Iako se to tebi (i mnogima) čini kao logičan nastavak pijenja tj sisanja mlijeka pogledaj na to iz ove perspektive.
Bebe sa 3-4 mjeseca počinju stavljati stvari u usta, na taj ih način istražujući.
Kašica, koliko god se ona nama kašasta činila, bebi je neki potpuno novi okus, struktura i konzistencija koju mama odjednom, umjesto da sisanjem curi u usta i da guta, žlicom tuta u usta.
Nuđenjem mekane i bezopasne hrane beba radi ono što je radila već neko vrijeme. Istražuje ustima, uočava sviđa li joj se okus i tekstura koju osjeća i odlučuje hoće li se nastaviti igrati samo rukama ili će se nastaviti igrati i ustima, jezikom i u konačnici i progutati.
Nije li iz ove točke gledišta samohranjenje beba logičnije od šopanja kašicom?