uletila je sirius u međuvremenu i potpuno se slažem s njom.
 |
|||
|
|
|||
uletila je sirius u međuvremenu i potpuno se slažem s njom.
ja sam imala nezgodnu situaciju sa budućom mladenkom, uvalila mi katalog s vjenčanicama a ja ni manje ni više neznajući na njezinu prstom i da mi je baš grozna. Rasplakala ženu, đaba sam joj dva sata objašnjavala da ja nemam pojma o haljinama i da se na moje mišljenje uopće ne obazire. Odonda komentiram samo ono što mi je lijepo, ili tražim te neke termine tipa zgodna i sl.
Imam dvije tri frendice i sestru s kojom mogu otvoreno komentirati baš sve, ali većini sam naučila prešutjeti.
Imam oko sebe hrpe odnosa koji po meni ne štimaju, al ljudi su sretni i funkcioniraju.
Naučili su živjeti sa tim svojim i partnerovim manama i dobro.
Prije nisam primjećivala koliko ima sebičnih ljudi koji svoje neke potrebe stavljaju ispred familije. Inače sve ok i sve pet ali ako je srijedom tjelovježba ili vožnja biciklom on ide pa makar se kuća raspala. Mene bi to smetalo a netko to prihvati. I šta ja trebam, reći nekom da je nenormalan jel ja to tako ne bi?!
Mada kipim u sebi a i glava me zaboli.
hahaha, baš pričamo na vježbačicama o ovomeKosjenka prvotno napisa
da se kuća neće raspasti jer smo mi otišle vježbat
Jednom je moja svekrva (tada je već bila blizu osamdesete, a možda i preko) rekla "Zar ne mogu otvoreno reći što mislim?" (posvadila se s prijateljicom koju pozna od mladosti i za koju je smatrala da joj može sve reći, ali nemaju iste stavove o političarima i obje na isti način komuniciraju.)
Ja sam rekla "Možete, ali što god odabrali reći, morate biti spremni na posljedice. "
Eto. Njih dvije se tako cijeli život mire i svade, a ja se pitam - zar nije onda pametnije zaobići takve stvari... Ja bih, jer stvarno ne mislim da nekome trebam držati lekcije iz politike (ili mode ili glazbenog ukusa...) ali kao što se vidi iz primjera - nekome je važno da kaže što misli. Nema tome kraja.
To je lekcija iz društvenih odnosa - naučiti da ono što radiš i govoriš ima posljedice, pa ti biraj! Kad bolje razmislim, cijeli život nam se tako svodi na izbore. I nema načina da to zaobiđemo, jer nije pametno ići u krajnosti.
Ali naravno, slažem se s tvojim pointom, jednostavno je stvar u tome da nismo mi mjerilo svih stvari, to što je nama nešto lijepo ili poželjno i obrnuto, ne znači da to mora vrijedit za druge. To je cijela bit.
kad je moja mama vidila dečka od moje (fatalno predivne) prijateljice, rekla je (meni, naravno, ne njoj) "wow, ona stvarno nije površna"btw, kad je jedna od nas frendica u srednjoj školi našla dečka (a mi ostale ništa), nije se neko vrijeme baš previše družila s nama, a dečka je skrivala k'o zmija noge. međutim, jedna ju je ipak uspjela uloviti s dotičnim, pa kad smo mi ostale navalile ispitivati "kakav je, kakav je, daj nam ispričaj", ona je prvo počela zamuckivati, da bi na kraju rekla "a, ono, društven je"
zašto bismo MI uopće trebali imati nešto od toga što je netko došao u novim airmaxicama?
kakve uopće imaju veze s nama ako nas ne pitaju za mišljenje? ako pitaju, jel ih treba popljuvati da bismo se mi osjećali bolje i ne bismo "izdali" sebe?
ne znam, ja sam totalno ovaj drugi nekonfliktni đir. baš bi mi bilo žao popljuvati nekog tko se veseli nečemu, sve da su mi stvarno ružne. Pa ne nosim ih ja, kakve veze ima.
