Mi smo u Minnesoti, dakle americki Midwest, u gradu od 60-ak tisuca ljudi, oko sat i sitno udaljeni od glavnog grada. Klima mi se ne svidja; imamo cetiri godisnja doba, od kojih su proljece i jesen prilicno kratki. Zima traje zauvijek i jako je hladno. Ljudi su izuzetno ljubazni, ali nikako nisu moj tip. Tradicionalna hrana je meni doslovno grozna, ali mozes kupiti gotovo sve sto zelis pa pripremati sam. Ono sto nema lokalno, uglavnom se moze naruciti ili donijeti iz Minneapolisa ili St. Paula.

Nas sin je rodjen ovdje tako da nema problema s jezikom (govori tecno oba, engleski i hrvatski). Uklapa li se ili ne u sredinu, to mi je tesko reci jer ima nepune tri godine. Nas svakodnevni zivot se donekle razlikuje od tipicnog svakodnevnog zivota lokalnih starosjedioca... ili mi se tako cini. Vrtic u koji ide mjesecno kosta vise od pola prosjecne place, ali moze se i jeftinije, ako ti odgovara nesto drugacije, tipa licenciranih ili nelicenciranih vrtica iz kucne radinosti, ili nekih drugih institucija. Nama nije -- odabrali smo vrtic, instituciju, neprofitnu organizaciju u sklopu sveucilista.

Meni, u usporedbi s Hrvatskom, zivot u ovom kraju djeluje gotovo besplatan, ali izgleda da ipak ima puno sirotinje. Jos uvijek ne znam zasto, je li zato sto ne znaju s novcem, ili smo mi razliciti iz ovog ili onog razloga (ok, oboje radimo na visepozicioniranim radnim mjestima, imamo zavrsene skole i/ili dodatna znanja i zaradjujemo daleko iznad prosjeka za nasu sredinu). Nezaposlenost je uzasno mala, toliko mala da je nemoguce naci kvalificiranu radnu snagu, da ne pricam o visokoobrazovanima koji ne rade (ili su zaposleni lokalno, ili odlaze iz kraja). Iako meni osobno dosta toga ovdje ne odgovara i zivim u nadi da cemo, u najgorem slucaju, otici u glavni grad kroz nekoliko godina, manji gradovi u ovom dijelu svijetu izgledaju i funkcioniraju puno drugacije od gradova iste velicine u Hrvatskoj, sto se tice infrastrukture i opcenito raznoraznih sadrzaja - imamo ogromnu, izuzetno kvalitetnu bolnicu koja je dio jedne od najpoznatijih u SAD-u, a i u svijetu, nekoliko klinika, specijalisticke klinike, drzavno sveuciliste, privatno sveuciliste, community college... svastanesto. Skole su kvalitetne, visoko rangirane prema stranicama koje je pozeljno pogledati prije odabira. Ima public schools, privatnih i charter opcija.

Sto se tice zdravstvenog osiguranja, to sve ovisi o poslodavcu i raznoraznim drugim stvarima. Mi smo osigurani preko muza, iako oboje radimo. Dok sam ja radila za drugog poslodavca, imali smo svaki svoje osiguranje. Mozes i sam placati svoje, ali to je izuzetno skupo. Ono sto nikako ne zelis je odabrati opciju da osiguranje - nemas.

Sve ostalo... ja ne bih samo tako srljala u nepoznato s djecom, bilo bi mi bitno da barem jedan ima osigurano radno mjesto, opcije vezane oko zdravstvenog osiguranja, ideje o tome gdje cete i kako cete stanovati. Naravno, bitno je imati i sredjene papire za cijelu obitelj. Bez toga je tesko uopce planirati tko ce, kako i kada raditi.

Ja sam tu sest godina i nesto sitno. Ne bih se vracala u HR, ali stvarno ocekujem/planiram neko preseljenje unutar Amerike. Nekad. Za sad nam ne odgovara iz brda razloga.