U kontekstu sankcioniranja govora mržnje u Njemačkoj naročito, međutim, valja istaknuti članak 130. Kaznenog zakonika, naslovljen “Uznemiravanje (agitacija protiv)
ljudi”. Stavak 1. tog članka, ponajprije, utvrđuje kažnjavanje (od tri mjeseca do pet godina) svakog tko, na način podoban uznemiriti javni red i mir, “potiče na mržnju
prema dijelovima populacije ili poziva na arbitrarne mjere protiv njih”, i svakog tko “napada ljudsko dostojanstvo drugih vrijeđanjem, zlonamjernim klevetanjem ili difamiranjem dijelova populacije”. Dodatno se, stavkom 2., sankcionira i širenje audio-vizualnih ili pisanih sadržaja/materijala, ilustracija ili drugih slikovnih prikaza “koji potiču na mržnju prema dijelovima populacije, ili prema nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj grupi, ili grupi koja se razlikuje po svojim narodnim običajima”, ili kojima se “napada ljudsko dostojanstvo drugih vrijeđanjem, zlonamjernim klevetanjem ili difamiranjem dijelova populacije ili prethodno navedenih grupa”. Propisano je, naime, kažnjavanje zatvorom do tri godine ili novčanom kaznom svakog tko takve materijale “širi, javno izlaže, otprema poštom, predstavlja ili ih na drugi način čini dostupnim, ili ih nudi, daje ili na drugi način čini dostupnim osobama mlađim od osamnaest godina, ili ih u tome cilju proizvodi, dobavlja, opskrbljuje druge, pohranjuje, nudi, oglašava, preporučuje, ili hoće uvesti ili izvesti”. I najzad, članak 130., stavak 3., kao kazneno djelo utvrđuje i svako “javno ili na skupu, i na način podoban uznemiriti javni red i mir, podržavanje, negiranje ili trivijaliziranje/omalovažavanje bilo kojeg djela počinjenog pod vlašću Nacional socijalista poput onog utvrđenog u članku 220a stavku 1. (genocid)”. Važno je, međutim, upozoriti na sljedeće: prvo, da se za kažnjavanje djela opisanih
stavcima 1. i 3. članka 130. zahtijeva da ona budu počinjena na način koji je podoban uzrokovati remećenje javnoga reda i mira, dok se za djela opisana stavkom 2. takav
uvjet ne predviđa; i drugo, da Kazneni zakon utvrđuje i određene iznimke, tj. propisuje da se odredbe članaka 86., 86a, te 130. (stavci 2. i 3.) neće primjenjivati
“ako promidžbena sredstva ili akti služe unaprjeđivanju građanskog prosvjećivanja, sprječavanju (ostvarenja) neustavnih ciljeva, istraživanju ili obrazovanju, izvještavanju o tekućim povijesnim događanjima ili u slične svrhe”. U ovome kontekstu valja, također, napomenuti da je člankom 189. Kaznenog zakonika posebnim kaznenim djelom, za koje je zaprijećena kazna zatvora do dvije godine ili novčana kazna, utvrđeno i “vrijeđanje sjećanja na mrtve”, što se primjenjuje i na slučajeve negiranja Holokausta. Navedene zakonske odredbe prilično su široka osnova za mogući kazneni progon pojedinaca i organizacija koje šire rasnu, etničku, vjersku etc. mržnju i netrpeljivost.