Imam dečke pa hvala bogu ne moram rješavati ovakve situacije, oni nisu toliko osjetljivi na tu vrstu komentara, ali nažalost kod nas su počela teška koškanja i vrijeđanja druge vrste, pa sad glavu razbijam kako da ojačam svog starijeg da ga razredni grubijani ostave na miru, a da to ne mora izboriti šakama...
tako sam ja godinama htjela biti murphy brownobožavam ja šeldona kao lik iz tv serije, ali ne vjerujem baš da bi volila jednog takvog u stvarnom životu
pa sam skužila da onom što ona kaže da se svi smijemo
onom što ja kažem, baš i ne
mislim meni je bilo smiješno
drugima i nije
pustite moje airmaxice
što ste se njih svi uhvatili
ak već potkrijepiti primjerom drž"te se plakata
kad si baš dala dobar primjer
plakat je boljikad si baš dala dobar primjer
Slažem se s Angie i moram priznati da se malo teško snalazim u ovoj temi, kako se krenula razvijati. Bit će da nemam ni ja dovoljno razvijene socijalne vještine, pa sad bolje razumijem kad mi je mama, još dok nisam znala kakvo ću dijete roditi, rekla: "Ti bi bolje mogla odgajati dečka nego curicu"
Naprosto, komentiranje odjeće, estetike ili bilo čega takvog, za mene nije iskrenost ili neiskrenost, nego nešto potpuno irelevantno.
Ovo o čemu aleksandra70vanja piše za svoju kćer i komentar njezinog pjevanja mi je bilo strašno. Kako jedno dijete može nehotice pokopati drugo. Oni su još (mentalno) mali i ne shvaćaju stvaran učinak riječi. To sigurno nije "iskrenost" koju bih željela poticati, ni kod sebe, ni kod svog djeteta.
Granicu između neiskrenosti i taktičnosti ponekad je teško odrediti, ali mislim da se vrijedi potruditi oko toga, može biti višestruko korisno.
neće, ali isto tako nije ni taj termin u kamen uklesan. I ako ti je mm ostao prekovremeno na poslu jel mora i nije nikako drugačije mogao onda ne smatraš pod obavezno da se on mora pobrinuti i osigurati čuvanje djece kako kod zna i umije da bi ti otišla vježbati.hahaha, baš pričamo na vježbačicama o ovome
da se kuća neće raspasti jer smo mi otišle vježbat
Moj stariji je to rješavao učenjem. Dobro mu je išla matematika i drugi predmeti u kojima se matematika koristi. Sad si mi baš dala uvid u to zašto je moje dijete to radilo (ali on je sam na to došao, nisam mu ništ govorila). Baš ću ga pitati... Ne znam je li to radio svjesno, ali ispalo je da njega i još par dobrih učenika razredni nasilnici i te kako respektiraju jer su ih trebali, ili za prepisivačinu i instrukcije, ili za slanje materijala ako bi tko izostao iz škole. Moj sin nikada nije odbijao tu vrstu pomoći, svi su znali da mogu na njega računati i uredno je s još par sličnih imao ok status.
Sad je mlađi u istoj fazi i čini mi se da radi to isto.
tako je i mene frendica sva u panici zvala i pitala tko ti je taj, reko frend, a ona kaže pao mi je kamen sa srca, već sa mislila da ti nije nešto više. Na kraju mi je taj čovjek u crnom, mršav, ispijen postao muž, a ona nam je vjenčana kumakad je moja mama vidila dečka od moje (fatalno predivne) prijateljice, rekla je (meni, naravno, ne njoj) "wow, ona stvarno nije površna"
Što se tiče komentiranje, nisam tip koji će komentirati odmah nekoga /nešto osim ako me zaista duboko ne dirne u pozitivnom smislu.
Ne znam, meni to sve skupa malo idealistički zvuči. Zapravo, previše idealistički da bih to dala nekome kao savjet.
Moj srećom nema problema s nasiljem u školi (toga ipak nemaju), ali ima sa zezanjima, podbadanjima i tužakanjima. S onima s kojima se dobro slaže sve je ok. A za one koji ga zezaju, on je uvijek "štreber", pa da ga drugi ne znam kako respektiraju. I ne samo to, nego ti koji ga zezaju jedva čekaju da on napravi neku grešku (npr. dobije manje od 5 ili zaboravi zadaću) pa da se mogu javno čuditi i zgražavati. Ispada da njemu, kao odličnom učeniku, pred razrednim kvorumom nije dopušteno pogriješiti jer će se to teže procijeniti nego ostalima. Za dijete s urođenim perfekcionizmom, to može biti ubitačno. Srećom, moj se zasad dosta dobro snalazi u svemu tome, i bolje nego što sam očekivala s obzirom da prije škole nije imao bogznakakve socijalne vještine, a perfekcionizam ga je nekad izluđivao. Ali ipak ga smeta.
