Mi smo podstanari. Imamo izrazito pozitivna iskustva u svih ovih 6 godina. Pozitivna jer najmodavce nismo vidjeli od kad smo uselili do kad smo izlazili, čuli smo se po potrebi, s jednima smo ostali i u kontaktu (zbog posla, inače ih također nismo čuli kad smo bili u najmu).
Pretpostavljam da je to sreća, a možda je nesreća naći loše stanodavce. Mi u startu odredimo svoja pravila kao najmoprimci i ako se nađemo ok ako ne traži dalje. Nikad nisam bila u situaciji da moram hitno naći drugi stan jer mi je netko otkazao, to su stvari koje dogovoriš unaprijed. Dok sam u najmu ponašam se kao da je moj stan, jer ako ga plaćam i je moj, tko se s tim ne slaže nije moj najmodavac. S druge strane mi zaista brinemo i održavamo stan kao da je naš, sve plaćamo na vrijeme i nismo bučni.
Kako Casa zastupa anti najam stajalište, tako ja zastupam pro najam. Puno manje sam potrošila i više dobila u najmu nego da sam uzimala kredit za svoj stan. S tim u slijedu upravo ćemo uspjeti doći do svog prostora za puno manje novaca i puno brže nego da smo plaćali ratu i kamatu na 20-30god.
Ne smatram da je davanje novaca na najam bacanje novaca (to mislim za kamate na kredite), moraš negdje živjeti, nešto jesti i obući se, to nije bacanje novaca nego treba uključiti u fiksne troškove života.