Danas moja djeca za ručak imaju teletinu u crvenom umaku + složenac od brokule i riže.

Taj složenac je savršen gablec i odličan na sobnoj temperaturi. Nisam danas ponijela sebi jer mi se činilo da ima premalo, ali to je recimo hrana koju volim. Danas je ponedjeljak, pa ću se prošvercati sa šnitom integralnog kruha i sira + mandarina + banana, to mi je dosta. Složenac ću jesti kad dođem doma, ako što ostane, jer djeca često znaju pojesti do kraja ono što im je fino, a mm i ja si onda napravimo nešto drugo za ručak.

Znam ja nositi i pohance i faširance, ali zapravo rijetko jedem takve stvari na poslu. Tu se kod nas ponedjeljkom jedu domaći štrudli i pite (imam kolegicu koja je majstor za štrudle), često i drugi kolači (obožavamo dizana tijesta) i uvijek netko nešto dovlači.

Kolega je objavio da je idući vikend kolinje, pa možemo računati na čvarke i prezvuršt. Kad znam da netko donosi tako nešto, ispečem klipiće ili kruh. Nije fora samo se pridružiti, treba i participirati. U frižideru imamo flašu ajvara i flašu pekmeza za hitne slučajeve (pekmez se pojeo, baš mislim donijeti drugi iako ja to ne jedem na poslu - ima drugih koji vole moje pekmeze, a donose nešto drugo). Danas je kolega donio svoje kaki jabuke. Uvijek netko nešto ima za ponuditi. To je izvedivo u manjim sredinama gdje se ljudi dugo poznaju. Petkom zainteresirani naručuju ćevape iz dostave, zna se otprilike nekakva dinamika.

Imamo mali frižider (to je spas) i onu veliku bocu s automatom za toplu i hladnu vodu, što rješava pitanje kave/čaja. I uvijek ima keksa ili suhih kolača, ali trudim se da kod mene ne budu baš neki fini (jer takvima ne mogu odoljeti, pa se prežderavam).