Baš zato ga učim da ne komentira ni tuđi izgled, ni tuđe ocjene, ni tuđu pamet, što god o tome mislio.
Moj stariji je dijete koje "gleda svoja posla" i to je tako bilo od njegovih malih nogu - nemam ja ništa s tim, jednostavno je takav. Nikada mu nisam trebala reći da ne komentira druge - on to prirodno kuži. Nije upadao u nikakve konflikte, a i ako bi mu netko od nasilnika i pristupio, nekako je to uvijek prolazilo bez posljedica (možda i zato jer je taj uvijek bio bar pol glave veći od prosjeka, nemam pojma).
Aliiii moj mlađi (napisala sam na početku) ima karakter Paje Patka i brži jezik od pameti. On se dobro uklapa u ovu temu. Njemu se i te kako znalo dogoditi da bude meta i nasilnika i onih koji se izruguju, ali u većini slučajeva nije bio nedužan. MORAO je to naučiti na svojoj koži, da ih se kloni. Ja sam njemu uvijek tupila da je svrha pohađanja škole učenje i drago mi je da je u osmom razredu to napokon i njemu došlo iz pametnijeg dijela tijela u glavu. Eto, u osmom razredu ocjene su se popravile (nisu prije bile loše, ali su bile šarene), a time i respekt nasilničke ekipe koja je u ovom razredu znatno opakija nego kod mog starijeg sina. Treba tu dodati i komponentu odrastanja cijele ekipe. To nije nebitno. Svi oni polako shvaćaju zašto su ocjene važne i da štreberčina ima bolje šanse za upis u srednju školu.
Eto - ništa pametno nisam rekla. Tvoje dijete će to također dočekati, čak i prije nego si misli.
Vidiš, i mojoj se slično događalo u 3.i 4.r. Kad je počela iskakati s peticama, smjestili su je u "pametne" i prestali uzimati za kolektivnu metu, a to je i sama shvatila pa krenula "forsirati" učenje.
Ja sam skroz na ovom pristojnom tragu.
Suprotna Forki, a na Aleksinoj strani.
I općenito mi je gotovo pa moto "važnije je ne povrijediti druge, no biti iskren".
znate za onaj trostruki test od sokrata?
ima i nastavak - ovo je i primjer zašto Sokrat nikad nije saznao da mu Diogen *** ženu. :DU drevnoj Grckoj (469-399 BC), Sokrat je bio naširoko hvaljen zbog
svoje mudrosti. Jednog dana dode mu poznanik vrlo uznemiren:
„ Sokrate, znate li što sam upravo čuo o Diogenu ? ”
„ Samo trenutak, ” odgovori je Sokrat, „ Prije nego mi kažeš što
si čuo napravicemo mali test.
To se zove Trostruki Filter Test.”
„ Trostruki filter ? ”
„ Tačno, prije nego mi ispricaš o Diogenu, testiracemo ćemo ono
što mi namjeravaš reci. Prvi filter je istina. Jeste li apsolutno sigurni da je ono što mi namjeravate ispricati istina ? ”
- „ Ne, zapravo sam samo čuo o tome. ”
- „ Dobro, znaci ne znamo je li to istina ili ne. Pokušajmo s drugim filterom, filterom dobrote.
- Je li ono što mi namjeravate re´ci o Diogen nešto dobro ? ”
- „ Ne, naprotiv ...”
„ Dakle, želite mi re´ci nešto o Diogen što može biti loše, čak i
ako niste sigurni da je istina ? ”
Covjek je slegnuo ramenima, malo zbunjen.> Sokrat je nastavio:
- „ Vijest još uvijek može pro´ci test jer postoji i tre´ci filter,
filter korisnosti. Ho´će li ono što mi želiš re´ci o Diogenu biti korisno za mene ? ”
- „ Ne, mislim da ne´će. ”
- „ Pa ” zakljucio je Sokrat, „ ako ono što mi želiš re´ci nije
istina, niti dobro, niti korisno, zašto to re´ci meni ili bilo kome? ”
Covjek je bio zbunjen i posramljen.
