Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Ne znam, meni to sve skupa malo idealistički zvuči. Zapravo, previše idealistički da bih to dala nekome kao savjet.
Moj srećom nema problema s nasiljem u školi (toga ipak nemaju), ali ima sa zezanjima, podbadanjima i tužakanjima. S onima s kojima se dobro slaže sve je ok. A za one koji ga zezaju, on je uvijek "štreber", pa da ga drugi ne znam kako respektiraju. I ne samo to, nego ti koji ga zezaju jedva čekaju da on napravi neku grešku (npr. dobije manje od 5 ili zaboravi zadaću) pa da se mogu javno čuditi i zgražavati. Ispada da njemu, kao odličnom učeniku, pred razrednim kvorumom nije dopušteno pogriješiti jer će se to teže procijeniti nego ostalima. Za dijete s urođenim perfekcionizmom, to može biti ubitačno. Srećom, moj se zasad dosta dobro snalazi u svemu tome, i bolje nego što sam očekivala s obzirom da prije škole nije imao bogznakakve socijalne vještine, a perfekcionizam ga je nekad izluđivao. Ali ipak ga smeta.
Baš zato ga učim da ne komentira ni tuđi izgled, ni tuđe ocjene, ni tuđu pamet, što god o tome mislio.
Moj stariji je dijete koje "gleda svoja posla" i to je tako bilo od njegovih malih nogu - nemam ja ništa s tim, jednostavno je takav. Nikada mu nisam trebala reći da ne komentira druge - on to prirodno kuži. Nije upadao u nikakve konflikte, a i ako bi mu netko od nasilnika i pristupio, nekako je to uvijek prolazilo bez posljedica (možda i zato jer je taj uvijek bio bar pol glave veći od prosjeka, nemam pojma).

Aliiii moj mlađi (napisala sam na početku) ima karakter Paje Patka i brži jezik od pameti. On se dobro uklapa u ovu temu. Njemu se i te kako znalo dogoditi da bude meta i nasilnika i onih koji se izruguju, ali u većini slučajeva nije bio nedužan. MORAO je to naučiti na svojoj koži, da ih se kloni. Ja sam njemu uvijek tupila da je svrha pohađanja škole učenje i drago mi je da je u osmom razredu to napokon i njemu došlo iz pametnijeg dijela tijela u glavu. Eto, u osmom razredu ocjene su se popravile (nisu prije bile loše, ali su bile šarene), a time i respekt nasilničke ekipe koja je u ovom razredu znatno opakija nego kod mog starijeg sina. Treba tu dodati i komponentu odrastanja cijele ekipe. To nije nebitno. Svi oni polako shvaćaju zašto su ocjene važne i da štreberčina ima bolje šanse za upis u srednju školu.

Eto - ništa pametno nisam rekla. Tvoje dijete će to također dočekati, čak i prije nego si misli.