Ne pričam, pričaju se priče. Govorim o vlastitom iskustvu od prije 20 godina. Imala sam prilike oprobati se, ali nisam otišla zato što mi u Hr nije valjalno nego eto - pružila mi se prilika da odem na 6 mjeseci i vidim što se nudi. Usput sam odradila tečaj za stručni ispit iz svoje struke, koji sam mogla položiti, ali nisam jer sam u međuvremenu donijela odluku da se vraćam. Jednostavno se MENI nije svidjelo. Ne kažem da je tako svima, nigdje nisam rekla da je ovdje raj a tamo sranje. To ovisi o hrpi različitih stvari. Životi su različiti. Ali kad sam s prijateljem razgovarala o plaći, o mogućnostima, o ovom, o onom... shvatila sam da je moja (a ne bilo čija) startna pozicija 2 metra ispod zemlje. Nisam bila u jednakoj poziciji s domaćima. Zapravo, to je sasvim normalno i očekivano. Naravno da me nitko nije dočekao raskriljenih ruku. Vjerojatno bi mi bilo ok da sam otišla odmah nakon studija, ali bratemili, ja sam otišla s uhodanog posla. NIšta mi nije falilo niti sam bila nezadovoljna, bila sam samo znatiželjna. Za mene osobno to je ispalo traženje kruha preko pogače, pa sam se brzo opametila i vratila gdje mi je mjesto.Kaae prvotno napisa
Dojmovi - nisam mogla vjerovati da netko tko je završio high school ne zna što je to nazivnik. Ali to je isto individualno. Vidjela sam toga i po Engleskoj, da budemo pošteni, a našlo bi se i kod nas, ali u onom trenutku 1994/95 izgledalo mi je čudno.
Eto. Kad usporediš zdravstveni sustav, mirovinsko, porodiljne dopuste i sve ono što je MENI u tom trenutku bilo bitno, MOJA kazaljka na vagi je presudila u korist Hrvatske. Naravno da nije tako svima. Ne bi ni meni bilo isto u svakom trenutku mog života, ali eto - ja sam stekla dobar uvid. I još nešto sam naučila - sve dobre stvari koje smo u životu vidjeli i iskusili ne možeš imati u isto vrijeme i na istom mjestu. Život je kompromis.
 |
|||
Odgovori s citatom