Ovo je primjer zašto je Sokrat bio veliki filozof i zašto još uvijek
imamo visoko mišljenje o njemu.
Da ne otvaram novu temu, upali smo u zamku, biti iskren ili ne.
Naime, moj četvrtaš je zajedno sa prijateljima iz razreda vidio sedmaše kako rade nekakve nepodopštine u wc-u.
Prijavili su to svojoj učiteljici.
Dva dana je oko toga bila frka u školi. Treći dan, jedna od učiteljica, pozvala je ekipu sedmaša, postrojila ih je u vrstu i pozvala mog i prijatelja mu da prstom odrede tko je u wc radio gluposti.
Šta da kažem?
Došlo mi je mučno!
Doma smo imali raspravu. Zar moraš uvijek vidjeti i uvijek reći i biti iskren?
Raspravljali smo, da bi me na kraju dijete pitalo- ok, želiš da budem pošten ili ne?
Nemam pojma! Ja više nemam pojma što u tom smjeru želim.
Je li gospođa učiteljica postupila mudro kada mi je dijete izložila riziku da ga netko od dobre dječice iz wc-a nalupa?
Ići u školu ili ne?
Što bi vi da ste na mom mjestu?
Posljednje uređivanje od rena7 : 01.10.2018. at 10:44
Moje misljenje je da je postupak uciteljice nepromisljen (blago receno).
Ja bi isla u skolu i lijepo i pristojno rekla uciteljici da to vise ne radi s mojim djetetom i zasto. Ogranicila bi se samo na moje misljenje i na postupanje s mojim djetetom. Naucila sam da je tako najbolje a da se nitko ne uvrijedi a da se opet iznese svoj stav.
pa i na policiji imas zastitu svjedoka.
ja bih otisla u skolu da mi objasne postupak.
ali ne ocekuj previse. na zalost.
Joj, već ranije sam ukazivala da mi se pedagoške metode iste učiteljice ne sviđaju.
I eto ga opet. Očigledno smo dva različita svijeta.
Iako, ne mislim da te gluposti učiteljica radi namjerno. Nije to namjerno. Ona radi najbolje što zna.
Kako sam zadnjih dana pod stresom, odgodila sam bilo kakve rasprave. Ne želim da odu u nekom pogrešnom smjeru.
Htjela sam prespavati. I jesam, dvije noći, ali vrag mi ne da mira.
Važem....
Samo, ne daj Bože da mi ga nalupaju.
Kad to rade u policiji gdje već onda zaštite svjedoka. S razlogom. Učiteljica je, da ne vrijeđam, lakomislena.
Učiteljica najvjerojatnije to nije napravila namjerno, ali potez joj je u najmanju ruku nepromišljen. Moje mišljenje je da treba ići u školu i porazgovarati s učiteljicom jer način na koji je to riješila nije u redu. Učitelji i profesori griješe kao i svi mi ostali u svom poslu i kad pogriješimo upozori nas se na to.
Nadam se da ti dijete neće imati posljedice, ali će ga vrlo vjerojatno netko uzeti na pik zbog toga i o tome je učiteljica morala razmišljati.
ocito mi vise petkom navecer provedemo ispred ekrana
LAPD i NYPD.
mislim da bi bilo ok da odeš na informacije i dotakneš se te teme s učiteljicom.
Strašno nepromišljeno od strane učiteljice. Tako izložiti dijete..
Ja bih komentar na ovo. Ja svojoj trećašici kažem da komentariše i prijavi učiteljici samo stvari za koje je sigurna da bi mogle povrediti nju lično, ili nekog njoj dragog. Za ostalo neka okrene glavu na drugu stranu, radi njene sigurnosti. To nije nepoštenje, nego samozaštita. Ne mogu oni tako mali ispraviti ceo naopaki svet.
Nažalost, ja svojim primerom radim suprotno od onog što savetujem. Prošle nedelje sam se umešala u početak grupne tuče šestaka iza škole, na kraju nastave, i poslala ih kućama. Jednostavno nisam mogla da prođem pored i pravim se slepa...
Ako se ne daj bože nađe sledeći put u tako nesrećnoj ulozi svedoka, nauči ga da se pravi blesav kao ona tri majmuna- ništa čuo, ništa video, ništa rekao. Manja je šteta da bude neiskren nego na taj način eksponiran.
