Mišljenje o odjeći ili estetskim detaljima na školskom plakatu meni ne spada u rang iskrenosti/neiskrenosti, nego u stvar ukusa. A o ukusima se ne raspravlja, može ih se i tako naučiti
(imala sam i ja sa svojim nedavno raspravu na tu temu - on npr. ima običaj da doma izrazito kritizira glazbeni ukus svojeg društva iz razreda, pa sam mu nekoliko puta ponovila da je to bolje zadržati za sebe, to što on ima sasvim drugačija mjerila ne znači da su jedina ispravna)

Neiskrenost mi je nešto dublje, osobnije, i zapravo mislim da nema puno veze s ovom situacijom kakvu Riječanka opisuje.