Život preko bare

[Peterlin]

Ajme ja sam cijelo vrijeme sanjala o Midwestu. Bili smo u Atlanti i kuhali se, a Miami je još gori


Ne bih ni ja išla bez osiguranog posla i dozvola. To što imate osiguran smještaj jako olakšava stvari, ali nije Amerika više obećana zemlja u kojoj svatko nađe posao.

Nije bila ni prije 20 godina, a pogotovo ne sada. Tamo brzo shvatiš što je sve valjalo i bilo dobro ovdje... a to ne vidiš dok si tu.

[Kaae]

Nije bila ni prije 20 godina, a pogotovo ne sada. Tamo brzo shvatiš što je sve valjalo i bilo dobro ovdje... a to ne vidiš dok si tu.

Na primjer?

Daleko od toga da nista nije valjalo u Hrvatskoj (tim vise sto ja nisam otisla zbog politickih ili ekonomskih problema, vec doslovno tek tako), ali... o cemu pricas?

[Peterlin]

Na primjer?

Daleko od toga da nista nije valjalo u Hrvatskoj (tim vise sto ja nisam otisla zbog politickih ili ekonomskih problema, vec doslovno tek tako), ali... o cemu pricas?

Ne pričam, pričaju se priče. Govorim o vlastitom iskustvu od prije 20 godina. Imala sam prilike oprobati se, ali nisam otišla zato što mi u Hr nije valjalno nego eto - pružila mi se prilika da odem na 6 mjeseci i vidim što se nudi. Usput sam odradila tečaj za stručni ispit iz svoje struke, koji sam mogla položiti, ali nisam jer sam u međuvremenu donijela odluku da se vraćam. Jednostavno se MENI nije svidjelo. Ne kažem da je tako svima, nigdje nisam rekla da je ovdje raj a tamo sranje. To ovisi o hrpi različitih stvari. Životi su različiti. Ali kad sam s prijateljem razgovarala o plaći, o mogućnostima, o ovom, o onom... shvatila sam da je moja (a ne bilo čija) startna pozicija 2 metra ispod zemlje. Nisam bila u jednakoj poziciji s domaćima. Zapravo, to je sasvim normalno i očekivano. Naravno da me nitko nije dočekao raskriljenih ruku. Vjerojatno bi mi bilo ok da sam otišla odmah nakon studija, ali bratemili, ja sam otišla s uhodanog posla. NIšta mi nije falilo niti sam bila nezadovoljna, bila sam samo znatiželjna. Za mene osobno to je ispalo traženje kruha preko pogače, pa sam se brzo opametila i vratila gdje mi je mjesto.

Dojmovi - nisam mogla vjerovati da netko tko je završio high school ne zna što je to nazivnik. Ali to je isto individualno. Vidjela sam toga i po Engleskoj, da budemo pošteni, a našlo bi se i kod nas, ali u onom trenutku 1994/95 izgledalo mi je čudno.

Eto. Kad usporediš zdravstveni sustav, mirovinsko, porodiljne dopuste i sve ono što je MENI u tom trenutku bilo bitno, MOJA kazaljka na vagi je presudila u korist Hrvatske. Naravno da nije tako svima. Ne bi ni meni bilo isto u svakom trenutku mog života, ali eto - ja sam stekla dobar uvid. I još nešto sam naučila - sve dobre stvari koje smo u životu vidjeli i iskusili ne možeš imati u isto vrijeme i na istom mjestu. Život je kompromis.

[annvilli]

Nije bila ni prije 20 godina, a pogotovo ne sada. Tamo brzo shvatiš što je sve valjalo i bilo dobro ovdje... a to ne vidiš dok si tu.

I ja sam skužila itekako što je tu bilo dobro tek kad sam otišla, a to se najviše odnosi na stil života. Npr. to što uglavnom treba sjesti u auto da bi došli do parka ili dućana mi je bilo grozno, ali i dalje mislim da kad se sve zbroji i oduzme, Amerika pruža više mogućnosti.
Rekla bih da se isplati otići visokoobrazovanima u deficitarnim zanimanjima, ali ne čini mi se baš da blagajnica u wallmartu živi puno bolje od blagajnice u konzumu.