 |
|||
Da, i tu se onda postavlja pitanje da li bi i naša djeca trebala ginuti za nečiji tuđi rat. Po redovima ovdje napisanim, očito bi i to morali nekako uzeti pod prihvatljivo.
Nadam se samo da kroz dogledno vrijeme neće negdje usred Europe odletiti u zrak škola ili vrtić, pa ćemo to opravdavati time kako i u Sriji lete škole i vrtići u zrak.
Kako misliš? Po kojim napisanim redovima?šafran prvotno napisa
Ja sam spomenula sirijske žrtve u svom postu, ali mi nikad ne bi moglo biti prihvatljivo da moja djeca ginu za ičiji rat. Štoviše, nakon što sam preživjela rat sasvim sam sigurna da bi mi glavni i jedini cilj u slučaju nekog novog rata pobjeći što dalje, zajedno s cijelom obitelji, uključujući naravno i muža (vojno sposobnog, joj što me taj izraz nervira!).
Pa upravo u tome je ta razlika. Jer upravo naša djeca ginu za tuđi rat, kojeg neki teoretičari nazvaiju i našim ratom uzmajući pri tomesamo jedan dio povijesnog poglavlja u obzir.
Pa recimo da znam, Vertex. Barem u onome da pokušavam uzeti malo više činjenica i apsekata u obzir koje ne govore baš uvijek i isključivo u prilog tome da je Sirija i naš rat.
Ali ja sam ti upravo to pokušala objasniti - za mene više ne postoji naš (ili moj) rat.
I naša djeca ne ginu, odrastaju u sasvim lijepoj i mirnoj okolini, svaku večer legnu u svoj krevet i bude se u svojoj kući, uz svoju obitelj.
Nažalost, odrastanje sirijske djece je sasvim drugačije. Zašto? Jer je to njihov rat? Na koji način je njihov, jesu ga oni željeli, jesu ga oni zakuhali?
O kojoj to razlici pišeš? Objasni malo jer stvarno ne razumijem što hoćeš reći.
Ne, ne ginu tvoja ni moja, trenutno, nisu ona bila neku veče u Parizu.
To je ujedno odgovor i na tvoje sljedeće pitanje koje nisam quotala.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom