Mislim da su nastavničke plaće prilično male, pa bi taj mali postotak povećanja koji se traži trebao svima, a što se tiče kriterija kvalitete ne znam zašto bi baš nastavnici bili ti kojima bi se trebala ocjenjivati kvaliteta, a ne recimo doktori, razni državni službenici i tome slično. Osim toga, ne znam koji bi to bili kriteriji po kojima bi se vršilo takvo ocjenjivanje, odnosno vrlo je teško naći nekakav čvrsti objektivni kriterij.
to je nešto oko čega ćemo se lako složiti, objektivno vrednovanje kvalitete rada i rezultata istih, nagrađivanje i stimuliranje vrijednih i kreativnih. ogromni sustavi se teško i sporo mijenjaju, prevladava politika "ne talasaj". ja radim u visokom obrazovanju i zaista sam šokirana "proizvodom" koji mi dobijemo na "daljnju obradu". od nas se očekuje gotovo nemoguće, jer neki od njih ne da nemaju osnovna temeljna znanja, nego su na rubu nepismenosti, ne znaju učiti...
da previše ne generaliziram, ima zaista krasnih i zainteresiranih i pametnih, ali sve su rijeđi. i oni i ovi za koje se zapitam kako su uopće završili osnovnu školu, ulaze mi u statistiku, od mene se traže izvješća o prolaznosti i ako je ona niska (ispod 50%), ja se moram samoanalizirati i opravdavati, da ne duljim, u meni je problem što nisam nekog tko mi pomoćni glagol biti piše sa "tvrdim" č (ču, češ, če...), mailove koje mi šalje nema potrebe potpisati i pristojno nasloviti, osposobila da uspješno položi završni ispit na mojim predmetima.
oni mene ocjenjuju i ako daju loše ocjene, problem je u meni, naravno, a davno ih je negdje netko trebao osposobiti za uspješno studiranje.
ali, sa roditeljima "moje dijete i ja uvijek smo u pravu" i ravnateljima koji se grčevito bore za tu fotelju, za vratom, ne čudim se učiteljima da idu linijom manjeg otpora. osobno, podržavam ih u štrajku, jer mi je jasno da glavni motiv nije 4% svima, već to što se išlo kupovati liječnike, a ne vratiti onih oduzetih 4-13% uz obećanje da će biti prvi kad se bude moglo.
Pa ono, nama kao roditeljima bi trebao biti veći problem tko će učiti našu djecu ako oni koji su nezadovoljni potraže negdje drugdje sreću.
Ravnatelji se plase tuzbi ako izidju javno s podacima tko strajka,a tko ne.
Ja radim,ne podrzavam strajk jer nije vrijeme za to. O tome kako jedan sindikalist podrzava ekonomski program (koji nitko nije vidio) oporbene stranke nekom drugom prilikom.
Mene smeta sto djeca dodju u skolu,vide i znaju da prof. radi i ne dodju na sat vec se okolo setaju. Vidjela na svoje oci.A ja sjedim sama u ucionici. Ili s troje ucenika.
A vjerojatno djeca doma pricaju da je kaos u skoli.
I jest. Ali zahvaljujuci i njima.
A istodobno moje bolesno dijete cuva babysitter. Tko se brine o pravima mog djeteta?
Morala sam se istresti.
Nece doci jer je pritisak vrsnjaka strasan. Pritiscu lijencine i neradnici. Ako i dodje par ucenika okarakterizirani su kao slabici od strane drugih.
Znaju,receno im je da odredjeni prof radi,ali se i dalje setaju okolo koristeci i inace kaoticnu situaciju.
Jedino pitaju hoce li dobiti neispricane satove. To im je okosnica svega.
Jaoooo ljuta sam
Naši se šetaju po gradu jer nitko u višim razredima ne radi. Boravak radi ali samo ih pola dolazi a igrati se može i doma.![]()
Ako se šeću po gradu meni je to isto normalno, osim što je očekivano da kliznu sa nastave mislim da i nije OK od njih očekivati da budu jedan sat u školi, pa dva ne, pa jedan opet da itd.
