakve dječje priče u mp3 i audio formatu)
- čitaj mu slikovnice
U oba slučaja kreni s kratkima (2-3 minute), pa kasnije produlji vrijeme slušanja.
Učite stihove napamet.
Traži ga da ponovi što si mu rekla. Tako ćeš i sama provjeriti da li sluša, a i on će učiti slušati sam sebe.
Igrajte igru "kalodont" ili ako vas bude više - pokvareni telefon. Igrajte igru "nastavi niz" (to je ono kad naizmjence govorite i morate pamtiti tekst koji je sve dulji: Ja - Ja idem - Ja idem u - Ja idem u školu ....
Traži od njega da se "stavi u tvoje cipele" i da ti kaže kad je vrijeme da idete van, pripremite večeru i slično.
Nauči ga na sat.
Ima još grupnih igara za povećanje pažnje - to obično rade odgajaetlji u vrtiću jer za to treba veći broj djece (unakrsno dodavanje lopte u krugu s prozivanjem imena ili brojeva koji su klincima dodijeljeni).
Evo, tu ima još ideja: http://www.planetzoe.hr/razvoj-govor...skolskoj-dobi/
Hvala uno
Od ovoga stosta mogu probati. Vec sad vidim da bi imao problem sa slusanjem prica na cd-u, osim ako narator nije ekstra nadahnut, ali moram probati...
I koliko danas pokusavam sa ovim da se stavi u moju kozu...
Na igrice tipa kaladonta i sl. pristaje, neke takve jezicke vec igramo... Motivisan je taj kad treba da pobedi i pokaze sta zna..
Kada se, zapravo, može od njih očekivati duža pažnja?
Mojoj će u aprilu pune tri, a pažnja joj je kao kod muhe. Jedino je drži "crtanje" vodenim bojama, i to u komadu najviše pola sata. Je l još mala da bi od nje očekivala fokus duži od par minuta? Čitanje slikovnica izdrži 2-3 minute, ne dopušta čitanje teksta, samo brzinsko prelaženje preko slike.
U dobi od 3 godine puno više ne možeš ni očekivati. Upravo to je razlog zašto sustavne terapije kod logopeda (2x tjedno) kod djece sa smetnjama izgovora obično ne započinju prije četvrte godine. Čeka se da dijete može zadržati pažnju pola sata na onome što s logopedom radi.
Vraćam se na tvoje pitanje:
Pažnja ti se dijeli na tri vrste (sad ću se teško sjetiti kako se zovu):
- iznenadna (štajaznam, lupiš vratima pa dijete okrene glavu)
- spontana (to je ovo što si opisala - dijete se koncentrira na aktivnosti koje voli)
- usmjerena (to je voljna aktivnost, kad se dijete može svjesno usmjeriti na ono što učiteljica govori - ali ne očekuje se u prvom razredu da traje dulje od 15-20 minuta)
Dobro si počela - interval pažnje se gradi na aktivnostima koje dijete voli (osim ekrana - to su poznati razarači pažnje, pogotovo ako nisu interaktivni) a to je u ovom slučaju crtanje.
Meni je bilo nezamislivo da moji u dobi od 3 godine crtaju pola sata. Aliii igrati se s legicama - to je već bila druga priča. Moj mlađi je kasnije zavolio crtanje, stariji nikada - to mu je mrska aktivnost.
* * *
U dobi od 3 godine djeca će se već biti u stanju dulje zaigrati s drugom djecom, pa ni to ne treba ispustiti iz vida kao motivator za zadržavanje pažnje na jednoj aktivnosti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 09.03.2016. at 10:06
I samo da jos dodam. To nema veze sa odgojem i postavljanjem granica. To je u njemu.
Hvala Peterlin!
Bolje pitati, nego se poslije kajati . Prvo nam je dijete i stvarno nemamo pojma šta u kojem dobu od nje možemo očekivati.
Malo sam čitala temu, mojoj odgovara ovako kako Peterlin piše. Sama traži red i to u svemu, od ustajanja iz kreveta do beznačajnih stvari tipa koji se rukav prvi navlači. MM i ja nismo baš organizovani, ali se trudimo radi nje (spavanje, obroci u bar približno vrijeme).