Posljednje uređivanje od pulinka : 01.10.2018. at 13:27
Što se tiče toga, ići ili ne ići u školu, ja bih išla.
Koliko sam shvatila, nije njegova učiteljica napravila taj potez, moguće da nije ni imala pojma da će koleginica to uraditi i moguće da nimalo ne odobrava njen postupak, o kome nemam nikakav lep komentar. Išla bih upravo da učiteljici skrenem pažnju da je, kada su ga već tako ružno izložili, dužnost svih odgovornih u školi da vode računa o njemu. I naravno, da im skrenem pažnju da im ne padne na pamet nešto takvo ponovo.
Prošle godine je moja bila u donekle sličnoj situaciji, stariji učenik je u trku u hodniku naleteo na nju i rasekla je usnu od udarca, ja sam digla frku isključivo zato što tada nije bilo apsolutno nikog od dežurnih nastavnika da joj pomogne, a to je mesto i vreme kada ih je moralo biti. Pa je jedna od nastavnica koje nisu bile tamo gde treba kada treba sutradan prišla na odmoru mom detetu da je ona lično ispita da pokaže ko je to i kako i kada naleteo na nju, i jel ona baš sigurna da je to tako bilo.
MM je išao da razgovara sa učiteljicom tada, da je "zamoli" da, ako bilo ko od nastavnog osoblja ima potrebu da dalje nastavlja tu temu sa detetom, to uradi u prisustvu nas roditelja. Pa se ta priča tako i zaustavila, pojeo vuk magarca, i dalje svi divljaju kroz hodnike bez nadzora, a kolege prosvetari iz škole nas mrze za stepen jače nego ranije...
Ti si odrasla, dijete je dijete.
Od odrasle osobe ocekujem da reagira na ugrozu djeteta ( tuca, malttetiranje, opasne radnje...) , od manjeg djeteta to ne ocekujem pogotovo ako su veci vrsnjaci u pitanju. Barem ne ocekujem da ono reagira na licu mjesta, ali da nekom odraslom to kaze - ocekujem.
Posljednje uređivanje od sirius : 01.10.2018. at 14:08
Jasno, u pubertetu klinci vise ne reagiraju na manje opasne prekrsaje, to im je cinkanje. Ali i dalje ocekujem da meni kazu ako se dogada nesto cudni i opasno ( ne direktni vezano uz njih).
Upućujem djecu da odgovornim osobama prijave sve što je ugroza njih ili druge djece. Moj srednji sin je u dobi od 8-9 godina uredno stručnoj službi u školi prijavljivao svaki pokušaj nasilja. Znači ne svojoj učiteljici, jerbo propuh, nego pedagoginji ili ravnateljici.
Ali nisu to sva djeca u stanju i zato nekad treba umjesto njih otići na razgovor. Ovaj moj se popeo iz prizemlja gdje je razredna nastava, na kat, među puno stariju djecu, našao pedagoginju i prijavio tada sedmaša koji je malo prakticirao zastrašivanje nad njim. S tim da je i sedmašu na licu mjesta rekao:"Da, bojim te se, al ću te svejedno prijaviti."
Onim klincima koji to nisu u stanju napraviti (a budimo realni, puno ih je, od mojih četvero, jedan je takav) treba pomoći primjerom.
Ja bih išla u školu i pobrinula se da odem iz škole uvjerena da se to neće ponoviti.
X
A ako nisi zadovoljna rezultatom, tražiš razgovor i sa stručnom službom.
A da li očekujete da će vaše dete ostati bezbedno i zaštićeno u školi nakon što je prijavilo nasilnike/opasnost ili vam je ok da ga nakon toga danima maltretiraju stariji?
Ako napasnik ne osjeti posljedice svog ponašanja, samo će pomisliti da je nedodirljiv i maltretirat će drugu djecu i dalje.
Moj mlađi sin je odgulio osam godina robije u takvom razredu (punom nasilnika - što da kažem, "prijatelj" mu je izbio zub, istina mliječni, ali opet...) i morali smo ga sustavno poučavati kako se treba braniti riječima, gestama i djelima. Nije uvijek pomagalo, do te mjere da su nam petardama razbili okvir prozora na stanu (nismo daleko od škole) do još gorih stvari. Ali da smo ih pustili, bilo bi još gore.
