Kad sam bila mlada, bila sam tipican primjer " sto na umu to na drumu".
Cak puno benignija verzija od djevojcice iz pocetnog posta jer nikad nisam komentirala odjecu i takve povrsne stvari ( nisam ih komentirala jer me nisu zanimali , a ne zbog toga sto ne bih imala nesto za reci).
Dakle , za sve ostalo sam imala komentar. Prvo: sve sam primjecivala
i drugo : valjda su i drugi morali cuti da to primjecujem.
Meni su trebale godine da prestanem komentirati na glas -autocenzura.
a onda su mi jos trebale godine da prestanem primjecivati svaki drekec.
Mislim, primjecujem josi danas puno toga , ali vecinu spremim u ladicu ( u svojoj glavi) " nepotrebno".
Da se razumijemo , nemam uopce problem sa tim da budem direktna i iskrena. Tu i tamo netko pozeli da moj divni karakter i brtki um izade na povrsinu , pa se onda i to dogodi .
ali moram priznati da tada moj ego zapravo cvate, a nisam primjetila da je ostatak svijeta nesto posebno sretan ili bolje mjesto sa (mojom ! )istinom izgovorenom na glas.