inače, I have a confession to make

ja napad na Pariz nisam doživjela emotivno toliko drugačije nego napad na Beirut ili neki drugi teroristički napad
dakle na emotivnoj, ne racionalnoj razini, i doživljaju moje vlastite ugroženosti, meni je i jedno i drugo "daleko"
pa doživljavam na razini empatije sa nedužnim žrtvama, naravno, ali ne i "potresen je moj način života"

iznenadio me moj susjed koji je izrazio zabrinutost da bi moglo tako nešto kod nas bit za Novu Godinu, u St ili Dubrovniku. Čovjek ozbiljno potresen i prestrašen. Pa se ja pitam ko začetnica teme jesam li ja luda ili on
Kako vi to doživljavate, je li Hrvatska neka realna meta terorizma po vama?