Meni nije ok da se maltretira bilo koje dijete. Moje ili tude. To govorim i djeci.
Slažem se s Peterlin, da smo to pustili s vremenom bi samo postalo gore.
učiteljica je poprilično glupo odreagirala i ja bih otišla u školu.
Ne znam kako će ekipa bisera reagirati, jer su ih klinci otkucali. Bojim se da će im nauditi, ali to neću reći djetetu da se dodatno ne uznemiri.
Taknu li ga, istog trena sam u policiji. Ne u školi, nego u policiji. Tada ćemo se razgovarati o nasilnicima, ali i o onima koji su ga svojim "stručnim djelovanjem" izložili ugrozi.
Dakle, svi imate preporuku da idem u školu vidjeti o kakvoj je to odgojnoj metodi bila riječ.
Razgovarati ću sa suprugom. On je već u petak bio u niskom startu, na moju inicijativu smo odložili akciju, jer mislim, dok je čovjek vruć, možda i ne reagira kako bi trebao.
Odlučila sam razmisliti, čuti više glava, pa donijeti odluku.
Nije ni meni ok. Ali gle, našoj školi mahom jeste ok. I više puta kada je moje dete reagovalo i prijavilo nasilje/opasnost nad nekim drugim ispala je magarac koji se posle danima mora sam sklanjati od starijih đaka, jer nije dobila nikakvu pomoć od odraslih. Niti je nasilje zaustavljeno, niti joj je iko rekao: dobro si uradila.
Posljednje uređivanje od pulinka : 01.10.2018. at 15:17
Ma ja ni ne bi išla u školu, ako imaš mail učiteljice ja bi joj poslala ljubazan i obziran mail da u kojem bi joj lijepo obrazložila zašto mislim da je njezin postupak nesmotren.
Ne samo zato što je tvoje dijete i druga djeca koji su prijavili "razotkriveno" već i zato što njezin postupak može biti direktan povod za moguću osvetu starijih. Ono, put u pakao i dobre namjere.
Nakon maila pretpostavljam da će vas pozvati u školu, no ne vidim nekog posebnog smisla, napravila je to što je napravila i nema pomoći.
A ako se dogodi bilo što tvom četvrtašu, svakako na policiju.
mailom ili odlaskom u skolu, svejedno je, ali ja bih svakako rekla. ovisi koji ti je vid komunikacije laksi.
Ako se nista ne kaze, ispada da je u redu postupila, a nije
Ja bih prvo isla u skolu. Onda pisana komunikacija ako bude trebalo.
Ja sam uvijek za pisanu komunikaciju.
Vjerujte mi, to je puno, puno bolja opcija. U školi su nam rekli da za što nema traga to kao da se nije ni dogodilo.
mi smo imali sličnu situaciju
moja je imala izborni predmet na koji većina nije išla
i dečki su na dvorištu bacali petarde
na školskom dvorištu
u vrijeme kada nije dozvoljeno bacati petarde
profa je poslala jednu curicu i moju da vide tko baca
one su to napravile i rekle joj
dečkima nitko iz škole nije ništa rekao, znači nisu ih ni upozorili, a kamo li neke druge odgojne mjere
ali jedan od njih je moju (samo nju, ovu drugu nije) zvao na mobel i prijetio joj
ja sam:
1. poludjela na svoju i rekla da di joj je pamet, što nije mogla otići i reći da nije vidjela nikoga
a profa, ako je zanima tko baca petarde, neka ide sama vidjeti
ubuduće, nisam vidjela, nisam čula, nemam pojma
2. poludjela na sebe što tako reagiram i učim je da žmiri na loše stvari
što je učim da neutralnošću potiče negativnosti
3. poludjela na profu
išla u školu, nisam je našla pa išla kod ravnateljice
koja je rekla da će razgovarati s profesoricom
koja je mlada i neiskusna, po njoj
i glupa i neodgovorna, po meni
rekla sam ako se nastave prijetnje da ću ići na višu instancu
i ona na kraju
4. poludjela na ravnateljicu
al neću pisati zašto jer nisam baš tako anonimna
aleks koja si ti carica
da se razumijemoaleks koja si ti carica
luđenje 1 i 2 su bila onako glasna
luđenje 3 je ravnateljica brzo zbremzala
a luđenje 4 je bilo više u sebiuz blago čuđenje postupkom
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