Ja se ne mogu sa sindikalnim vođama solidarizirati nikako. Jednostavno ne mogu stat uz te ljude pa sam se ispisala iz sindikata. Kakvi su to sindikalisti koji komentriraju maltene svaku političku temu koja je na dnevnom redu?
Ti ozbiljno ne vidiš razlog zašto bi se ocjenjivala nečija kvaliteta rada?
Ja pak mislim da se treba ocjenjivati svačija kvaliteta rada. I liječnika, i službenika na šalteru i.... Samo što nisam nikad ni čula ni vidjela da je itko iz njihovih sindikata se zalagao za išta od toga, a valjda oni sami najbolje znaju što i kako bi se moglo. A sigurno i znaju zašto se za to ne zalažu...
Last edited by sillyme; 29.09.2015 at 13:18.
Pa ne, nisam napisala da se ne treba ocjenjivati kvaliteta rada, nego da ne znam zašto bi baš nastavnici bili ti čija bi se kvaliteta rada trebala ocjenjivati, ako se ne ocjenjuje kvaliteta rada drugih zaposlenika države tj. onih čija se plaća isplaćuje iz proračuna. I kao što rekoh, lako je reći da se treba ocjenjivati kvaliteta rada, treba definirati kako bi se to napravilo.
Ljuta sam jer moje dijete ispasta dok sam ja prisiljena sjediti u skoli s par ucenika ili nijednim.
Razumijem ja da ucenici koriste situaciju ali neka se onda svaki roditelj koji zna da mu dijete seta (iako ima organiziranu nastavu) i ucenik koji seta zapitaju tko sve zapravo doprinosi kaoticnoj situaciji?
Ne kužim baš tvoju logiku. Znači slažemo se da se nema objektivnog ocjenjivanja kvalitete rada, slažemo se da bi je u načelu trebalo uvesti, i... i ja mislim da dok toga nema ne treba davati podršku linearnom povećanju plaće svima uz izgovor "jer tako je kako je" a ti misliš da treba dati podršku "jer ni drugdje nije bolje"?!
Oprosti perla, ne razumijem te. Ti si na poslu, ne štrajkaš, kako onda tvoje dijete ispašta?! Pa onda ispašta svaki dan dok si na poslu.
Mislim da stvarno nije u redu očekivati od učenika i roditelja da vode računa o tome tko štrajka a tko ne, pa da djeca dolaze u školu na svaki drugi ili treći sat, a između bi trebali raditi - što točno??
Ja svoje dijete nikad ne bih poslala u takvu situaciju (i nisam).
Ali plaće u prosvjeti realno jesu preniske, nastavnici su potplaćeni, to priznaje i vlast, onda se tu radi o nekim obećanjima od ranije (taj dio priznajem baš i ne znam), dakle nije ovdje u pitanju situacija da si je netko, eto, zamislio da bi veću plaću. Privatni i državni sektor nije baš jednostavno uspoređivati - evo, ja ti postavljam vrlo jednostavno pitanje, a to je kako bi i na koji način trebalo mjeriti kvalitetu rada nastavnika. Jer u svom prvom postu ti npr. govoriš o feedbacku od strane učenika i roditelja, a to je, mislim, potpuno neprihvatljiv način.
pa moglo bi se, ne znam, brojem dodatnih projekata. Ono, ako je netk uključen u sto aktivnosti i dodatnih projekata i vodi uz to školske novine, boćanje i sadi lavandu u vrtu škole - taj zaslužuje i veću plaću.
Baš mi je kolega pričao da na fakultetima već postoje mehanizmi povrata informacija (zadovoljstvo studenata) i to nije samo za ukras i iso 9001 nego se koristi kao mehanizam vrednovanja koji utječe i na plaće. Za osnovnu školu (niže razrede) moglo bi se dati roditeljima da ocjenjuju, a za srednju pola pola - ocjena roditelja + ocjena učenika. Naravno, nije samo to nužno za određivanje prihoda/koeficijenta, ali svakako jest jedan od elemenata. Pa mjerenje zadovoljstva klijenata je standardna procedura. Lijepo je marta rekla da to nije nikakav problem. Ali time se netko treba baviti.
