Citiraj ZaraMia prvotno napisa Vidi poruku
Inspirirana jučerašnjom strahotom , otvaram ovu temu da čujem koje je općenito vaše mišljenje o cijeloj ovoj situaciji s "izbjeglicama" ?
Razmišljam si cijelo vrijeme pa kak da ja sad odem sa mm i curkama negdje ?! Imam familiju u Parizu , razmišljali smo ih posjetiti uskoro , ali nakon ovoga sumnjam da ću više vidjeti Pariza. Htjela bi da mi cure vide svijeta , pogotovo našu lijepu Europu. Ali kako da ja odem s njima npr u Beč , da šećemo , razgledavamo , sjednemo popit sokić / kavu , kad mi u svakom trenu može pasti bomba na glavu. Mogu oni staviti policiju / vojsku na najveću moguću razinu , kad su se oni integrirali nema gdje nisu i ja ne bi mogla imati mira nigdje. Pa u šta se Europa pretvorila ? Da ljudi sa strahom moraju hodati ulicama , dok oni i dalje puštaju "izbjeglice" na sva vrata. Do prije neki dan bilo mi je žao jadnih žena i djece , ali sad više ne , mišljenja sam da ih sve do jednog treba vratiti od kud su došli i više nikog ne puštati unutra, mada mislim da je za to ipak malo prekasno.
ZaraMia, strah koji sad svi osjećamo će proći i sasvim sam sigurna da će biti još šetnja Parizom i kavica u Beču (za sve one koji si to mogu priuštiti jel'). Danas smo u šoku, ali uskoro ćemo nastaviti sa svojim životima i zaboraviti da opasnost vreba iza svakog ugla. Kako i treba biti, jer ne smijemo dozvoliti da nam itko to oduzme, našu slobodu i naš način života.

Probaj zamisliti koliko je sad teško tim izbjeglicama koji i sami bježe od ovakvog nasilja koje mi, u puno manjim dozama od njih, povremeno osjetimo na svom kontinentu. Kod njih je to tužna svakodnevnica, život ne vrijedi ništa i zato bježe, svi, muškarci, žene, djeca. I onda se jedan takav krvavi napad dogodi u parizu, cijeli svijet suosjeća, odaje počast žrtvama, boja poznate građevine u boje francuske zastave... Tko je s njima suosjećao, je li netko bojama sirijske zastave odao počast tisućama njihovih žrtava? Ili nas se ne tiče dok ne dođe do naših vrata? Meni je to tužno, zamisli tek kako njih to boli.
Onda, raste strah od drugačijih tj. upravo od njih. I do sad su strepili kad će se zatvoriti granice i hoće li ih uspjeti preći, zamisli tek koliko se sad boje. Uvjerena sam da je velikoj većini tih ljudi najviše stalo do toga da se negdje skrase i pokušaju normalno živjeti. A ovakvi napadi im smanjuju šanse za to, raste netrpeljivost prema njima, pale se njihovi kampovi... I što sad, nazad ne mogu, sve su manje dobrodošli u Europi zahvaljujući radikalnim pojednicima s kojima oni vjerojatno zajedničkog imaju jednako koliko ti i ja.
Hoću reći, ako ti ih je do neki dan bilo žao, sad ih trebaš još više žaliti jer su i oni itekako žrtve ovih divljaka koji čine strahote u ime vjere i bacaju ljagu na cijeli islam i sve ljude koji s njime imaju veze. Ja ne dozvoljavam da me otruju generalnom mržnjom prema svim muslimanima. Pa čak mi je i te teroriste teško mrziti, zar nije žrtva i tinejdžer koji se raznese bombom u ime neke ideologije?