A ja se nadam da nam nece porasti place nikada.
Vise od godinu dana nismo dobili profesora matematike. Radili su razni nestrucni ljudi.
U iducih par godina u nasem gradu troje matematicara odlazi u mirovinu. Pitanje je hocemo li vise ikad imati matematicara zaposlenog. S godinama ce ista stvar biti s fizicarima i kemicarima.
E sad, zasto se nadam maloj placi: svom djetetu cemo mi doma bez problema pokrpati rupe, velik broj djece nema tu mogucnost.
Eto nam sve veceg raslojavanja drustva i Huxleyevog divnog, novog svijeta u kojem ce na povrsinu isplivati oni sa znanjem koje nece biti dostupno svoj djeci. Odnosno, bit ce dostupno, ali samo deklarativno.