Da, teško bih se prisilila na tako nešto....
Btw. to mi nije društvena zabava nego upravo ovo što si rekla zajedno s još ljudi - antistres terapija za JEDNU osobu.
Inače, dok su mi djeca bila mala, meni je antistres terapija bila učiti njih kako se likovno izražavati. To je bila društvena aktivnost za više ljudi - ja bih napravila "pečate" od krumpira, a oni uz pomoć te tiskare i vodenih boja cijelu hrpu božićnih čestitki. Ostalo - glina, plastelin, slano tijesto - sve mi je to više odgovaralo od društveni igara.
Nisam tip za društvene igre, pravila mi idu na živce. Nikad u životu nisam znala kartati dulje od jednog popodneva (društvo me znalo osposobiti da budem četvrta za belu, ali pravila bi izvjetrila iz moje glave čim bi igra završila).