Igrate li društvene igre?

[Peterlin]

I ja sam mislila da se netko šali kad sam prvi puta čula za te bojanke

To su ti tiskane knjižice: https://www.vbz.hr/kategorija/gift-p...nke-za-odrasle

Međutim nakon isprobavanja promijenila sam mišljenje. Nije stvar u kreativnosti. Bojanke djeluju antistresno i mislim da je podloga u repetitivnim radnjama i preciznosti poteza koje iziskuju. Ako crtaš sama možda se baš i nećeš prisiliti na to (osim ako nisi minijaturist po izričaju)

Da, teško bih se prisilila na tako nešto....

Btw. to mi nije društvena zabava nego upravo ovo što si rekla zajedno s još ljudi - antistres terapija za JEDNU osobu.

Inače, dok su mi djeca bila mala, meni je antistres terapija bila učiti njih kako se likovno izražavati. To je bila društvena aktivnost za više ljudi - ja bih napravila "pečate" od krumpira, a oni uz pomoć te tiskare i vodenih boja cijelu hrpu božićnih čestitki. Ostalo - glina, plastelin, slano tijesto - sve mi je to više odgovaralo od društveni igara.

Nisam tip za društvene igre, pravila mi idu na živce. Nikad u životu nisam znala kartati dulje od jednog popodneva (društvo me znalo osposobiti da budem četvrta za belu, ali pravila bi izvjetrila iz moje glave čim bi igra završila).

[cvijeta73]

meni je antistres terapija bila učiti njih kako se likovno izražavati. To je bila društvena aktivnost za više ljudi - ja bih napravila "pečate" od krumpira, a oni uz pomoć te tiskare i vodenih boja cijelu hrpu božićnih čestitki. Ostalo - glina, plastelin, slano tijesto -

ja samo dok čitam ovo tvoje i od mojce, ma i sama pomisao na plastelin i kistove - teeški stres mi radi

[tanja_b]

ja samo dok čitam ovo tvoje i od mojce, ma i sama pomisao na plastelin i kistove - teeški stres mi radi

Ajde, bar znam da nisam jedina
Iako, u stvari ne mogu reći da mi je učenje djeteta likovnom izražavanju stvaralo stres - prije komplekse kako druge mame mogu biti tako kreativne, a ja ne mogu. Kasnije sam shvatila da nije ni sva kreativnost u likovnom izražavanju, ima i drugih načina.

Jedan od njih je i meni omiljena igra iz djetinjstva koju sam nekad igrala sa svojom mamom, a sad sa svojim sinom - da zajednički "pišemo priču". Svatko napiše jedan redak, pa presavine papir i doda drugom, i tako do kraja, po zadanoj špranci (imena, mjesto radnje, radnja, dijalog, komentari).
Jest da osnovci u nekoj dobi najradije u toj igri lupaju termine iz zahodskog rječnika ili prostote ali uz roditeljski korektiv može ih se izvesti i na pravi put

[Peterlin]

ja samo dok čitam ovo tvoje i od mojce, ma i sama pomisao na plastelin i kistove - teeški stres mi radi

... ali sigurno si dobra u kartaškim igrama, za razliku od mene. Meni TO radi stres...kao i većina društvenih igara s pravilima. Uostalom, zašto bi svi morali biti isti? Sva sreća da moji sinovi imaju dedu da ih uči kartati - uz mene i muža ostali bi neuki po tom pitanju.