Neće spavati bez mene

[Peterlin]

Ma ja se divim Peterlin , ne znam nijednu ženu koja je tolko organizirana ko ona , i sve zna i za sve ima odličan savjet!

Kaee, znam da si mi puno pisala o tome da trebam smanjit očekivanja, jer da slobodnog vremena za takve ko ja trenutno nema, i da je to isključivo povremena poslastica- u potpunosti se slažem. A i kad malo bolje razmislim, tako će brzo proć to vrijeme kad su tak male i čudovišne, i sad kukam a poslije će mi falit ta vremena. To je tak.

Fala, ali nije ti to moja zasluga... Mene su moja djeca "dresirala" da se organiziram. Prije - nije bilo šanse... Ja sam ležerna i lijena. Nisam nespretna, imam brzu pamet, ali bome nisam pazila na organizaciju dok mi voda nije došla do grla. Ali kad ti jedan klinac dreči jer je pokakan, a drugi stavlja tatinu šlapu u usta, moraš naći način kako s tim izaći na kraj i ostati zdravih živaca.

Godinama nisam spremala zimnicu. Nekoliko godina je i pečenje kolača bilo svedeno na izvedivi minimum. Godinama nisam ništa štrikala, heknadl više ne znam ni ispravno okrenuti, šivanje je svedeno na minimum (kraćenje hlača, zamjena ciferšlusa, zavjese i stolnjaci - a znam ja i bolje, samo ne stignem). Balkonsko cvijeće je bilo žrtvovano jer nisam imala snage još i to saditi i održavati (imam kaktuse i sukulente).

Nismo naročito uredni, ali se trudimo biti bolji nego što jesmo. I mm i ja skloni smo ostavljati stvari okolo, pa sami sebe korigiramo. Tajna uredne kuće je imati malo stvari. Velika količina stvari je generator nereda. Imaš pri ruci samo bitno, a ostalo - u spremište. ALIIII dok su djeca mala nužno imaš kramu okolo - igračke, pomagala: hranilica, kahlica, ležaljka, kolica... pa onda makneš sve što ti ove godine ne treba. Kod mene je tako veeelika polica s knjigama završila u podrumu. Ne treba mi Pomorska enciklopedija svaki dan.

* * *
Stvari su se mijenjale kako su djeca rasla - moj E. je tražio da njegovom plišanom cucku napravim božićnu kapicu, pa su djeca vidjela da mama zna držati heknadl na pravu stranu. Ali dok mlađe dijete ne dogura do treće godine, roditelji rade samo ono što baš moraju i nije čudo ako ni to ne uspiju uvijek. Ja sam imala sreće jer sam od mladosti spretna kuharica (nisam to morala učiti dok sam se udala), a mm je od djetinjstva bio utreniran prati prozore i usisavati. Snašli smo se. Ne uvijek najsretnije (lako je sad pamet dijeliti) ali bilo je Božića samo s umjetnim malim borićem, bilo je rođendana bez darova jer smo te godine kupili vikendicu i zadnju lipu potrošili na kosilicu, bilo je ljeta bez mora, bilo je svakako.

Najbitnije je zdravlje, dječje i naše. Da bi obitelj funkcionirala, roditelji MORAJU naći način kako da obave sve bitno i ostanu zdrave pameti. Neki imaju pomoć, neki nemaju. Ja si ne mogu zamisliti da bih imala šestoro djece ako ne bih bila doma i/ili imala pomoć šire obitelji. Ovako - mi nismo imali baka servis na dnevnoj bazi. Moji roditelji su u drugom gradu, moja svekrva je imala svojih zdravstvenih problema i nezanemarive godine. Pomogli su koliko se dalo, ali samo u slučaju hude sile zbog bolesti. Ostalo - jaslice, vrtić, tete čuvalice, tete čistilice....

Inače, to prođe BRZO. Ne okrenete se, a došlo je vrijeme za jaslice / vrtić / školu / srednju školu.... itd.