Pišem jer me zanimaju iskustva drugih mama. Više mi je puna kapa slušati kako sam svoju bebu navikla na ruke i da to nije dobro. Dakle, imam bebu od 2 i po mjeseca i priznajem da ju dosta nosim na rukama. Ali nosim ju samo onda kad plače i ne želi ležati (znači ne nosim ju jer mi se nosi onda kad nije potrebno). Spustim ju u nosiljku/korpicu (kako to vec tko kaze) s igrackama iznad svako toliko tijekom dana. Izdrzi desetak, 15 minuta unutra. Naravno, to vrijeme koje provede tako je s vremenom sve duze. Nekad nije htjela ni par minuta biti unutra. Nisam jedna od onih koje će ostaviti da beba plače dok se ne iscrpi i tako zaspe ili se umiri. Pustim ju da plače nekoliko minuta, ali ako se plač pojačava dignem ju, pa se nosimo, plešemo, pjevamo i uživamo. Znam da je ona sad još mala i da mi nije toliki teret i da će s vremenom biti sve teža, ali stalno slušam od okoline (stvarno kad dobiješ bebu svatko ima nešto za reći od rodbine do susjeda i sličnih), a i od patronažne da sam ju već razmazila. Patronažna mi je čak rekla da se beba tog uzrasta treba sama uspavati bez da ju ja uspavljujem. Dakle kad je presvucena i nahranjena da ju treba odloziti samu u krevetic ili negdje u lezeci polozaj da ona sama zaspe. Zanima kakva su vaša iskustva da vidim jesam li ja nenormalna