Znam Alex, hvala cure, žao mije Angel!! Užasno mi je žao!! Jutros u ckrvi, katolički je vrtić, nakon noćenja smo imali malu misu, i malu priredbu u crkvi, dijeljenje školskih vrečica, časni je Indijac, osvrnuo se na događaj, jako je dragi, i zaključio govor, stranci su isto dobri ljudi. Svi smo se nasmijali, iako nas je nekoliko prije toga palaklo, bilo nam je neugdno, ali valjda i neispavanost, i taj šok tu je pred vratima, djeca bila u vrtiću, ta briga ta grozna briga, gledaš tu djecu pred sobom, ono ne znaju, ne razumiju, osmjesi od uha do uha, nevini mali anđeli. I taj dečko je jednom bio takav, svi mi toga svjesni, i on je bio jednom takav mali anđeo. Ma ne znema evo , teško mi je, učiteljica iz hr škole se javila svima, jedna mama iz drugog kraja grada je bila tamo sa djecom, tek navečer smo saznali da je sve ok, bjećali su ko sumanuti, pa ih je povukao u radnju jedan čovjeki i sklonio za pult.