dakle, nadam se da će zara upasti u vrtić. doji još uvijek, a vjerojatno će dojiti i najesen kad će imati pune 3 godine.

i sad, da li da to uopće kažem u vrtiću na "upisnom" razgovoru (vjerojatno s psihologom) ili ne?

ne želim da nas se automatski etiketira, kojim god etiketama (luda mama, prezaštitnička mama, ovisno dijete, problematično dijete bla bla bla).

a opet, ne mogu ne reći, jer što kad nasred vrtića digne majcu i počne ispitivati djecu "hoćeš malo cice?", a to zna raditi kad se igra obitelji.
ili ako bude tužna/ frustrirana pa se počne derati "ja bi cicuuuuuuuuuu".

ne znam, živim u nadi da će osoba s kojom ćemo razgovarati biti dovoljno otvorena da na njeno mišljenje o zari ne utječe (previše) informacija da produženo doji.

kakva su vaša iskustva?
i to prvenstveno produženo dojene djece koja su krenula u vrtić tako stara kao i zara - znači ne jasličaraca za koje ajde to još i nije toliko čudno.