Prve lekcije o neiskrenosti

[Angie75]

što imamo od toga ako smo prijateljici rekli da ima super airmaxice, a u stvari su nam grozne?
pa ja bih se prije svega razočarala u samu sebe kad bih tako nešto napravila
jer to ne bih bila ja

zašto bismo MI uopće trebali imati nešto od toga što je netko došao u novim airmaxicama?
kakve uopće imaju veze s nama ako nas ne pitaju za mišljenje? ako pitaju, jel ih treba popljuvati da bismo se mi osjećali bolje i ne bismo "izdali" sebe?
ne znam, ja sam totalno ovaj drugi nekonfliktni đir. baš bi mi bilo žao popljuvati nekog tko se veseli nečemu, sve da su mi stvarno ružne. Pa ne nosim ih ja, kakve veze ima.

Imam dečke pa hvala bogu ne moram rješavati ovakve situacije, oni nisu toliko osjetljivi na tu vrstu komentara, ali nažalost kod nas su počela teška koškanja i vrijeđanja druge vrste, pa sad glavu razbijam kako da ojačam svog starijeg da ga razredni grubijani ostave na miru, a da to ne mora izboriti šakama...

[aleksandra70vanja]

zašto bismo MI uopće trebali imati nešto od toga što je netko došao u novim airmaxicama?

pustite moje airmaxice
što ste se njih svi uhvatili

ak već potkrijepiti primjerom drž"te se plakata

[tanja_b]

kakve uopće imaju veze s nama ako nas ne pitaju za mišljenje? ako pitaju, jel ih treba popljuvati da bismo se mi osjećali bolje i ne bismo "izdali" sebe?
ne znam, ja sam totalno ovaj drugi nekonfliktni đir. baš bi mi bilo žao popljuvati nekog tko se veseli nečemu, sve da su mi stvarno ružne. Pa ne nosim ih ja, kakve veze ima.

Imam dečke pa hvala bogu ne moram rješavati ovakve situacije, oni nisu toliko osjetljivi na tu vrstu komentara, ali nažalost kod nas su počela teška koškanja i vrijeđanja druge vrste, pa sad glavu razbijam kako da ojačam svog starijeg da ga razredni grubijani ostave na miru, a da to ne mora izboriti šakama...

Slažem se s Angie i moram priznati da se malo teško snalazim u ovoj temi, kako se krenula razvijati. Bit će da nemam ni ja dovoljno razvijene socijalne vještine, pa sad bolje razumijem kad mi je mama, još dok nisam znala kakvo ću dijete roditi, rekla: "Ti bi bolje mogla odgajati dečka nego curicu"
Naprosto, komentiranje odjeće, estetike ili bilo čega takvog, za mene nije iskrenost ili neiskrenost, nego nešto potpuno irelevantno.

Ovo o čemu aleksandra70vanja piše za svoju kćer i komentar njezinog pjevanja mi je bilo strašno. Kako jedno dijete može nehotice pokopati drugo. Oni su još (mentalno) mali i ne shvaćaju stvaran učinak riječi. To sigurno nije "iskrenost" koju bih željela poticati, ni kod sebe, ni kod svog djeteta.
Granicu između neiskrenosti i taktičnosti ponekad je teško odrediti, ali mislim da se vrijedi potruditi oko toga, može biti višestruko korisno.

[Peterlin]

zašto bismo MI uopće trebali imati nešto od toga što je netko došao u novim airmaxicama?
kakve uopće imaju veze s nama ako nas ne pitaju za mišljenje? ako pitaju, jel ih treba popljuvati da bismo se mi osjećali bolje i ne bismo "izdali" sebe?
ne znam, ja sam totalno ovaj drugi nekonfliktni đir. baš bi mi bilo žao popljuvati nekog tko se veseli nečemu, sve da su mi stvarno ružne. Pa ne nosim ih ja, kakve veze ima.

Imam dečke pa hvala bogu ne moram rješavati ovakve situacije, oni nisu toliko osjetljivi na tu vrstu komentara, ali nažalost kod nas su počela teška koškanja i vrijeđanja druge vrste, pa sad glavu razbijam kako da ojačam svog starijeg da ga razredni grubijani ostave na miru, a da to ne mora izboriti šakama...

Moj stariji je to rješavao učenjem. Dobro mu je išla matematika i drugi predmeti u kojima se matematika koristi. Sad si mi baš dala uvid u to zašto je moje dijete to radilo (ali on je sam na to došao, nisam mu ništ govorila). Baš ću ga pitati... Ne znam je li to radio svjesno, ali ispalo je da njega i još par dobrih učenika razredni nasilnici i te kako respektiraju jer su ih trebali, ili za prepisivačinu i instrukcije, ili za slanje materijala ako bi tko izostao iz škole. Moj sin nikada nije odbijao tu vrstu pomoći, svi su znali da mogu na njega računati i uredno je s još par sličnih imao ok status.