Pozdrav
Imam djecaka starijeg 7 godina. Krenuo je sa nepunih 6 u prvi razred i tu je bio dobar ,znatiželjan ,stalno je zapitkivao i dobivao je jako pozitivne utiske od uciteljice. U drugom razredu smo ga prebacili u novu skolu jer smo kupili stan u blizini. Tu nastaje problem. Izgubio je koncentraciju ,doduše na ucenje ne na igre koje su ga okupirale i youtube. Skroz tako i slabo pamti ,postao je jako los dzak. Sa super petica iz prvog sveo se na dvojke i trojke ,izgubio samopouzdanje jer i mi smo lose uticali na njega nakon silnih losih ocjena. Skroz slabije i teze pamti,Lahko je poceo zaboravljati stvari koje je davno ucio. Sta uraditi ? Dosta je hiperaktivan i vrcav.
No_name, dijete je možda bilo pod stresom zbog promjene okoline, selidbe i škole. Taman se prilagodio u prvom razredu, a onda se dogodila selidba. To je stres i odraslima (znaš iz iskustva) a isto tako i djeci. Što učiniti? Tijekom ljetnih praznika treba ga motivirati da KROZ IGRU radi aktivnosti koje su na neki način vezane uz učenje. Youtube treba smanjiti na minimum, jer ekrani razaraju onu vrstu pažnje koja treba za učenje. Umjesto toga na računalu mu možeš ponuditi interaktivne igrice. Ima ih dosta.... MOji sinovi su sad već odrasli, ali u naše vrijeme mi smo koristili Čistu peticu https://www.artrea.com.hr/cd_petica.html i Cvrčkovu vježbalicu. Sad vidim da i na youtube imaju svoju reklamu https://www.youtube.com/watch?v=kZqcVgwPNf0, ali postoji to i u papirnatom obliku i u digitalnoj formi https://cvrcak.hr/ Imala sam stari komplet na cd-u, ali proslijedili smo dalje kako su djeca narasla. Djeca su mislila da se igraju, a zapravo su učili. Kad su odradili dio na računalu, obično sam im isprintala neke listiće za rješavanje, da ne zaborave držati olovku. Za poticanje pisanja služili su nam enigmatski časopisi za djecu. Ne znam ima li toga sada, ali na internetu se može naći križaljke za djecu, razne mozgalice i slično. Izgleda kao igra i zabava, a zapravo pomaže da dijete tijekom ljeta sačuva naučene vještine i ne zaboravi pisati, zbrajati i drugo. Osim toga, ako niste upisani u knjižnicu, sad je trenutak da to napravite. Tamo ima ne samo knjiga i slikovnica, nego često i drugih sadržaja (u našoj se moglo posuditi slagalice i digitalni materijal, audio priče i drugo). Napravite od tih aktivnosti zabavu. Istražite malo zajedno što daje dobre rezultate. Moji su dečki od malena bili dobri matematičari, ali nisu voljeli pisati. Stariji nije volio ni crtati, ali kad sam mu nabavila nacrt bazena (pravi profesionalni građevinski nacrt i nacrt elektroinstalacija) sreći nije bilo kraja. Mlađi je u toj dobi (a i danas) više volio pripremati hranu, pa mu je zabava bila sjeckanje voća za voćnu salatu i to je dobio pravi nož, ne preoštar, ali nikakvo plastično smeće. Eto... to je bilo nabacivanje ideja. Treba krenuti od onoga što dijete voli i naći mu zabavu koja će istovremeno biti i korisna.
Ovdje sam našla enigmatiku za djecu: https://www.pricazatebe.com/tag/enigmatika-za-djecu/
No_name, još sam samo htjela reći da te aktivnosti učenja kroz igru ne smiju dugo trajati, ali trebaju biti redovite (svaki dan ili još bolje, svaki drugi dan). Ljeti je isto tako važno djetetu osigurati dovoljno kretanja (bazen, igralište, sportovi) a kad se umori od toga, sjesti i zajedno čitati slikovnice... Ja sam svojima znala pročitati slikovnicu do pola i onda ih ostaviti (treba kuhati ručak i slično ) a ako ih je baš jako zanimalo, pročitali su sami do kraja. Osim toga, radili smo vlastite slikovnice u PowerPointu i "na ruke", uvezivali njihove crteže i tekstove pomoću klamerice, igrali se škole (oni učitelji, ja učenica) itd... Uvijek čovjeku nešto padne na pamet. Omiljena zabava bila je i obrada kartonskih kutija svih veličina. Od velike kutije (od hladnjaka) napravili smo kućicu za njih, a od kutija za cipele kuće za lutke.