I tko bi tu molim lijepo garantirao objektivnost "korisnika". Pa zamislite samo što se već sada priča o pritisku roditelja i iznuđivanju ocjena, a što bi tek u situaciji da nastavniku plaća ovisi o zadovoljstvu roditelja bilo.
I kako bi uopće roditelj mogao ocijeniti nastavnika kojeg nikad ne sluša na predavanju? Dajte, ljudi.
Pa ima i drugih metoda... Ja ovo gledam usko, iz svojih cipela, kako se rade procjene našeg rada (ocjena zadovoljstva klijenata).
Uostalom, marta je rekla nešto jednostavno - ravnatelj postavi ciljeve i nadzire njihovo izvršenje. Game over. Neš ti fašizma, kad treba raditi svoj posao.
Last edited by Peterlin; 29.09.2015 at 14:49.
Pa to se da jednostavno urediti kako je bilo uređeno u više škola stranih jezika u kojima sam radila. Svatko od nastavnog osoblja mora provesti određeni broj sati na satima svojih koega gdje po detaljno sastavljenom upitniku ocjenjuje rad na satu. Tako sam uči od kolega, daje povratnu informaciju kolegi i poslodavcu te stručna služba škole može reagirati u slučaju da je potrebno i donosi se nekakva ocjena rada svakog nastavnika. I jednostavno se utvdri da dio sati možeš odslušati u svojo matičnoj školi a dio moraš u susjednim školama. Uvjerena sam da bi i kvaliteta nastave, kad bi nastavnici svaki sat mogli očekivati nenajavljenog kolegu, bila viša.
Uz ovo bih još pratila napredovanje učenika... Odnosno ako je peti razred u tom razredu prosječna ocjena iz hrvatskog bila 4,2 u šestom je ili veća ili manja... i to bih ubrojila u koeficijent za izračun plaće.
Da,ja sam na poslu,ali ne radim. Prisiljena sam tamo sjediti i ne smijem upisati sat jer nastavu ne mogu izvoditi.
Djeca od petka znaju tko radi(u mojoj skoli je to 90%prof). Oni svejedno ili ne dolaze u skolu ili se secu okolo.
Da Mima moje dijete ispasta jet je bolesno sa skoro nepoznatom osobom.
Da moje dijete ispasta jer ce se ti satovi morati nadoknaditi.
Da moje dijete ispasta jer ce tada opet biti s cuvalicom.
Da neka djeca,a i neki roditelji su vrlo komotni i bezobrazni.
perla, mislim da si se na krive namjerila, to bi trebala sa svojim nadređenima rješavati. ne sa djecom i roditeljima.
Djeca sa pravom ne dolaze u školu ako im nitko nije eksplicitno rekao da je štrajk završen.
Zašto bi djeca dolazila u takvu neizvjesnu situaciju?
Ako ti je dijete bolesno uzmi bolovanje, bio štrajk ili ne.
Pa, za početak kao roditelj smatram da postoji i aspekt rada nastavnika koji nije predavanje a koji je također bitan - npr. komunikacija sa mnom kao roditeljem. Način na koji je organiziran rad. Način na koji se moje dijete (de)motivira za učenje i rad. Itd.
Ne vidim ništa sporno o tome da se i nas pita što mislimo. A u starijoj dobi i učenike same. Itekako postoje sasvim jasne i kvantificirane metode kojima se dolazi do objektnivih rezultata takvih ocjenjivanja - samo naravno treba to i htjeti provoditi.
Drugi aspekt je ocjena rada drugih kolega nastavnika (objektivna naravno - znači, ne od nekog s kim se pije svaki dan kava u zbornici)
Treći je neovisni testovi ocjene znanja učenika - iz njihovih rezultata sam više nego sigurna da se vidi tko je kvalitetan i dobar predavač i nastavnik, a tko nije.
Suma svega toga - ocjena kvalitete rada. A ne "on radi 20 godina pa evo mu 5% dodatka na staž."
Pa ne, jer te svi koege koji rade u istoj županiji recimo mogu pratit... jer si dužan dati ispite znanja na uvid na svakom satu te nastavne godine... I pripreme za svaki pojedini nastavni sat tijekom cijele godine imat uz sebe na svakom satu... I na kraju krajeva, postoje standardizirani ispiti znanja koje roditelji kupuju a djeca pišu pa je valjda jasno da ako je dijet dobilo 2 ne može imat 5 na kraju godine...