Sad je mlađi u istoj fazi i čini mi se da radi to isto.

[tanja_b]

Moj stariji je to rješavao učenjem. Dobro mu je išla matematika i drugi predmeti u kojima se matematika koristi. Sad si mi baš dala uvid u to zašto je moje dijete to radilo (ali on je sam na to došao, nisam mu ništ govorila). Baš ću ga pitati... Ne znam je li to radio svjesno, ali ispalo je da njega i još par dobrih učenika razredni nasilnici i te kako respektiraju jer su ih trebali, ili za prepisivačinu i instrukcije, ili za slanje materijala ako bi tko izostao iz škole. Moj sin nikada nije odbijao tu vrstu pomoći, svi su znali da mogu na njega računati i uredno je s još par sličnih imao ok status.

Sad je mlađi u istoj fazi i čini mi se da radi to isto.

Ne znam, meni to sve skupa malo idealistički zvuči. Zapravo, previše idealistički da bih to dala nekome kao savjet.
Moj srećom nema problema s nasiljem u školi (toga ipak nemaju), ali ima sa zezanjima, podbadanjima i tužakanjima. S onima s kojima se dobro slaže sve je ok. A za one koji ga zezaju, on je uvijek "štreber", pa da ga drugi ne znam kako respektiraju. I ne samo to, nego ti koji ga zezaju jedva čekaju da on napravi neku grešku (npr. dobije manje od 5 ili zaboravi zadaću) pa da se mogu javno čuditi i zgražavati. Ispada da njemu, kao odličnom učeniku, pred razrednim kvorumom nije dopušteno pogriješiti jer će se to teže procijeniti nego ostalima. Za dijete s urođenim perfekcionizmom, to može biti ubitačno. Srećom, moj se zasad dosta dobro snalazi u svemu tome, i bolje nego što sam očekivala s obzirom da prije škole nije imao bogznakakve socijalne vještine, a perfekcionizam ga je nekad izluđivao. Ali ipak ga smeta.
Baš zato ga učim da ne komentira ni tuđi izgled, ni tuđe ocjene, ni tuđu pamet, što god o tome mislio.

[Peterlin]

Ne znam, meni to sve skupa malo idealistički zvuči. Zapravo, previše idealistički da bih to dala nekome kao savjet.
Moj srećom nema problema s nasiljem u školi (toga ipak nemaju), ali ima sa zezanjima, podbadanjima i tužakanjima. S onima s kojima se dobro slaže sve je ok. A za one koji ga zezaju, on je uvijek "štreber", pa da ga drugi ne znam kako respektiraju. I ne samo to, nego ti koji ga zezaju jedva čekaju da on napravi neku grešku (npr. dobije manje od 5 ili zaboravi zadaću) pa da se mogu javno čuditi i zgražavati. Ispada da njemu, kao odličnom učeniku, pred razrednim kvorumom nije dopušteno pogriješiti jer će se to teže procijeniti nego ostalima. Za dijete s urođenim perfekcionizmom, to može biti ubitačno. Srećom, moj se zasad dosta dobro snalazi u svemu tome, i bolje nego što sam očekivala s obzirom da prije škole nije imao bogznakakve socijalne vještine, a perfekcionizam ga je nekad izluđivao. Ali ipak ga smeta.
Baš zato ga učim da ne komentira ni tuđi izgled, ni tuđe ocjene, ni tuđu pamet, što god o tome mislio.

Moj stariji je dijete koje "gleda svoja posla" i to je tako bilo od njegovih malih nogu - nemam ja ništa s tim, jednostavno je takav. Nikada mu nisam trebala reći da ne komentira druge - on to prirodno kuži. Nije upadao u nikakve konflikte, a i ako bi mu netko od nasilnika i pristupio, nekako je to uvijek prolazilo bez posljedica (možda i zato jer je taj uvijek bio bar pol glave veći od prosjeka, nemam pojma).

Aliiii moj mlađi (napisala sam na početku) ima karakter Paje Patka i brži jezik od pameti. On se dobro uklapa u ovu temu. Njemu se i te kako znalo dogoditi da bude meta i nasilnika i onih koji se izruguju, ali u većini slučajeva nije bio nedužan. MORAO je to naučiti na svojoj koži, da ih se kloni. Ja sam njemu uvijek tupila da je svrha pohađanja škole učenje i drago mi je da je u osmom razredu to napokon i njemu došlo iz pametnijeg dijela tijela u glavu. Eto, u osmom razredu ocjene su se popravile (nisu prije bile loše, ali su bile šarene), a time i respekt nasilničke ekipe koja je u ovom razredu znatno opakija nego kod mog starijeg sina. Treba tu dodati i komponentu odrastanja cijele ekipe. To nije nebitno. Svi oni polako shvaćaju zašto su ocjene važne i da štreberčina ima bolje šanse za upis u srednju školu.

Eto - ništa pametno nisam rekla. Tvoje dijete će to također dočekati, čak i prije nego si misli.