Pa zašto, Mima? Mislim ne tvrdim da je ova metoda bez ijedne mane, ali je definitivno najpravednija dosad izmišljena metoda vrednovanja rada u nastavi...
Pa zato što je to metoda vrlo ovisna o osobi koja ocjenjuje i njenoj objektivnosti. Tu se dakle može uplesti svašta - kolegijalnost, ljubomora, nezainteresiranost, želja da nikome ne naštetiš itd.
Ja recimo redovito na raznim tečajevima i predavanjima na koje idem predavaču dam najviše ocjene, bez obzira na to što stvarno mislim.
bar bi nastavnici trebali znati objektivno ocjenjivati, to bi im trebala biti "profesionalna deformacija"
Pa. ali ideja je da svakog pojedinog nastavnika ne ocjenjuje jedan nastavnik već dvadesetak nastavnika u mjesec dana, pa to je onda dvjestotinjak ocjena u školskoj godini... I ti ljudi koji ocjenjuju su i sami ocjenjivani, pa vjerujem da bi pokušali biti objektivniji.. a i to ne bi funkcioniralo na principu Ocijenite kolega od 1 do 5... već s detaljno razrađenim upitnikom o tome kakva je atmosfera na satu, kakav je uvod u temu, koliko su djeca zainteresirana, kakav je govor tijela nastavnika, koliko vremena djeca imaju za feedbeck...
Mislim, to se po privatnim školama radi i funkcionira... Onaj koji ocjenjuje svjestan je da to radi za plaću, svoju, i ne zanima ga da povećava tuđu ili ju smanjuje, već da svoju zaradi... Tu može u potpunosti kontrolirat situaciju, pokušat biti objektivan, a na svom satu nikad ne zna što mu kolega može spočitnut... I nevjerojatno je koliko toga nastavnik može naučit od tih upitnika koje su popunili nejgovi kolege, naravno anonimno a koji mu se daju na kraju mjeseca... Jednako kao i na tuđim satima... Mislim da na ovaj način ljudi uistinu cjeloživotno se obrazuju, ono kuju svoj obrt...
I ovo ne košta gotovo ništa, osim plaćanja sastavljanja upitnika, i malo više posla stručnoj službi... Ono za ovakvo što nije potrebna nikakva grandiozna reforma, nikakva ogromna sredstva... I naravno, ovi sati koje pojedini nastavnik treba provesti na satovima kolega spadali bi u ono vrijeme pripreme nastave, jer to i jesu. Čovjek uči od kolega kako se bolje pripremit za nastavu.
Na mjestima gdje se zarađuju novci stvari generalno drugačije funkcioniraju. U privatnoj školi bi i feedback roditelja koji plaćaju uslugu bio objektivnija kategorija.
No, ne mislim da je ovo loš princip, dobar je i zanimljiv, i donio bi korist već samim time što bi nastavniku na satu sjedila "kontrola".
Ali donio bi i potrebu za više novčanih sredstava, jer bi nastavnici dobili dodatni posao.
ha ha znači sad se ne pripremaju za nastavu, plaćeni su za nešto što ne rade
Ovisi o tome bi li država kao poslodavac smatra da je to nešto extra što treba plaćati ili bi kao privatnik smatrala da je to obveza u sklopu pripreme nastavnih sati. Nastavnik ima 19-24 nastavna sata tjedno a plaćen je za 40 sati, i ja osobno mislim da u tih 40 sati rada ima mjesta za 5 nastavnih sati odslušati kolege. Eventualno putni troškovi do neke udaljenije škole i to je to.
U privatnim školama ljudi te sate slušaju i ne pada im napamet da bi ih trebali extra plaćat, jednako kao što im ne pada na pamet da je cijena nepripremljenog nastavnog sata ona za koju su plaćeni, dte da bi se priprema trebala extra plaćat....
Pa, pripremaju se za nastavu i ovo je dio te pripreme. I iskreno, u svom radnom iskustvu puno sam više kolega bez pripreme vidjela u državnim školama engo u privatnim.